Samostalna izložba Matije Debeljuha i izložbeni projekt Marcusa Pericina u Labinu

31.08.2018.

U petak, 24. kolo­vo­za u Gradskoj gale­ri­ji Labin zamje­ni­ca labin­skog gra­do­na­čel­ni­ka, gđa. Federika Mohorović Čekada otvo­ri­la je dvi­je izlož­be. U pros­to­ru Gradske gale­ri­je Labin izlož­bom pod nazi­vom „Studija za Gubilište“ pred­sta­vio se doma­ći autor Matija Debeljuh, a u Crkvici Sv. Stjepana, koja se nala­zi pre­ko puta Gradske gale­ri­je, svo­jom ins­ta­la­ci­jom pred­sta­vio se švi­car­ski autor Marcus Pericin.

Tea Bičić, vodi­te­lji­ca Gradske gale­ri­je Labin, mno­go­broj­nim posje­ti­te­lji­ma koji su u petak pri­sus­tvo­va­li otvo­re­nju izlož­bi, ukrat­ko je pred­sta­vi­la oba pro­jek­ta. Naime riječ je o dva pot­pu­no zaseb­na izlož­be­na projekta,a u izlož­be­nom pro­gra­mu Gradske gale­ri­je Labin radi se s jed­ne stra­ne o pred­stav­lja­nju reno­mi­ra­nih doma­ćih auto­ra, a s dru­ge stra­ne sa nas­tav­kom pro­gra­ma među­na­rod­nih surad­nji, odnos­no pred­stav­lja­nja stra­nih autora.

Matija Debeljuh, autor koji je dobro poz­nat doma­ćoj publi­ci, u Gradskoj gale­ri­ji Labin pred­sta­vio je tre­ću vari­jan­tu svo­je „Studije za gubi­li­šte“ i tako zaokru­žio pred­stav­lja­nje toga izlož­be­nog pro­jek­ta u Istri. Prvotno pred­stav­lje­na Matijina Studija proš­le godi­ne u Apoteci, pros­to­ru za suvre­me­nu umjet­nost u Vodnjanu, nedav­no je pos­tav ima­la i u poreč­koj Maloj gale­ri­ji Pučkog uči­li­šta Poreč, da bi svoj umjet­nič­ki rad u pro­ce­su odno­sa izme­đu gale­rij­skog pros­to­ra i fil­ma u konač­ni­ci pred­sta­vio u Labinu, zaokru­živ­ši sve zajed­nič­kim kata­lo­gom kojeg i dizaj­ner­ski pot­pi­su­je sam autor.

Matijina Studija zapra­vo je site spe­ci­fic pos­tav u Gradskoj gale­ri­ji Labin, što zna­či jedins­tve­no izlož­be­no iskus­tvo i pos­tav izlož­be­nog pro­jek­ta ins­pi­ri­ra­nog po knji­zi Mirka Kovača „Gubilište“, a nado­ve­zu­je se na isto­ime­ni film Matije Debeljuha koji je u nas­ta­ja­nju i koji svo­jim radom kroz izlož­be istra­žu­je upra­vo pro­ces rada na filmu.

Branka Benčić, uva­že­na povjes­ni­čar­ka umjet­nos­ti i auto­ri­ca pred­go­vo­ra u kata­lo­gu Matijine izlož­be istak­nu­la je:

„“Studija za Gubilište”, izlož­ba Matije Debeljuha, struk­tu­ri­ra­na je kao niz vizu­al­nih bilje­ški za Gubilište – film u nas­ta­ja­nju. Trenutno u pro­ce­su reali­za­ci­je, krat­ki eks­pe­ri­men­tal­no-igra­ni film Matije Debeljuha, Gubilište, teme­lji se na isto­ime­nom roma­nu Mirka Kovača, čiji su moti­vi umjet­ni­ku slu­ži­li kao ins­pi­ra­ci­ja i flek­si­bi­lan  okvir lite­rar­nog pred­lo­ška. “Proširiti” i “raz­la­ga­ti” refe­ren­ci­jal­ne pros­to­re fil­ma ili videa bilo u okvi­ru pri­prem­nih rado­va, istra­ži­vač­kog pro­ce­sa ili rada na nas­tan­ku novog audi­ovi­zu­al­nog dje­la, pos­ljed­njih je neko­li­ko godi­na uobi­ča­je­na prak­sa Matije Debeljuha koju anga­ži­ra pre­ma razvo­ju izlož­be­nih kon­ce­pa­ta, a nave­de­na je umjet­ni­ko­va meto­do­lo­gi­ja pri­sut­na i u “Studiji za Gubilište”. Od istra­ži­va­nja loka­li­te­ta foto­gra­fi­ja­ma, liko­va crte­ži­ma, pre­ko vizu­al­nih i tek­s­tu­al­nih bilje­ški o atmo­sfe­ri i pros­to­ru, do rek­vi­zi­ta, frag­me­na­ta i deta­lja obli­ka i pred­me­ta kao meta­fo­ra i aso­ci­ja­ci­ja. Rezultat je naj­češ­će frag­men­ti­ran i struk­tu­ri­ran više­me­dij­ski rad, kom­plek­s­na ins­ta­la­ci­ja koja obu­hva­ća raz­li­či­te meto­do­lo­gi­je, medi­je, jezi­ke i mate­ri­ja­le putem kojih umjet­nik pre­zen­ti­ra i čini vid­lji­vom namje­ru i grad­be­ne ele­men­te budu­ćeg dje­la, otva­ra­ju­ći jav­nim izla­ga­njem uvid u istra­ži­vač­ki put i raz­li­či­te faze pro­ce­sa rada na reali­za­ci­ji umjet­nič­kog dje­la i fil­ma u nastajanju.

„U izlož­bi “Studija za Gubilište” kao inte­gra­tiv­ni dio ambi­jen­ta pri­sut­na je gra­đe­vin­ska ske­la koja pove­zu­je dije­lo­ve ins­ta­la­ci­je i slu­ži kao nosač za izla­ga­nje koji suge­ri­ra kori­šte­nje raz­li­či­tih dis­po­zi­ti­va za pri­ka­zi­va­nje audi­ovi­zi­al­nog sadr­ža­ja (moni­tor, pro­jek­ci­ja). Na nji­ma se pri­ka­zu­ju video isječ­ci koji dono­se frag­men­tar­ne pri­zo­re i naz­na­ke atmo­sfe­re dje­la, a usmje­re­ni su na necje­lo­vi­tu, moza­ič­nu repre­zen­ta­ci­ju pros­to­ra koji gra­di poet­sku arhi­tek­tu­ru, pri­je sve­ga inte­ri­je­re i kra­jo­lik. Tako nas­ta­ju video zapi­si kra­ćeg tra­ja­nja, pri­zo­ri izvu­če­ni iz cje­li­ne fil­ma, struk­tu­ri­ra­ni kao digre­si­je, osta­ci, frag­men­ti, ski­ce za krat­ke ne-nara­tiv­ne  for­me, koje doča­ra­va­ju neka mjes­ta, sta­nja i atmo­sfe­ru unu­tar zada­nog pros­to­ra film­ske fik­ci­je. Kadrovi liše­ni rad­nje, ali impreg­ni­ra­ni subjek­tiv­nim poten­ci­ja­lom, pred nas dono­se tihe pri­zo­re ispraž­nje­nih pros­to­ra nedo­re­če­ne nape­tos­ti. Na njih se nado­ve­zu­ju okol­ni pred­me­ti okup­lje­ni u vitri­ne / sto­lo­ve: biljež­ni­ca, crte­ži, ski­ce, foto­gra­fi­ja, pti­ca, kamen, kostim/garderoba ili dru­gi rek­vi­zi­ti, koje Matija izla­že kao svoj mali “kabi­net čuda”. Konstelacija frag­me­na­ta koji se sas­ta­ju u pros­to­ru izlož­be  zavr­š­no će zna­če­nje, pove­zi­va­nje,  pre­poz­na­va­nje i final­ni odjek uklop­lje­nos­ti u cje­li­nu u punom smis­lu, ima­ti u budu­ćem fil­mu.  U tom smis­lu, svi ovi ele­men­ti, od video rado­va do rek­vi­zi­ta, ovdje su tek naz­na­ka upi­sa­nih im zna­če­nja i dodi­je­lje­nih uloga.

„Ono što izlož­bi daje spe­ci­fi­čan karak­ter i nagla­ša­va struk­tu­ru ambi­jen­ta su ele­men­ti cije­vi gra­đe­vin­skih ske­la koje defi­ni­ra­ju pros­tor i slu­že kao fizič­ka i sim­bo­lič­ka kons­truk­ci­ja koja učvr­š­ću­je dije­lo­ve cje­li­ne, kao da ih drži na oku­pu, a isto­vre­me­no dje­lu­je i kao bari­je­ra, pre­gra­da i one­mo­gu­ća­va nesme­ta­no kre­ta­nje pros­to­rom. Galerija kao popri­šte zbi­va­nja pod­sje­ća na gra­di­li­šte, pros­tor usre­do­to­čen na nes­tal­no i pro­laz­no, a pri­vre­me­nost je upi­sa­na u samom for­ma­tu izlož­be. Radi se o aso­ci­ja­ci­ja­ma na atmo­sfe­ru uru­ša­va­nja i kolap­sa te poten­ci­jal nove izgrad­nje, a posje­ti­te­lju je ote­ža­no kre­ta­nje pros­to­rom i one­mo­gu­će­no sagle­da­va­nje cje­li­ne u tota­lu iz jed­ne toč­ke gle­di­šta. Tako se kons­ti­tu­ira pros­tor koji pro­pi­tu­je struk­tu­ru izlož­be i per­cep­ci­ju promatrača, artikulirajući nje­go­vo kre­ta­nje pros­to­rom kako bi sagle­dao i pove­zao frag­men­te cje­li­ne. Destabiliziranjem fik­s­nih uvje­ta pro­ma­tra­nja paž­nja se usmje­ra­va na atmo­sfe­ru i doživ­ljaj samog dje­la, na nači­ne nje­go­va izla­ga­nja i recep­ci­je, kao i na kom­plek­s­ne odno­se suvre­me­nog subjek­ta u medi­ja­ti­zi­ra­nom pros­to­ru i vre­me­nu.”, piše Benčić.

Matija Debeljuh rođen je 14. 04. 1980. u Puli. Diplomirao je na Umjetničkoj Akademiji u Splitu, Dizajn Vizualnih Komunikacija – Video Oblikovanje. 2003 pred­stav­lja Hrvatsku na bien­na­lu mla­dih umjet­ni­ka Europe i Mediterana. Matija je do sada izla­gao na mno­go­broj­nim skup­nim i samos­tal­nim izlož­ba­ma u Puli, Rovinju, Rijeci, Zagrebu, Sarajevu, Skoplju, Torinu, Trstu, Ateni, Vilniusu, New Yorku, Brusselu…

Uz neko­li­ko doma­ćih i među­na­rod­nih radi­oni­ca sva­ka­ko tre­ba izdvo­ji­ti sudje­lo­va­nje na Sarajevo Talent Campusu, pro­jek­tu Sarajevo Grad Filma i Berlinale Talent Campusu. Eksperimentalni fil­mo­vi i video rado­vi Matije Debeljuha pri­ka­zi­va­ni su na među­na­rod­nim fes­ti­va­li­ma gdje su osvo­ji­li i zna­čaj­ne nagra­de. 2013. godi­ne s Brankom Benčić u Vodnjanu otva­ra Apoteku – pros­tor za suvre­me­nu umjet­nost. Živi i radi u Puli i Vodnjanu.

Autor Marcus Pericin, u Crkvici Sv. Stjepana, pre­ko puta Gradske gale­ri­je Labin, pred­sta­vio nam je svoj izlož­be­ni pro­jekt “Seeing Colors”. Radi se o jedins­tve­noj igri svje­tlos­ti i boja kojom nam Marcus vra­ća fokus na lje­po­tu i zna­čaj boja. Boje su sva­kod­nev­no svu­da oko nas pa im možda baš i ne daje­mo neku poseb­nu paž­nju, no boja je feno­men kojim se bavi i zna­nost i psi­ho­lo­gi­ja i iza sva­ke boje ima puno više zna­če­nja nego li može­mo zamisliti.

U ins­ta­la­ci­ji “Seeing Colors” ani­mi­ra­na svje­tlost pro­ji­ci­ra se na hrpe obo­je­nih pig­me­na­ta. Ovisno o spek­tral­nom sas­ta­vu svje­tlos­ti, per­ci­pi­ra­na boja pig­men­ta mije­nja se od šare­ne do sive te tako stva­ra fas­ci­nant­no iskus­tvo boje i svje­tla, koje pozi­va posje­ti­te­lje na raz­miš­lja­nje o vlas­ti­tom viđe­nju boja. Čini se kao da je mate­ri­ja, odnos­no pig­ment sam izvor svje­tlos­ti, a u spe­ci­fič­nom pros­to­ru Crkvice Sv. Stjepana stva­ra jedins­tve­ni ambi­jent kojeg pro­ma­tra­ča pozi­va na pot­pu­no novo iskus­tvo sa boja­ma ali i sa svje­tloš­ću, što je osim boje dru­gi osnov­ni ele­ment ove instalacije.

Marcus Pericin zavr­šio je stu­dij medi­ci­ne na Sveučilištu u Baselu i Likovnu aka­de­mi­ju na Sveučilištu umjet­nos­ti u Zürichu (ZHdK) u Švicarskoj. Istraživački je surad­nik i docent Colour-Light-Centra na Sveučilištu za umjet­nost u Zurichu, s nas­tav­nim i istra­ži­vač­kim aktiv­nos­ti­ma na podru­čju boje i svjetla.

Instalacija „Seeing colors“ u Crkvici Sv. Stjepana biti će pos­tav­lje­na do 2. ruj­na, a izlož­ba Matije Debeljuha u Gradskoj gale­ri­ji Labin može se pogle­da­ti do 15. rujna.

Izložbe su reali­zi­ra­ne uz pot­po­ru i surad­nju Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta Labin, Grada Labina, Istarske župa­ni­je i Ministarstva kul­tu­re Republike Hrvatske.

Priredio B. V.