Recenzija: Bruno Winawer “Doktor Przybram” (Disput, Hrvatsko filološko društvo, 2018.)
Društvena satira obasjana ledenom vatrom
• Satirički roman s elementima fantastike “Doktor Przybram”, u izdanju Disputa i Hrvatskog filološkog društva, djelo je fizičara i književnika Bruna Winawera, čijim je iskustvima djelomično i inspirirano. Glavni je lik u romanu znanstvenik Przybram koji je otkrio ledenu vatru, supstancu što danju upija sunčevu energiju, a noću bliješti bolje od bilokakve ulične svjetiljke. Nažalost, za daljnje pokuse nije uspio dobiti financijska sredstva od države, institucija i imućnih ljudi kriveći za to činjenicu da je stranac u Beču. Budući da je došao do ruba beznađa i siromaštva, odlučio je okončati život, a spoznaje prenijeti u pismu američkom kolegi kojeg izuzetno cijeni. No poruka je najprije pod neobičnim okolnostima dospjela do markiza Castiglionija koji je očajnoga pošiljatelja potom potražio u hotelu nadajući se da je stigao na vrijeme da spriječi samoubilački čin.
Castiglioni je naizgled bio anđeo koji je znanstveniku nesebično pružio spas i oslonac – najprije ga je elegantno gospodski odjenuo, okrijepio, saslušao njegovo izlaganje o otkriću, upoznao ga s još jednim tobožnjim dobrotvorom te su mu na koncu obojica obećala financiranje projekta. Przybramu je to zvučalo bajkovito i nestvarno, a nije ni slutio da se povezao s burzovnim špekulantima koji se bave prijevarama krivotvorenim dionicama te su iskoristili njegovo otkriće kao priliku za nepoštenu zaradu.
Przybramov je lik formiran na plošan način, kao stereotipan primjer posvećenog znanstvenika koji iskreno i s ljubavlju istražuje svoj objekt zanimanja, pritom se izolirajući u radnoj sobi koja ga odjeljuje od društva i vladajućih vrijednosti. U odnosu s burzovnim špekulantima dolazi do izražaja njegova naivnost, a dijalozi sa starletom Nelli obilježeni su patetikom, nekontroliranom emotivnošću, romantikom koja je neprimjerena situaciji. No autor romana ne ismijava Przybrama nego ga smatra tragičnim junakom čija je zrelost neshvaćena pa direktno kaže u završnim rečenicama da je takvih ljudi sve manje jer suvremena kazališta, uredi, sudovi i državne granice pogoduju razvoju ispodprosječnih osoba. Dakle, dok će većina ljudi Przybrama smatrati djetinjastim jer ne poznaje zakone po kojima funkcionira društvo, Winawer ukazuje i na drugačiju perspektivu iz koje je znanstvenik odrastao čovjek koji nas vodi do svjetlosti i pazi da ne zapnemo na putu. Tako da Przybramovo otkriće ledene vatre možemo shvatiti i simbolički.
Navode se i ostali primjeri ukidanja opreka, pa recimo između divljenja i osude u današnje vrijeme često ne postoji razlika, ili barem izvana obje reakcije isto izgledaju. Slavna osoba bombardirana je medijima i razapinju je u jednakoj mjeri neovisno o tome radi li se o pohvali ili pokudi, a mir i privatnost više ne postoje. Przybram je morao svoju vilu ograditi bodljikavom žicom da se obrani od reportera, fotografa i snimatelja. U Beču ga je dočekao puhački orkestar okružen svjetinom koja mu je rastrgala odjeću i otela šešir, a pritom je sav promet zaustavljen. Vjerojatno bi ga mahniti ljudi i pregazili da nije bilo policije.
Želja za senzacijom je jaka, a to se očituje i u filmskoj umjetnosti koja često teži tome da ponudi uzbuđenje i šok pa makar na račun zdravog razuma i dobrog ukusa. Naime, znanstvenikova muza Nelli želi postati glumica, a ima priliku sudjelovati u filmu koji je, sudeći po nekim navedenim motivima, dosta trivijalan. Jedna od glavnih dvojbi glede raspleta je ta treba li glavna junakinja završiti pod vlakom, preživjeti požar u kući ili s dojenčetom plutati na splavi i spasiti se od nesreće. U filmu je i Przybram odigrao sporednu ulogu kemičara koji je otkrio novi element, a njime liječi sve bolesti. No znanstveniku se ideja o kemičaru koji tek tako ulazi u područje medicine i radi čuda činila apsurdnom i pretjeranom. Nelli se s tim nije složila jer je važno da široki puk voli priču i da je spreman platiti ulaznicu za kino, a dubina i istinitost te priče u navedenom slučaju nemaju neki značaj.
Uočava se da autor kritizira društvenu orijentaciju na snove u obliku lažne umjetnosti čija je svrha samo komercijalna pa služi kao mentalni bijeg od dosade, obaveza i kojekakve političko-ekonomske krize. Przybram u studiju za snimanje primjećuje niz skupih nakaradnosti koje oponašaju laboratorij. Novac koji se na to potrošio, prema njegovu mišljenju, mogao se uložiti u izgradnju kvalitetnih istraživačkih centara, električnih peći i proizvodnju ledene vatre. No prije spomenuta pojava burzovnih špekulanata pokazuje u kakvom je položaju znanost – vrednuje se isključivo ako od nje postoji brza materijalna dobit, a da po mogućnosti sam znanstvenik bude od te dobiti izuzet, dok posrednici sebično uživaju u koristi koju su ostvarili.
Winawer se osvrće i na licemjerje, a primjer je švedski slikar Olafson koji najprije ne podnosi ledenu vatru jer je, kako tvrdi, od silne svjetlosti nemoguće vidjeti sjene i uloviti perspektivu te nema razlike između prednjeg i stražnjeg plana. No kad je Olafson dobio na dar svjetleće boje i proslavio se slikama kojih ne bi bilo bez novog otkrića, zaboravio je na svoj stav i na moral te je Przybramu, koji mu se radi želje za anonimnošću predstavljao kao botaničar, oteo muzu jer ona navodno zaslužuje bolji život. Djevojka je na to pristala jer joj i jest cilj vječno trčati za uspjehom, bez emotivnoga vezivanja za bilo koju osobu i mjesto.
Odnos društva prema znanosti književnik prikazuje s gorčinom koja stoji iza ironije. Naracija je linearna pa je lako pratiti događaje koji se kronološki nižu gotovo bez zastajkivanja. Opisi su rijetki i služe za dodatno dočaravanje atmosfere u kojoj zabava igra važnu ulogu – iz kavana u lječilištu uvijek se čuje jazz.
Autor većinu društvenih činjenica izravno komentira, stavljajući ih u usta likovima, dok je pripovjedač on sam i u tom ruhu na kraju romana nudi konačan stav pa i ideju koja stoji iza svega rečenog. Na taj je način zaokružio cjelinu, no možda će tko zamjeriti da je u tome bio previše eksplicitan pa nije dopustio čitatelju da donosi zaključke. No zaključci i dalje nisu isključeni jer pripovjedač daje subjektivan pogled s kojim se ne moramo slagati pa je rasprava otvorena. Bitno je samo da je Winawer za tu raspravu dao dobar materijal.
Tekst Maja GREGOROVIĆ
