Predstavljanje 2. Bijenala industrijske umjetnosti „Na leđima palih divova“

15.11.2018.

Andrea Matošević i Marko Tadić u zagrebačkoj Galeriji Nova

• U sklo­pu pred­stav­lja­nja 2. Bijenala indus­trij­ske umjet­nos­ti nazi­va „Na leđi­ma palih divo­va“ Andrea Matošević i Marko Tadić će u zagre­bač­koj Galeriji Nova odr­ža­ti pre­da­va­nje, pre­zen­ta­ci­ju i raz­go­vor u čet­vr­tak 15. i petak 16. studenog.

Matošević će odr­ža­ti pre­da­va­nje na temu „O divo­vi­ma i nji­ho­vim leđi­ma pri­je posr­nu­ća. Rudarska kul­tu­ra rada na Labinštini kroz XX sto­lje­će“. U pre­da­va­nju će biti rije­či o domi­nant­nim karak­te­ris­ti­ka­ma kul­tu­re rudar­stva na istoč­nom dije­lu Istre, nje­go­vom pos­tup­nom razvo­ju i ogrom­nom utje­ca­ju na polu­otok kroz dva­de­se­to sto­lje­će, s poseb­nim nagla­skom na nje­go­vu važ­nost tije­kom tali­jan­skog fašis­tič­kog ven­ten­nia, odnos­no soci­ja­liz­ma u vri­je­me nepo­sred­no nakon Drugog svjet­skog rata. Ti u Istri pri­sut­ni i suk­ce­siv­ni reži­mi ima­li su bit­no raz­li­čit odnos pre­ma radu i rad­niš­tvu: prvi stav­lja nagla­sak na infras­truk­tu­ru, pro­izvod­nju i rad­ne pro­ce­se dok će se tije­kom rane faze soci­ja­liz­ma upra­vo kroz težak fizič­ki rad, a poseb­no kroz rad u rud­ni­ci­ma, stva­ra­ti novi soci­ja­lis­tič­ki lju­di. To porat­no kalje­nje novih lju­di imat će, osim pro­izvod­ne, tako­đer i snaž­nu poli­tič­ku i sim­bo­lič­ku okos­ni­cu. No, bez obzi­ra koli­ko bili mar­ke­ri­ma moder­ni­te­ta koji su u uglje­no­ko­pe imple­men­ti­ra­ni kako bi ruda­ri ispo­ru­či­va­li čim više „crnog zla­ta”, potreb­nog za bržu i širu opće druš­tve­nu moder­ni­za­ci­ju, ti novi pro­ce­si neri­jet­ko su bili u koli­zi­ji s jed­nim dije­lom tra­di­ci­onal­nog, usme­no pre­no­še­nog i „podra­zu­mi­je­va­ju­ćeg“ lokal­nog zna­nja gene­ri­ra­nog u svr­hu pre­živ­lja­va­nja u zem­lji­nom gro­tlu. U pre­da­va­nju će se sto­ga ana­li­zi­ra­ti i inter­pre­ti­ra­ti širok spek­tar rudar­skog neza­pi­sa­nog zna­nja: od sasvim spe­ci­fič­ne komu­ni­ka­ci­je do objaš­nje­nja za izra­že­nu andro­cen­trič­nost pro­fe­si­je. Također, budu­ći da su ruda­ri, nji­hov rad ili rudar­ska infras­truk­tu­ra neri­jet­ko bili pri­ka­zi­va­ni i na doku­men­tar­nim fil­mo­vi­ma pro­du­ci­ra­nim ‘30ih, ‘40ih i ‘50ih godi­na, pla­ni­ra­na je i pro­jek­ci­ja neko­li­ko isje­ča­ka iz ono­dob­nih uradaka.

Andrea Matošević izvan­red­ni je pro­fe­sor na Fakultetu za inter­dis­ci­pli­nar­ne, tali­jan­ske i kul­tu­ro­lo­ške stu­di­je te suos­ni­vač i istra­ži­vač u Centru za kul­tu­ro­lo­ška i povi­jes­na istra­ži­va­nja soci­ja­liz­ma Sveučilišta Juraj Dobrile u Puli. Autor je više znans­tve­nih i popu­lar­nih čla­na­ka te neko­li­ko mono­gra­fi­ja: Pod zem­ljom. Antropologija ruda­re­nja na Labinštini u XX sto­lje­ću, Socijalizam s udar­nič­kim licem. Etnografija rad­nog pre­ga­laš­tva te Polutani dugog tra­ja­nja. Balkanistički diskur­si (u su-autor­stvu s Teom Škokić).

Marko Tadić će odr­ža­ti pre­zen­ta­ci­ju i raz­go­vor na temu „Concrète mac­hi­nes (13 pieces for Prvomajska)“. On će pred­sta­vit će zvuč­nu ins­ta­la­ci­ju i pro­jekt koje­ga je u sklo­pu izlož­be „Na leđi­ma palih divo­va“ reali­zi­rao u surad­nji s muzi­ča­rem Mirom Manojlovićem. Tadić se pred­sta­vi­ti novo­nas­ta­li rad i govo­ri­ti o tome kako su Miro Manojlović i on na par sati oži­vje­li pros­tor tvor­ni­ce Prvomajska u Krapnu koja je neka­da zapoš­lja­va­la više od tisu­ću lju­di. Zvuk i buka su kroz nji­hov pro­jekt vra­će­ni u taj impre­si­van indus­trij­ski pros­tor koji je neka­da hra­nio, ško­lo­vao i uje­di­nio zajed­ni­cu rad­ni­ka i nji­ho­vih obitelji.

„Ulaskom u tvor­ni­cu Prvomajska u Krapnu ostao sam zate­čen tiši­nom napu­šte­ne tvor­nič­ke hale. Akustika pros­to­ra poja­ča­va­la je zvu­ko­ve iz oko­li­ce, a sve što bi odjek­nu­lo unu­tra, zazvu­ča­lo bi kao u kon­cert­noj dvo­ra­ni. Tada sam odlu­čio da će moj rad ovo­ga puta biti u medi­ju zvu­ka. Budući da nisam niti muzi­čar niti skla­da­telj, odlu­čio sam pozva­ti Mira Manojlovića da rad napra­vi­mo zajed­no. Crteže bazi­ra­ne na pros­to­ru i stro­je­vi­ma iz Prvomajske dao sam Miru da inter­pre­ti­ra kao par­ti­tu­re i odsvi­ra kao “sklad­be” na samim stro­je­vi­ma. Metalni gigan­ti, koji su neka­da pro­izvo­di­li pot­pu­no druk­či­je zvu­ko­ve u pro­izvod­nji, pos­ta­li su tokom naše izved­be akus­tič­ni ins­tru­men­ti sa širo­kim spek­trom tono­va“, isti­če Tadić.

Marko Tadić živi i radi u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Firenci. Izlagao je na samos­tal­nim i grup­nim izlož­ba­ma i film­skim fes­ti­va­li­ma u Hrvatskoj i ino­zem­s­tvu, u pros­to­ri­ma u Zagrebu, Ljubljani, Beču, Kasselu, Berlinu, Los Angelesu i New Yorku. Dobitnik je niza nagra­da te je sudje­lo­vao na broj­nim rezi­den­ci­ja­ma i stu­dij­skim pro­gra­mi­ma. Trenutno pre­da­je na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu i na NABA‑i (Nuova Accademia di bel­le arti) u Milanu. Zajedno s Tinom Gverović pred­stav­ljao je 2017. godi­ne Hrvatsku na 57. Bijenalu u Veneciji.

Događanja su dio pred­stav­lja­nja 2. Bijenalu indus­trij­ske umjet­nos­ti (20÷07 – 28/10/2018.) pod nazi­vom Na leđi­ma palih divo­va, čije su kus­to­si­ce kolek­tiv Što, kako i za koga / WHW.  Suorganizirali su ga Labin Art Express XXI, u surad­nji s MMSU Rijeka i Arheološkim muze­jom Istre, u sklo­pu pro­jek­ta Rijeka 2020 – Europska pri­jes­tol­ni­ca kulture.

Priredio B. V.