MEĐIMURSKA POPEVKA, TRADICIJSKI NAPJEV MEĐIMURJA I UMIJEĆE SUHOZIDNE GRADNJE UPISANI NA UNESCO-OV POPIS

12.12.2018.

Međimurska popev­ka, tra­di­cij­ski napjev Međimurja, kao samos­tal­na nomi­na­ci­ja, i Umijeće suho­zid­ne grad­nje, kao više­na­ci­onal­na nomi­na­ci­ja (Hrvatska, Cipar, Francuska, Grčka, Italija, Slovenija, Španjolska i Švicarska), upi­sa­ni su na UNESCO-ov Reprezentativni popis nema­te­ri­jal­ne bašti­ne čovje­čans­tva na sjed­ni­ci UNESCO-ova Međuvladina odbo­ra za nema­te­ri­jal­nu kul­tur­nu bašti­nu u sri­je­du, 28. stu­de­nog, koja se odr­ža­va u Port Louisu, u Republici Mauricijusu.

Na zasje­da­nju Međuvladina odbo­ra za nema­te­ri­jal­nu kul­tur­nu bašti­nu sudje­lu­ju pred­stav­ni­ci Republike Hrvatske: pomoć­nik minis­tri­ce kul­tu­re Davor Trupković kao vodi­telj dele­ga­ci­je i vodi­te­lji­ca Službe za UNESCO i glav­na taj­ni­ca Hrvatskog povje­rens­tva za UNESCO Rut Carek.

Međimurska popev­ka upi­sa­na je u Registar kul­tur­nih doba­ra RH 2013. godi­ne. Na ini­ci­ja­ti­vu nosi­te­lja, struč­nu pre­po­ru­ku Povjerenstva za nema­te­ri­jal­nu kul­tur­nu bašti­nu i odlu­kom Ministarstva kul­tu­re, 2016. g. zapo­če­lo se s pri­pre­ma­ma za izra­du nomi­na­ci­je za upis na Reprezentativni popis nema­te­ri­jal­ne bašti­ne čovje­čans­tva. Nominacija je pri­prem­lje­na u surad­nji sa struč­nja­ci­ma: dr. sc. Lidijom Bajuk, dr. sc. Nailom Ceribašić i dr. sc. Tvrtkom Zebecom te uz podr­šku lokal­ne zajed­ni­ce i većeg bro­ja usta­no­va s podru­čja Međimurske županije.

Međimurska popev­ka neizos­ta­van je dio današ­nje tra­di­cij­ske kul­tu­re Međimurske župa­ni­je te omi­ljen i pre­poz­nat­ljiv glaz­be­no-tra­di­cij­ski znak hrvat­skog iden­ti­te­ta, koji pozor­nost priv­la­či i izvan držav­nih gra­ni­ca. Sastoji se od sti­ho­va koji se pje­va­ju na melo­di­ju (vižu), obli­ku­ju­ći pje­smu (pesem). Prema sta­ros­ti sti­ho­va i pre­ma metrič­koj struk­tu­ri melo­di­je, napje­vi se mogu gru­pi­ra­ti u sta­ri­je i u novi­je napje­ve, a po obli­kov­no-stil­skom i motiv­sko-temat­skim obi­ljež­ji­ma na epske i lir­ske pje­sme. Ova živa glaz­be­na tra­di­ci­ja važan je čim­be­nik druš­tve­nog pove­zi­va­nja i dio obi­telj­skih i pri­ja­telj­skih okup­lja­nja Međimurki i Međimuraca.

Umijeće suho­zid­ne grad­nje upi­sa­no je u Registar kul­tur­nih doba­ra RH 2013. godi­ne. Krajem 2015. i počet­kom 2016. godi­ne zapo­če­la je među­na­rod­na ini­ci­ja­ti­va za izra­du nomi­na­ci­je pre­ma UNESCO‑u kako bi umi­je­će suho­zid­ne grad­nje bilo upi­sa­no na Reprezentativni popis nema­te­ri­jal­ne bašti­ne čovje­čans­tva. Dogovori su zapo­če­li na infor­ma­tiv­nom među­na­rod­nom sas­tan­ku eks­pe­ra­ta u Nicosiji (Cipar – koor­di­na­tor nomi­na­ci­ja) koji je orga­ni­zi­ran 22. i 23. siječ­nja 2016. godi­ne. Tu su done­se­ne odlu­ke o izra­di zajed­nič­ke više­na­ci­onal­ne nomi­na­ci­je i o dalj­njim kora­ci­ma (hodo­gram aktiv­nos­ti). Uz Ministarstvo kul­tu­re, Udruga 4 Grada Dragodid pot­vr­đe­na je za glav­nog koor­di­na­to­ra RH za izra­du nomi­na­ci­je. Podršku nomi­na­ci­ji dali su i broj­ni nosi­te­lji ovog kul­tur­nog dobra putem pisa­ma potpore.

Suhozidna grad­nja (grad­nje „u suho“) umi­je­će je izra­de kons­truk­ci­ja od kame­na bez upo­tre­be veziv­nog mate­ri­ja­la . U užem smis­lu odno­si se na zida­nje lom­lje­nim kame­nom s mini­mu­mom ili bez obra­de, a kao širi pojam može obu­hva­ti­ti i pola­ga­nje kame­nih oplo­če­nja i pokro­va, zatim grad­nju inže­njer­skih gra­đe­vi­na kle­sa­nim kame­nom bez upo­tre­be vezi­va. Karakterističan je pro­izvod suho­zid­ne grad­nje tzv. suho­zid (gro­ma­ča, međa, moci­ra, mocir, masi­era, redi­na, pri­zi­da, zid, mrtvi zid, mrtvi mir…), koji se u raz­li­či­tim obli­ci­ma pojav­lju­je duž čita­vog pros­to­ra jadran­sko-dinar­skog krša i snaž­no karak­te­ri­zi­ra nje­gov kra­jo­lik, a dru­gi su karak­te­ris­ti­čan pro­izvod manji objek­ti raz­li­či­tih namjena.

Republika Hrvatska na UNESCO-ove je popi­se upi­sa­la, s ova dva novo­upi­sa­na ele­men­ta, ukup­no 17 kul­tur­nih doba­ra. Takav izni­man uspjeh ostva­ren je dugo­go­diš­njom surad­njom Ministarstva kul­tu­re, Hrvatskog povje­rens­tva za UNESCO i hrvat­skih struč­nja­ka iz raz­li­či­tih znans­tve­nih i struč­nih ins­ti­tu­ci­ja te lokal­ne zajednice.

Jedan je od cilje­va popi­si­va­nja nema­te­ri­jal­ne bašti­ne poti­ca­nje pro­ved­be pro­gra­ma zašti­te i oču­va­nja raz­li­či­tih tra­di­cij­skih zna­nja i umi­je­ća putem radi­oni­ca, obra­zov­nih i izvan­nas­tav­nih pro­gra­ma, doku­men­ti­ra­nja, istra­ži­va­nja, među­na­rod­ne surad­nje i dru­gih aktivnosti.

Od tri UNESCO-ova popi­sa nema­te­ri­jal­ne bašti­ne na Reprezentativni popis nema­te­ri­jal­ne bašti­ne čovje­čans­tva Republika Hrvatska do sada je upi­sa­la 13 nema­te­ri­jal­nih doba­ra (2009.: Festa sv. Vlaha iz Dubrovnika, Godišnji pok­lad­ni ophod zvon­ča­ra s podru­čja Kastva, Umijeće izra­de tra­di­cij­skih dje­čjih igra­ča­ka iz Hrvatskog zagor­ja, Ophod kra­lji­ca ili lje­lja iz Gorjana, Procesija Za Križen s Hvara, Dvoglasje tijes­nih inter­va­la Istre i Hrvatskog pri­mor­ja, Čipkarstvo u Hrvatskoj, 2010.: Medičarstvo iz sje­ver­ne Hrvatske, Sinjska alka, 2011.: Bećarac s podru­čja istoč­ne Hrvatske, Nijemo kolo dal­ma­tin­skog zale­đa, 2012.: Klapsko pje­va­nje, 2013.: Mediteranska pre­hra­na kao više­na­ci­onal­na nominacija).

Na Popisu nema­te­ri­jal­ne bašti­ne kojoj je potreb­no hit­no oču­va­nje Republika Hrvatska ima upi­sa­no jed­no nema­te­ri­jal­no dobro ‒ Glazbeni izri­čaj ojka­nje, a na tre­ći popis, UNESCO-ov Registar naj­bo­ljih prak­si, upi­san je Ekomuzej /Ecomuseo „Batana“ iz Rovinja.

Republika Hrvatska je aktiv­na na oču­va­nju nema­te­ri­jal­ne kul­tur­ne bašti­ne od počet­ka 2000- ih. Do kra­ja 2018. godi­ne u Registar kul­tur­nih doba­ra Republike Hrvatske upi­sa­no je više od 160 nema­te­ri­jal­nih kul­tur­nih doba­ra, a na UNESCO-ove popi­se, s ova dva novo­upi­sa­na ele­men­ta, njih ukup­no 17.

Priredio B. V.