Odlazak Ive Gregurevića

Sinoć (2. siječ­nja) je izne­na­da pre­mi­nuo Ivo Gregurević (rođen 1952.), jedan od naj­po­pu­lar­ni­jih i naj­pri­sut­ni­jih doma­ćih film­skih glu­ma­ca tije­kom pos­ljed­njih desetljeća.

Tijekom svo­je dugač­ke i iznim­no uspješ­ne kari­je­re Gregurević je ostva­rio pre­ko 90 film­skih ulo­ga, glu­mio je u 19 tele­vi­zij­skih seri­ja i 30-ak kaza­liš­nih pred­sta­va. Na fil­mu je debi­ti­rao 1977. u dje­li­ma dvo­ji­ce cije­nje­nih auto­ra: Bogdana Žižića (Ne nagi­nji se van) i Antuna Vrdoljaka (Mećava), a tije­kom više­de­set­ljet­ne kari­je­re glu­mio je u fil­mo­vi­ma Zorana Tadića (Osuđeni, Treći ključ), Krste Papića (Život sa stri­cem), Ante Babaje (Izgubljeni zavi­čaj), Živorada Tomića (Diploma za smrt, Kraljeva zavr­š­ni­ca), Rajka Grlića (Čaruga), Vinka Brešana (Maršal, Svjedoci) i broj­nih dru­gih doma­ćih redatelja.

Naročito je bio pro­duk­ti­van počet­kom ovog tisuć­lje­ća, kada je na goto­vo sva­kom film­skom fes­ti­va­lu u Puli glu­mio u više od polo­vi­ce pri­ka­za­nih doma­ćih fil­mo­va. Gregurević je bio glu­mač­ki spe­ci­ja­list za čovje­ka iz naro­da, koji zatim popri­ma raz­li­či­te inte­res­ne i moral­ne dimen­zi­je zavis­no od pri­če, što mu je zasi­gur­no osi­gu­ra­va­lo dodat­nu pre­poz­nat­lji­vost i popu­lar­nost kod šireg gle­da­telj­stva. Iako je tak­ve ulo­ge odra­đi­vao sjaj­no, ujed­no je nji­ma bio ogra­ni­čen na ovaj regi­onal­ni kul­tur­ni krug.

Moglo bi se reći da je po tome vrlo sli­čan glu­mač­koj osob­nos­ti pokoj­nog Fabijana Šovagovića. Gregurević je tako­đer vrlo poz­nat po ulo­ga­ma u broj­nim doma­ćim tele­vi­zij­skim seri­ja­ma (Velo mis­to, Mamutica, Duga mrač­na noć, Odmori se, zas­lu­žio si), a dobit­nik je i naj­pres­tiž­ni­je doma­će nagra­de za kul­tu­ru (Vladimir Nazor).

E. L.