Predstavljanje knjige „Šezdesete u Hrvatskoj – Mit i stvarnost“ na 24. Sa(n)jam knjige u Istri
Zbornik „Šezdesete u Hrvatskoj – Mit i stvarnost“ predstavljen je u petak, 7. prosinca na 24. Sa(n)jam knjige u Istri. Za nastanak tog djela i istoimene izložbe koja se mogla razgledati pet i pol mjeseci zaslužan je ogroman tim suradnika, no u ovom je razgovoru sudjelovala samo nekolicina njih, a svatko od prisutnih bio je spreman pojasniti što za njega osobno i za državu u cjelini znači taj period, kako se prikupljala građa za veliki pothvat te koji je bio cilj projekta.
Vlasnik i direktor izdavačke kuće „Školska knjiga“ Ante Žužul, povjesničar umjetnosti Zvonko Maković te ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt Miroslav Gašparović istaknuli su nekoliko područja ljudskoga djelovanja u kojima je tih naizgled okrutnih, a ustvari optimističnih šezdesetih godina prošlog stoljeća došlo do napretka. Premda današnji internet omogućuje nevjerojatno brzu razmjenu informacija, već je tada bilo naznaka da će se svijet povezati čvrstim sponama koje će ga učiniti globalnim selom – primjerice jedna radijska emisija dovodila nas je u dodir s viješću o udaljenim zbivanjima koja možda indirektno utječu na našu neposrednu okolinu. Nadalje, u to je doba nastala Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga jezika te se radilo na pravopisu, čime je otvoren put formiranju nacionalnoga identiteta. U svijetu je pak došlo do procvata art filmova redatelja poput Godarda ili Antonionija koji su nas oduševljavali dubinom ideja i moćnim dugim kadrovima, Beatlesi su zavrtjeli glavama i srcima publike svojom romantikom i eksperimentom u glazbi, ali ni Jugoslavija nije bila cijepljena od umjetnosti. Ovdje se počeo održavati festival Muzički biennale koji je okupljao kvalitetne autore i izvođače čije su skladbe već tada bile ili kasnije postale klasici.
Specifičnost ove socijalističke države bila je i otvorenost njezinih granica, postojanje putovnica koje su omogućile susret i sa svijetom u kojem se razvija potrošačko društvo. U šezdesetim se godinama i na našem teritoriju rasplamsala svijest o čaroliji kupovine i posjedovanja elegantne haljine ili vespe kojom će mladić prohujati ulicama i zadiviti pripadnice ljepšeg spola.
No valja spomenuti i loše strane idilične priče zbog kojih je to desetljeće doživljavano kao okrutno, a to je činjenica da su na Golom otoku robijali politički neistomišljenici, dok je cenzura sprječavala slobodu govora u medijima pazeći da se ne oskvrne partijska istina. Svega su ovoga svjesni članovi tima koji je radio na prikupljanju materijala za zbornik i izložbu. Oni ističu da se ne radi o projektu koji želi bili homage šezdesetima, već o kritički nastrojenom i multiperspektivnom pogledu na taj period. Dakle, informacije koje nam donose nisu dane pod utjecajem opijenosti nostalgijom, što dokazuje da se radi o stručnom pristupu koji će imati dalek domet. Da su se odlučili predati osjećajima koji ih vezuju za djetinjstvo, njihova priča ne bi bila dovoljno ozbiljna pa je ne bi u budućnosti razmatrali kao oblik dokumenta, premda ta ista dokumentarnost ne implicira suhoparnost i namjenu isključivo stručnjacima.
Zvonko Maković rekao nam je ponešto i o problemima prikupljanja gradiva osvrćući se na izložbu o pedesetim godinama koju je uspio ranije realizirati uz velike financijske, suradničke i organizacijske poteškoće. Tvrdi da je rad na novom projektu bio jednostavniji zbog oslonca na veliku grupu istraživača teme i drugu vrstu sudionika. Međutim, i dalje je bilo vrlo teško ostvariti određene zamisli, npr. pronaći informacije o hrvatskom proljeću ili Jovankine haljine. Neke je predmete i misli progutala neprijateljska ideologija, ali sudionicima projekta nije bilo teško ni prekopavati po podrumima.
Na taj je način Ana Lederer došla do teatrološkog materijala s obzirom da nema usustavljenog pregleda kazališne scene šezdesetih. Zaključila je da je to razdoblje u kojem blista kazalište &td, šank je zapamćen kao mjesto intelektualne razmjene, u dvorištu Studentskoga centra u Zagrebu održava se internacionalni festival, a počinje izlaziti i časopis Prolog.
Kustosica Muzeja za umjetnost i obrt Adriana Prlić istaknula je da su se sudionici projekta marljivo naradili tražeći autore da im potpišu svoja prava, a ponekad se i namučili da bi došli do nečijih nasljednika ili osoba sa fotografija koje su sabirali. No nisu htjeli odustati od ambicije prikupljanja doista kvalitetne građe. Javio se i problem selektiranja materijala jer bi ga teoretski moglo biti količinski mnogo, a nije cilj natrpati prostore izlošcima već samo one reprezentativne organizirati u smislene cjeline. Stoga zaključujemo da je čitav pothvat bio zahtjevan, a mi koji vidimo konačan rezultat toga nismo svjesni. Prikupljanje i rad na materijalu je dugačak i složen proces, a da se nije odvijao na inteligentan način, ne bismo u rukama imali zbornik koji šezdesetima pristupa na toliko sveobuhvatan, zanimljiv i objektivan način.
Tekst Maja GREGOROVIĆ
Fotografije Vladimir BUTKOVIĆ
