GLAZBENA RECENZIJA: NIGHTMARES ON WAX „Shape the future“ (Warp Records, 2018.)
Nightmares on Wax ili DJ E.A.S.E je britanski DJ i producent George Evelyn, čiji su albumi bili jedni od prvih izdanja jednog od najutjecajnijih izdavača elektronske glazbe – Warp records. Ono možda meni još važnije je da je surađivao s Mo wax records na njihovih kompilacijama „Heads“, pravim remek djelima u smislu objavljivanja najzanimljivije glazbe 90-ih godina – obavezno štivo za sve ljubitelje hip hopa, drum and bassa, space funka, breakbeata, duba i elektronske glazbe.
Nightmares on wax u 90-ima objavio je tri genijalna albuma; „A Word of Science: The First and Final Chapter“ (1991), „Smokers Delight“ (1995) i „Carboot Soul“ (1999). Sva tri albuma, kao i prije spomenuti „Heads“, u vinilnom izdanju mogli su se naći u nekadašnjem pulskom Noise shopu. Vlasnik Noise shopa i njegova tadašnja partnerica pomno su birali glazbu. Nekako su doživljavali vođenje tog dućana kao svojevrsnu misiju približavanja dobre glazbe, bez obzira na žanr, prije svega mladima, ali zapravo svim glazbenim entuzijastima u Puli. Smatrali su da se mainstream glazba može nabaviti i u ostalim glazbenim dućanima pa su se fokusirali na „nezavisnu“ glazbenu scenu. Ako naiđete na netu na ta izdanja, primijetit ćete da je omote dizajnirao grafiter. Tako se i u Puli grafitersko-skejterska zajednica zainteresirala za ovakvu glazbu te je ubrzo organizirano par skate contesta s DJ-evima i grafiterima. Možda i najveći događaj tog tipa, bio je program u sklopu Art and music festivala kojeg su suorganzirali entuzijasti iz Noise shopa. Održan je na južnom pulskom bulevaru, a dio tih grafita još je živo. Ali dosta nostalgije, vratimo se malo u budućnost.
„Shape the future“, najnoviji album album započinje s njuejđersko-rasta mantrama o jednoj ljubavi i pozitivnim vibracijama: „We’re all in communication / You know, when you exhale, I breathe the air you breathe? / We’re all together really… sharing the earth“. Album tim riječima otvara Kuauhtli Vasquez, duhovni vođa crkve američkih Indijanaca Teokalli Quetzalcoatl. Ako niste pretjerani cinik, pomislit ćete da je to pozitivan početak jednog zasigurno pozitivnog albuma.
Iako na ovom albumu ne surađuje s dugogodišnjim kreativnim partnerom Robinom Taylor-Firthom, Evelyn je angažirao pozamašno velik broj autora, kolega producenata i instrumentalista, uključujući i gudačku sekciju. I dan danas Nightmares on Wax kombinira downtempo, reggae i soul hip-hop glazbu s chill out ugođajem. Na ovom albumu nešto je izraženiji utjecaj R & B‑a u obradi pjesme „Deep Shadow“, inače manje poznatog hita iz 1965, za koju je na vokalu angažirao Sadie Walker. House producet Keny Dope surađuje na pjesmi „Gotta smile“, s kojom podiže dinamiku cijelog albuma i iz nekakvog coffe shop ambijenta seli je na plesni podij manjega kluba. Odlično se na vokalu snašao Jordan Rakei, mladi Australac koji zvuči kao reinkarnacija Marvin Gaya.
No nema više one aure 90-ih, vremena su se promijenila stoga je teško dobiti istu atmosferu na albumu. Iako album nije remek dijelo, odličan je primjer crossovera soula, downtempa i hip hopa s neznatnim etno primjesama. Dobro (u malim količinama) doziran je utjecaj R & B‑a. Samplovi su dobro odabrani i koriste se u pravoj dozi. Dub utjecaj i dalje je prisutan i korišten je za stvaranje laid back dojma inače tipičnog za sve njegove dosadašnje albume. Ono u čemu je Nightmares on Wax evoluirao je kreiranje instrumentalnih hip hop / funk tekstura koje se razvijaju ispod zanimljivih vokalnih dionica, što ranije nije bio slučaj jer su gotovo cijeli albumi nastajali na Akai MPC samplerima. Stiče se dojam da je došlo vrijeme da Evelyn okupi bend i zasvira uživo.
DJ Marino
