24. Sa(n)jam knjige u Istri: Eiríkur Örn Norðdahl
„Zlo“ – politički, umjetnički i aktivistički roman
• U petak navečer na 24. Sajmu knjiga u Istri, u programu Sloboda svoju knjigu „Zlo“ predstavio je autor Eiríkur Örn Norðdahl, u ugodnom razgovoru sa urednikom knjige iz kuće Ocean more Nevenom Vulićem i predstavljačem Andreom Matoševićem. Romanom „Zlo“ stekao je međunarodnu afirmaciju, a DerSpiegel ističe da je „napisao okrutnu, ponekad okrutno komičnu knjigu o tome kako ideologija i povijest prodiru u najintimnije sfere“.
Urednik Vulić ističe kako je „Zlo“ politički roman kojeg prožima umjetničko i aktivističko. Autor je na ideju o pisanju romana došao kad je posjetio Litvu i bio posramljen koliko Litvanci znaju o Islandu, što ga je kaže potaklo da počne istraživati o Litvi čitajući povijesne i političke romane. Roman počinje stvarnim životom, ljubavnom pričom u kojoj se djevojka iz Litve koja ima židovsko porijeklo i vezana je za Holokaust zaljubljuje u neonacistu.
Mladi islandski pisac bavi se Holokaustom, a kako bi napisao ovaj roman čak 70 godina nakon Drugog svjetskog rata istražio je na tisuće digitalnih knjiga, na što se je našalio da ih je „ukrao“. Matošević mu na to citira Francija Blaškovića: „Knjigu i kruh nije grijeh ukrasti“.
Autor napominje da ima već bezbroj romana o Holokaustu, ali svaki put kada to prepričamo uvijek promijenimo priču, tako da je to priča o priči. Eiríkur Örn Norðdahl je naglasio „htio sam da roman bude neugodan, da ne doživimo etičku katarzu, nego kad ga zatvorimo da se osjećamo uprljani zlom fašizma“. Matošević primjećuje da se knjiga čita kao da piše o nekim drugima, na što autor odgovara da su to na Islandu imigranti, Poljaci, Litvanci koji su tu prisutni tek deset godina. On piše o Litvancima na Islandu jer prije njega to još nitko nije učinio. Svojim djelom želi poručiti „ne možemo reći da nismo znali da su se sustavno proganjali Židovi i takvo se što ne smije nikad više dogoditi“.
Eiríkur je opisao pojavu ekstremne desnice koja je izrazito prisutna u Europi u zadnjih 20 godina. Proveo je razne intervjue i istraživanja o tome kako se identificiraju neonacisti npr. u Švedskoj ili Danskoj, ali i kako se javno tretira neonacizam u zemljama koje imaju desničarsku vladu. Autor je ogorčeno ustvrdio da ekstremna desnica u Europi danas dobiva sve veću podršku i prihvaća se kao nešto normalno, ne želeći da ih se povezuje s nacizmom ili Holokaustom. Nadovezuje se da je u redu biti pristran, „ali je u pisanju važno riješiti se vlastitih predrasuda, a to nije jasna granica nego siva zona u kojoj tapkamo“.
Urednik Vulić rezimira da je to roman o ljubavi, nasljeđu i životu samom koji je prožet strašću koju je autor utkao u tekst. Kako bi uravnotežio aktivističko i estetsko koristi postmoderne stilske odrednice, a narativni izričaj romana je uspješno progurao političku priču.
Eiríkur, kojeg Matošević još naziva Islandskim ambasadorom je objavio devet zbirki poezije, šest romana, dvije zbirke eseja i filozofsku kuharicu. Vulića zanima žanr filozofske kuharice na što Eiríkur kaže daje jako zanimljivo pisati o identitetima naroda kroz hranu pa u kuharici piše o lokalnim specijalitetima na Islandu. Na Matoševićevo pitanje je li moguće u socijalno uređenoj i prema drugostima tolerantnoj Skandinaviji živjeti od pisanja Eiríkur Örn Norðdahl odgovara da od prodaje knjiga to nije moguće, ali postoji vladin sustav plaća za pisce bez čega ne bi postojala književnost na Islandu.
EiríkurÖrn Norðdahl rođen je 1978. u Reykyaviku, na Islandu. Živi na Ísafjörðuru, stijeni nasred oceana, gdje je i odrastao, a boravi i u švedskom Västeråsu, gradiću kraj jezera. Deset je godina proveo na kontinentu, u Berlinu i Helsinkiju. Osim pisanja, zaokupljen je konceptualnim poetskim projektima: zvučnom i performativnom poezijom, vizualnom poezijom te poetskim filmom.
Tekst i fotografije Ana FORNAŽAR
