Izložba „Tolerancija“ na 24. Sajmu knjiga u Istri

30.11.2018.

Sloboda je nedostižna bez tolerancije i empatije

• Mirko Ilić autor je kon­cep­ta izlož­be koja je doče­ka­la posje­ti­te­lje ovo­go­diš­njeg Sajma knji­ge u Istri u holu Doma hrvat­skih bra­ni­te­lja. Riječ je o među­na­rod­noj izlož­bi pla­ka­ta nazi­va „Tolerancija“ koja putu­je i pri­tom ras­te bro­jem rado­va, od počet­nog 21 pla­ka­ta do sadaš­njih 70 i još nema namje­ru sta­ti. Ideja o izlož­bi je nas­ta­la na Festivalu tole­ran­ci­je u Ljubljani s ciljem da oku­pi naj­z­na­čaj­ni­je dizaj­ne­re sa svih kon­ti­ne­na­ta te izlo­ži nji­ho­va rje­še­nja na pred­lo­že­nu temu – tolerancija.

Postav je do sada posje­tio dva­de­se­tak zema­lja, a u Hrvatskoj je bio izlo­žen ispred Škole pri­mi­je­nje­ne umjet­nos­ti i dizaj­na u Zagrebu (čiji je biv­ši uče­nik i sam autor) te ispred Muzeja suvre­me­ne umjet­nos­ti. Javni pros­tor zajed­nič­ki je naziv­nik sva­kom pos­ta­vu ove izlož­be upra­vo radi nepo­sred­nog kon­tak­ta s publikom.

Neposrednost izme­đu zna­če­nja samog nazi­va izlož­be i pro­laz­ni­ka- posje­ti­oca naj­vje­šti­je je opi­sa­na rije­či­ma auto­ra: „Najčešći raz­lo­zi neto­le­ran­ci­je su pri­pa­da­nje “pogreš­nom” ple­me­nu, “pogreš­na” boja kože, “pogreš­na” sek­su­al­na orijentacija,“pogrešna” reli­gi­ja. Tri od ova četi­ri “pogreš­na” raz­lo­ga pro­uz­ro­ko­va­na su rođe­njem. A to je nešto za što oso­ba zapra­vo nije odgo­vor­na, nije uop­će u moguć­nos­ti kon­tro­li­ra­ti. Dakle, ne tole­ri­ra­ju te kakav si rođen. Dakle, bolje je da nisi rođen. Dakle, bolje je da ne pos­to­jiš, bolje je da si mrtav. Zar to nije užas­no? Uz to, te tri “pogreš­ne” stva­ri čine mak­si­mal­no 10% naših raz­li­ka, u osta­lih 90% smo isti. Želimo volje­ti. Želimo biti volje­ni. Želimo sigur­nost. Želimo posao, hra­nu, vodu, krov nad gla­vom. Želimo dug život sebi i svo­joj dje­ci. Zar to nije više raz­lo­ga za tole­ran­ci­ju, nego neto­le­ran­ci­ju? Ova izlož­ba bi tre­ba­la biti mali vizu­al­ni pod­sjet­nik na to.“

Ovogodišnji Sa(n)jam knji­ge u Puli posve­ćen je slo­bo­di, a ona poje­din­cu i druš­tvu osta­je nedos­ti­žan cilj uko­li­ko ne imple­men­ti­ra­mo tole­ran­ci­ju i empa­ti­ju u nje­zi­ne temelje.

Mirko Ilić rođen je 1956. u Bijeljini. Jedan je od pokre­ta­ča gru­pe stri­pa­ša Novi kva­drat a u svo­joj boga­toj kari­je­ri ostva­rio je surad­nje sa Miltonom Glaserom, Timeom; New York Timesom i Wall Street Journalom. Od 1999. vodi vlas­ti­tu tvrt­ku za gra­fič­ki dizajn i 3D ani­ma­ci­ju, ali i odr­ža­va pre­da­va­nja u vlas­ti­tim aran­žma­ni­ma i po pozi­vu. Okupljanjem ova­ko veli­kog bro­ja među­na­rod­nih dizaj­ne­ra svje­do­či nje­go­vom akti­vis­tič­kom šire­nju kul­tu­re tole­ran­ci­je i prihvaćanja.

Neki od ino­zem­nih dizaj­ne­ra i dizaj­ne­ri­ca su Milton Glaser, Paula Scher, Yuko Shimizu, Slavimir Stojanović i Anur Hadžiomerspahić, a od doma­ćih su izme­đu osta­lih i Boris Bućan i Dejan Kršić. Cjelovit popis auto­ra može­te pro­na­ći na stra­ni­ci Udruge biv­ših uče­ni­ka ŠPUD‑a Zagreb UBU. Izložba je otvo­re­na do 9. prosinca.

Tekst i foto­gra­fi­je Ivana VOJNIĆ VRATARIĆ