Predstavljanje kataloga plakata Galerije Dante u Muzeju grada Umaga
U prostoru Muzeja grada Umaga, u četvrtak 11. listopada, predstavljen je katalog vezan za izložbu plakata kojim su se najavljivale izložbe u privatnoj Galeriji Dante, otvorenu u lipnju ove godine. Ovu prvu privatnu likovnu galeriju u Istri, ali i jednu od prvih u cijeloj istočnoj Europi osnovao je 1985. godine Marino Cettina ( 1959.-1998) s ciljem popularizacije nezavisne, moderne i postmoderne umjetnosti. Dokumentaristički koncipiran katalog izložbe plakata te rad Galerije Dante uz razgovor su, na neformalnom druženju prijatelja umjetnosti, predstavile supruga utemeljitelja Dezi Cettina koja je galerijske plakate donirala Muzeju i ravnateljica Muzeja grada Umaga Biljana Bojić, kustosica, urednica i autorica kataloga te likovnog postava izložbe.
U vrijeme nastanka Galerije Dante nije postojalo ni tržište umjetnina, niti privatni galeristi u cijeloj bivšoj državi. Marino Cettina prvi je donio te koncepte koji su ga nadahnuli za vrijeme rada u Švicarskoj te tijekom nekoliko putovanja u New York, kako navodi gospođa Cettina. Galerija je bila smještena u ugostiteljskom objektu i funkcionirala je kao caffe’-galerija, pa je omogućavala umažanima da se tijekom dana druže i promatraju neke od 
značajnijih djela suvremene umjetnosti toga doba. Kako doznajemo od gospođe Cettina, ovaj vizionar je surađivao osamdesetih godina sa slavnim galeristom iz New Yorka Leom Castellijem koji je dobio nagradu grada New Yorka za životno djelo, te je preko njega došlo do toga da izložbe umjetnika koje su inače postavljane u svjetski poznatim galerijama i muzejima u velegradovima, budu predstavljene publici u jednom manjem središtu kao što je Umag i to u razdoblju socijalizma, te za vrijeme rata. Jedan od mogućih razloga zašto je Castelli podržao ideju Cettine je i afektivni, naime kako gospođa Dezi kaže, Castelli je rođen u Trstu, a naučio je plivati u Umagu.
Cilj ove večeri bio je prisjetiti se još jednom Galerije Dante koje više nema i njenog osnivača Marina Cettine, te velike ljubavi koju je gajio prema umjetnosti. Zato se okupilo i nekoliko svjedoka koji su podijelili svoja iskustva i sjećanja o galeriji i o njemu. Između ostalog je rečeno i da su se, prije nego što je to postalo uobičajeno u gradskoj knjižnici, književne večeri održavale u Galeriji, kao i performansi, te koncerti, a jedan od glazbenika čiji je koncert organizirao Cettina bio je i legendarni Arsen Dedić. Cettina je bio poznat i po tome što je tih osamdesetih u Umag dovodio vrhunska imena američke, engleske i talijanske scene, pa su tako u suradnji s američkim galeristima u Umagu izlagali slikar, kipar i grafičar Jasper Jones, slikar i predvodnik pop arta Robert Rauschenberg i Roy Lichtenstein koji je bio poznat po uvećanim crtežima iz stripova te mnogo drugih. U Galeriji Dante, u ulici Dante Alghieri u Umagu predstavljeni su neki od slavnih domaćih umjetnika kao što su Dušan Đamonja i Edo Murtić, ali i umjetnika koji su bili na početku svoje karijere.
Pokojni Cettina je putem svojih poznanstava s likovnom kritičarkom Marijom Campitelli koja mu je bila učiteljica na studiju unutarnjeg dizajna, pomogao da se u Muggi u Italiji postave radovi tada nepoznatih hrvatskih umjetnika kao što su Dušan Jurić, Klas Grdić, te Zlatan Vrkljan. Ideja i kontekst su najznačajniji elementi u cijeloj toj priči gdje je jedan nepoznat galerist iz nepoznatog malog grada stekao ravnopravan odnos s vrhom svijeta umjetnosti, a javnosti koja je te pomalo neobične događaje u njegovoj galeriji nazivala “kultura za šankom” i skepticima koji su mu prognozirali kratki vijek trajanja odgovarao je: “Ja na to gledam nekako šire, ne idem za profitom.”
Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR
