Održan 7. Art Panoptikum  u Gradskoj radionici

30.01.2019.

Sedmi Art Panoptikum na kojem su šaro­li­ko pre­zen­ti­ra­na recent­na svjet­ska doga­đa­nja iz vizu­al­nih umjet­nos­ti, izlož­be naj­is­tak­nu­ti­jih svjet­skih vizu­al­nih umjet­ni­ka i naj­po­sje­će­ni­ji umjet­nič­ki saj­mo­vi odr­žan je u subo­tu, 26. siječ­nja u pul­skoj Gradskoj radi­oni­ci. Art Panoptikum i nje­gov autor Boris Bogunović su nam ovim infor­ma­tiv­nim vizu­al­nim pre­da­va­njem pri­ka­za­li „živu svjet­sku sce­nu“ vizu­al­ne umjet­nos­ti danas te smo kre­nu­li put Pariza, Moskve, Tajlanda, Indije, SAD‑a i Tajvana.

Fondacija Louis Vuitton u Parizu ugos­ti­la je retros­pek­tiv­nu izlož­bu pokoj­nog ame­rič­kog umjet­ni­ka lati­no­ame­rič­kog podri­je­tla Jean-Michel Basquiata koji je u 27. godi­ni umro od pre­do­zi­ra­nja hero­ina. Najprije poz­nat kao gra­fi­ti umjet­nik, a jed­no vri­je­me i beskuć­nik, pros­la­vio se svo­jom izlož­bom u jed­noj nju­jor­škoj gale­ri­ji. Nakon Basquiatove smr­ti nje­go­va je sli­ka luba­nje pro­da­na za 110 mili­ju­na dola­ra koju je kupio jedan japan­ski mili­jar­der čime je dos­tig­nu­ta naj­ve­ća cije­na za dje­lo ame­rič­kog sli­ka­ra. U Luis Vuitton pri­pre­mi­li su nje­go­vu naj­ve­ću retros­pek­tiv­nu izlož­bu do sada koja je sa 120 rado­va pokri­la čita­vu kari­je­ru umjet­ni­ka. Započinje naj­s­naž­ni­jim izra­zom egzis­ten­ci­jal­nog stra­ha što pri­ka­zu­ju nje­go­ve sli­ke luba­nje, a temat­ski se nado­ve­zu­ju sli­ke gla­va raz­li­či­tih veli­či­na, dje­la hero­ja i rat­ni­ka te rado­vi nas­ta­li u surad­nji s Andyjem Warholom.

 

„Not Everyone will be taken into the futu­re“ retros­pek­tiv­na je izlož­ba ruskih kon­cep­tu­al­nih umjet­ni­ka Ilye i Emilie Kabakov u Tretyakov gale­ri­ji u Moskvi. „U buduć­nost neće oti­ći svi“ naziv je ins­ta­la­ci­je na isto­ime­noj izlož­bi koja pri­ka­zu­je vlak koji se uda­lja­va i uz trač­ni­ce su poba­ca­ne sli­ke čime „žele poru­či­ti da neki umjet­ni­ci napre­du­ju i ući će u povi­jest umjet­nos­ti dok će dru­gi osta­ti zabo­rav­lje­ni“. Na izlož­bi ima oko 100 rado­va, sli­ka, ins­ta­la­ci­ja, gra­fi­ka i rado­va iz 60 –tih godi­na s koji­ma se Kabakov pros­la­vio. Glavni dio izlož­be pred­stav­lja ins­ta­la­ci­ja – labi­rint „My mot­hers album“ koji je pove­zan s mukom bes­kraj­nog čeka­nja, čeka­nja neče­ga što neće nikad doći… u sre­di­štu labi­rin­ta napi­sa­na su sje­ća­nja nje­go­ve maj­ke, a posje­ti­telj luta­njem po hod­ni­ci­ma labi­rin­ta ula­zi u krš ili kli­maks same instalacije.

Art panop­ti­kum nas zatim vodi na Bangkok Art Biennale pod nazi­vom „Beyond the bliss“ ili onkraj bla­žens­tva na kojem je 200 umjet­nič­kih rado­va; ins­ta­la­ci­ja, skul­p­tu­ra i sli­ka izlo­že­no na naj­raz­li­či­ti­jim loka­ci­ja­ma, kul­tur­nim cen­tri­ma, hra­mo­vi­ma, hote­li­ma, sho­ping cen­tri­ma… Tema alu­di­ra na osnov­no pra­vi­lo budiz­ma – odva­ja­nje od zado­volj­stva i boli kao nači­na tran­s­cen­di­ra­nja pat­nje, ali i osnov­nu pos­tav­ku turiz­ma kao hedo­niz­ma pove­za­nog s taj­lan­d­skim pla­ža­ma i par­ti­ji­ma. Na bije­na­lu je Marina Abramović Institute sudje­lo­vao s neko­li­ko per­for­man­sa. U jed­nom su pozva­li posje­ti­te­lje da bro­je zrna riže, u dru­gom nala­žu dugo­traj­no zure­nje u koma­de obo­ja­nog papi­ra, dok u tre­ćem mir­no sta­ja­nje na drve­noj plo­či. Svim ovim izved­ba­ma posje­ti­te­lji istra­žu­ju gra­ni­ce svog tije­la i moguć­nos­ti vlas­ti­tog uma za biva­njem u sadaš­njos­ti. Nge Lay, umjet­ni­ca iz Burme izlo­ži­la je rad pod ime­nom „Check point“ koji pred­stav­lja vagi­nu nači­nje­nu od raz­li­či­tih koma­da tra­di­ci­onal­nog tek­s­ti­la iz Burme. Kroz vagi­nu posje­ti­oci mogu pro­ći kao kroz vra­ta, kako bi uvi­dje­li da je to mjes­to iz kojeg smo svi kre­nu­li u život, naša maj­ka i zem­lja. Autorica, iako veli­ča žen­sko isto­vre­me­no uka­zu­je na pod­či­nje­nost žena koja je pri­sut­na u Aziji.

Najveća izlož­ba suvre­me­ne umjet­nos­ti u Indiji je Kochi-Muziris bije­na­le na kojem je kus­to­si­ca bije­na­la, kon­cep­tu­al­na umjet­ni­ca Anita Dube reali­zi­ra ide­ju „Possibilities for a non – ali­ena­ted life“ ili moguć­nos­ti za neo­tu­đe­ni život koja dje­lu­je kroz radi­kal­nu otvo­re­nost želje za sje­di­nje­njem i pri­ja­telj­stvom, jer kakao kaže„ ako želi­mo bolji život na zem­lji mora­mo u svo­joj poniz­nos­ti poče­ti odbi­ja­ti život u služ­bi kapi­ta­la“. Na bije­na­lu izla­žu suvre­me­ni, kon­cep­tu­al­ni umjet­ni­ci iz cije­log svijeta.

Umjetnički su saj­mo­vi danas tren­dov­ska mjes­ta okup­lja­nja gale­ris­ta i posje­ti­te­lja, a sva su umjet­nič­ka dje­la izlo­že­na za pro­da­ju. Upravo se u New Yorku odr­ža­va The Outsider Art Fair na kojem izla­žu umjet­ni­ci out­si­de­ri – tj. oni koji nema­ju for­mal­no umjet­nič­ko obra­zo­va­nje i bolu­ju od nekih kro­nič­nih sta­nja i boles­ti kao što je auti­zam, život na rubu egzis­ten­ci­je, PTSP i slič­no. Po ovom je saj­mu, samo na dan nje­go­va otvo­re­nja, pro­še­ta­lo oko 2.000 posje­ti­te­lja. Jedan od umjet­ni­ka koji bolu­je od PTSP‑a nakon pada „bli­za­na­ca“ u New Yorku danas sakup­lja pred­me­te na buv­lja­ci­ma, po uli­ci ili dotra­ja­le osob­ne pred­me­te kao što su sta­re kre­dit­ne kar­ti­ce koje potom osli­ka­va i izla­že kao umjet­nič­ku ins­ta­la­ci­ju. Jedna tak­va osli­ka­na kre­dit­na kar­ti­ca pro­da­je se na ovom saj­mu za 150 dolara.

Od 2002. u Miami beac­hu u SAD‑u odr­ža­va se „Art Basel“ koji je jedan od naj­e­mi­nent­ni­jih saj­mo­va u svi­je­tu. Prošle je godi­ne oku­pio 268 gale­ri­ja iz 35 zema­lja koje su izlo­ži­le dje­la 4.000 umjet­ni­ka . Sajam je u pet dana tra­ja­nja posje­ti­lo oko 80.000 lju­di koji su mogli vidje­ti ili kupi­ti rado­ve naj­ve­ćih umjet­ni­ka današnjice.

S Art Panoptikumom smo napo­s­ljet­ku sti­gli i do umjet­nič­kog saj­ma Taipei Dangdai  koji je proš­log viken­da odr­žan u glav­nom gra­du Tajvana. Sajam nazi­va„ See art – Love art – Buy art“ pred­sta­vio se s 90 svjet­ski naj­ja­čih gale­ri­ja. Na ovom su saj­mu izno­si na auk­ci­ja­ma za pro­da­ju sli­ka dose­za­li dva mili­ju­na eura.

Tekst Ana FORNAŽAR