Razgovor s labinskom kantautoricom Bojanom Žamarija
Kad sama pišem tekst mogu u glazbi najbolje izraziti sve što osjećam
• Bojana Žamarija je u prosincu prošle godine izašla u javnost s „Više nema nas“, svojom prvom solo baladom. Nakon toga o ovoj pjevačici iz Labina ne prestaju pisati mediji, gostuje na televiziji, pjesma se vrti na radiju, pa ćemo i mi obogatiti naš portal pričom o uspjehu ili usponu mlade glazbenice Bojane Žamarija.
Kako se osjećaš u ovoj novoj životnoj situaciji, o tebi se piše, tebe se sluša, sve to izgleda kao jedan novi početak nakon 12 godina bavljenja glazbom?
- Osjećaj je čudan jer sam do sad radila samo obrade pjesama i kad sebe čujem na radiju ili pročitam u novinama svoje ime, čak se zamislim jer ja sam u biti skromna osoba i nisam očekivala ovakve reakcije. Danas ljudi vole veselije pjesme, a moja je pjesma sjetna i mora se malo više slušati da bi je se doživjelo, ali ponosna sam jer sam uspjela sama, bez ičije pomoći. To je bila moja velika želja – tako da je to osjećaj koji nema cijenu. To što su me prepoznali, pričaju i pišu o meni, daje mi snage da krenem još snažnije naprijed, u solo karijeru.
U prosincu si predstavila svoju prvu pjesmu “Više nema nas”, kako je nastala, što je bila inspiracija za pjesmu?
- Ja sam već neko vrijeme maštala da napišem nešto svoje, to je bio taj jedan trenutak, jedno jutro inspiracije kad su riječi samo potekle iz mene, a na klaviru jedan val emocija i glazba koja se s tim riječima uklopila. Tema je naravno ljubavna jer svi mi žudimo za ljubavi, a doživjeli smo i razočaranja nekad u životu pa to izražavam kroz svoje riječi i glazbu. Kad sama pišem tekst mogu u glazbi najbolje izraziti sve što osjećam.
Tko je sve radio na pjesmi i spotu, ipak si okupila kreativnu ekipu?
- Aranžman za pjesmu napisao je Aleksandar Valenčić iz Rijeke, htjela sam da pjesma vuče na ona vremena gdje su kompozicije imale dušu i ne možemo reći da su skladane „lakim notama“. Spot je snimljen u Rapcu na Girandelli u režiji Erika Vojaka iz Pule, a kreacije u spotu dizajnirala je Ingrid Rojc. Nisam htjela da spot bude moderan nego „avangardan“, znači jednostavan i bez previše efekata .
Zanimljiv je tvoj ukus, imaš 30 godina, a pjesma i spot podsjećaju na „šlagere“ koje su izvodile pjevačice jugoslavenska estrade 80-tih, koji su tvoji glazbeni uzori, što slušaš kod kuće?
- Volim pjesme iz 60-ih i 70-ih dok su bili aktualni Beatlesi, Bee Gees, ne kažem da mi se današnja glazba ne sviđa, ali privlače me ta prošla vremena i stare pjevačice – dive kao što su Radojka Šverko, Tereza Kesovija, Zorica Kondža, Gabi Novak i Meri Cetinić. Od novijih mogu izdvojiti Ninu Badrić, Ivanu Kind i Natali Dizdar, od jazzy glazbe Tamaru Obrovac, a od talijanske estrade volim Laru Fabian i Giorgiu. Kod kuće rijetko slušam muziku za vlastiti gušt, kad slušam onda je to da bi napravila neku obradu.
Kako je krenula tvoja pjevačka karijera, kako si se uopće počela baviti glazbom, vjerujem da si počela vrlo rano?
- Ja sam krenula u dječjem zboru Minicantanti u Labinu, a kasnije u mješovitom zboru zajednice Talijana Giuseppina Martinuzzi pod vodstvom Sabrine Stemberga Vidak koja mi je davala privatne poduke i potakla me da upišem glazbenu školu za klavir i tako krenem u glazbeni svijet. Nakon toga sam završila i srednju glazbenu školu za solo pjevanje. Najprije sam počela pjevati u duu s Diegom Zulijaniem iz Rapca, a nakon što sam diplomirala menadžment u Iki poželjela sam krenuti u solo vode. Od tada nastupam kao solo pjevačica na klavijaturama ili klaviru jer mislim da sama mogu najbolje doprijeti do ljudi koji me slušaju. Oduvijek sam htjela pjevati svoju glazbu, ali kako sam veliki perfekcionist mislila sam da trebam usavršiti svoj vokal i da još nije vrijeme. Volim pisati pjesme ljubavne tematike, leži mi to jer sam romantik, i tako je krajem prošle godine nastao moj prvi tekst i pjesma. Mislila sam da će to trajati, ali tekst je nastao u 20 minuta.
Je li to bio trenutak potpuno obuzetosti, kreativni flow?
- To je trenutak kad sjedneš i ničeg nema oko tebe, emocije te povedu da stvaraš i oblikuješ ono što leži u tebi. Da, kad sam krenula pisati sve je vodilo k tome da to bude pjesma ljubavne tematike koja nije sretna ljubavna pjesma. Vjerujem u ljubav, mislim da ima više ljubavi i jedna riječ „volim te“ ima tisuću značenja. Zapravo ljubav nije lako naći, naročito danas u ovom kaotičnom vremenu, samo sudbina donosi onu pravu ljubav i kad bude pravo vrijeme ona će doći.
Po struci si ekonomistica, ali si se dosad bavila samo glazbom. Nevjerojatno zvuči da se u Istri može živjeti samo od glazbe, kako to uspijevaš, što sve radiš?
- Ljeti radim svaki dan u Poreču i drugim turističkim odredištima, nastupam po hotelima i restoranima, a zimi radim samo vikendom po privatnim zabavama u okolici Umaga i po Sloveniji. Nije zahvalno živjeti samo od glazbe jer ljeto traje prekratko, ali zasad uspijevam. Najčešće nastupam sama uz klavir ili instrumental, sviram obrade zabavne hrvatske glazbe i strane evergreene. Kad ne sviram vježbam za slijedeću sezonu, to što radim to je moj život.
Za život si odabrala Umag, a inače si Labinjanka, što to Umag ima što Labin nema?
- Najčešće sam svirke imala u Poreču i Umagu, pa sam se tamo i preselila. Labin jako volim i najbolje se osjećam kod kuće, ali Umag ima puno veće mogućnosti za napredak u ovom čime se ja bavim, i uklopila sam se. Umag je blizu Slovenije i Italije, govore mi da bi u Italiji s ovim stilom glazbe imala još više uspjeha. Mislim da se moramo naći u pravo vrijeme na pravom mjestu i to nam mora bit suđeno, na silu ne ide ništa.
Kako ćeš sad dalje, hoćeš li nastaviti s autorskom glazbom ili imaš neke druge ideje i planove?
- Planiram raditi autorsku glazbu, ali ne isključujem suradnju s drugim tekstopiscima i glazbenicima. Više mi idu sporije pjesme, ali sljedeću skladbu želim napraviti s više ritma a da istovremeno ne odstupim od svog izričaja. Već pripremam tekst, a ako to ne ispadne onako kako sam željela sigurno ću se obratiti drugim glazbenicima za suradnju.
Kad možemo očekivati tvoj prvi album?
- Ne želim si stvarati pritiske jer vrijeme je na mojoj strani dok ja to smatram, možda kroz godinu, dvije, tri. Bolje ne prebrzo, želim da ljudi postepeno upoznaju moj rad, moje pjesme. „Više nema nas“ sam izvela u prosincu u hotelu Melia Coral u Umagu, publika je bila oduševljena, komentirali su da sam pronašla svoj izraz i podržali me.
Kako bi ti opisala svoj stil glazbe, da ostaneš dosljedna sebi bio bi to posve drugačiji stil od onog što smo navikli slušati na hrvatskoj estradi ?
- To su svakako balade, međutim ne želim se ograničiti jer mislim da je to jako povezano s trenutkom inspiracije, odnosno s periodom u kojem se trenutno duševno nalazimo. Za ovu moju prvu autorsku pjesmu ljudi kažu da ih podsjeća na kompozicije koje su se radile za Sanremo, vjerojatno zato što što sam i sama ljubitelj takvih pjesama. Kako sam već rekla, držati ću se svog izričaja i svoje autentičnosti u pjevanju, i bez obzira na stil trudit ću se da emocije prevladaju.
Svatko od nas ima svoj san, gdje želimo stići s obzirom na ono čime se bavimo. Koji je tvoj san ?
- Ja bih željela imati koncert u jednoj velikoj areni, npr. u pulskoj Areni, na jednoj velikoj pozornici gdje će slušatelji sjediti, da nastupam s bendom koji će me pratiti, neke bi pjesme pjevala, a neke svirala uz klavir. Voljela bih da u publici imam ljude koji vole ono što radim jer kad osjetiš da ljudi vole tvoju glazbu i tvoje pjesme to je jedan od najljepših osjećaja. Ne patim za tim da budem zvijezda, ma svi smo mi zvijezde na svoj način, meni bi uspjeh bio da imam svoj album, svoje obožavatelje i da radim velike koncerte s ozbiljnijom glazbom, nešto kao Norah Jones.
Razgovarala Ana FORNAŽAR
Fotografije iz arhive Bojane ŽAMARIJA
