24. Sa(n)jam. Doručak s autorom – Ivana Dragičević
Egzistencijalni strah građane vodi u konzervativizam
• Na Doručku s autorom u srijedu, 5. prosinca imali smo prilike slušati o globalnim i nacionalnim političkim tendencijama jer je svoju nedavno objavljenu knjigu „Nejednaki“ predstavila novinarka i politologinja s bogatim vanjskopolitičkim iskustvom Ivana Dragičević.
Odgovarajući na pitanje voditelja Aljoše Pužara o tome koji su po njenom mišljenju aktualni problemi u svijetu ona odgovara da su to kriza liberalne demokracije, klimatske promjene, migracije, održivost Europske Unije, terorizam i transformacije tehnologije.
U svojoj se knjizi dotiče novog svjetskog poretka kojeg nastoji uspostaviti administracija predsjednika Trampa koji je na posljednjoj konferenciji UN‑a govorio protiv multilateralnog svijeta i o potrebi reforme liberalnih demokracija na način da se vraćamo suverenizmu i patriotizmu.
Dragičević pričajući o novom svjetskom poretku spominje Afriku kao kontinent s najviše rastućom populacijom na svijetu. Ona kaže „ta je zemlja bogata resursima, imati će za 10 godina milijardu ljudi u populaciji do 30 godina i postati će vrlo važna sila u korelaciji s Europom.“
Afriku naziva kolijevkom čovječanstva, a Bliski istok, koji će zajedno sa Kinom zauzeti mjesto druge velike sile, je kolijevka civilizacije.
Što se tiče Europe, danas su tu prisutne i jaka ljevica i desnica, ali niti jedna od tih opcija, pa ni centar, ne žele destrukciju EU nego njezinu transformaciju.
Ona publici pokazuje znak na naslovnici svoje knjige „Nejednaki“ i tumači da je to univerzalni znak nejednakosti unutar društava i između društava. Podsjeća nas da na svijetu 10-tak ljudi ima pola bogatstva čovječanstva zemaljske kugle, pa je slijediti trag novca ključna stvar na svijetu, a vrlo idealistički može zvučati da se stvari mogu poravnati.
Kakva je pozicija žena danas, one imaju samo 10% kapitala što produžava borbu s patrijarhatom? pita Pužar.
Ivana Dragičević kaže „to nije kriza patrijarhata nego muškog principa što su žene i dalje slabije političke participacije, a negdje i bića drugog reda.“
Nastavlja o govoru mržnje i političkoj korektnosti „ govor mržnje su i socijalne mreže gdje nema regulacije, evo 15 godina se već koristi Facebook i tek se sada priča o regulaciji, jer znamo da se radi o unosnom privatnom biznisu“, a „kada razmišljam o našem društvu mislim da se mi nismo oslobodili obrazaca; ne razumijemo što je pluralizam, a to je da se ne moramo slagati s nečijim mišljenjem i da je to skroz u redu.“
Ističe „ono što je najbitnije u Hrvatskoj je reforma obrazovanja jer nam je kao vrlo maloj zemlji ljudski kapital najvažniji i ne smijemo si dozvoliti da tehnologija uništi znanje i učenje. Po nedavnim istraživanjima Hrvatska je po upotrebi kritičkog mišljenja tek na 130 mjestu u svijetu.“
Dragičević zaključuje da u Hrvatskoj sveprisutan egzistencijalni strah jer živimo u društvu u kojem se ne može živjeti od vlastitog rada, ne samo platiti račune, nego kupiti djeci slikovnicu ili otići na putovanje, no čak i u društvima koja ekonomski bolje stoje prisutan je taj egzistencijalni strah koji na kraju građane vodi u konzervativizam.
Tekst i fotografije Ana FORNAŽAR
