PREMIJERA „Romea i Julije“ u Istarskom narodnom kazalištu

Shakespearovi  junaci u trojezičnoj režiji Lefterisa Giovanidisa

• Koprodukcija općinskog regionalnog kazališta Kozani i Istarskog narodnog kazališta Gradskog kazališta Pula na kraju ovog mirnog siječnja uspješno je postavila Shakespearovu tragediju „Romeo i Julija“, „jedno od najpoznatijih klasičnih djela svjetske dramaturgije, u jedinstvenoj trojezičnoj izvedbi na hrvatskom, grčkom i engleskom jeziku“ u dva čina. Tromjesečne probe i premijerna izvedba odigrana 17. studenog te dvadesetak gostujućih repriza održale su se u Grčkoj (Atena, Solun, Patra, Ioannina, Volos, Trikala, Tripoli, Serres,  Larissa , Cipar). U HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci igrali su 29., a Pulska premijera desila se dan kasnije, 30. siječnja.

Kazalište Kozani postoji od 1997 kada ga je utemeljilo Ministarstvo republike Grčke u istoimenom glavnom gradu grčke regije Zapadna Makedonija, Kozani. Ova geografska pozicija grada ali i dislokacija ansambla u svrhu ostvarenja ove produkcije poslužili su kao dobra platforma za smještanje glavnih aktera ove drame. Riječima redatelja:“… negdje na Balkanu. Sjecištu raznih nacionalnosti. Strahovit porast kriminala. Životi ljudi zadojeni su glazbom puhačkih instrumenata i religije. Opasno se banči, opasno se živi. Nasilje vlada svakodnevicom. Likovi su napeti do krajnjih granica. Dvije obitelji prisiljene su kohabitirati: jedna govori grčkim, a druga hrvatskim jezikom. Kada se susretnu sporazumijevaju se engleskim, jezikom autora. Pripadaju različitim kulturama. Žive zajedno, no ne uvijek u miru. S druge strane, imamo ljubavnu priču Romea i Julije, te Shakespearove stihove. Na žalost, zao i hirovit čas pretvorio je nesretni slučaj u ubojstvo… i potaknuo dramatična zbivanja.“

Glavni glumci, Ilektra Fragkiadaki i Petar Cvirin u ulogama Julije i Romea uspješno su apsolvirali kompleksnost teksta, ali nedostatak naboja između njih je naprotiv doprinio činjenici da su likovi maloljetni (Julia (13) a Romeo je neodređene dobi sa pretpostavkom da je u ranim 20-ima) pa i ponekad nespretni u izražavanju onoga što osjećaju, ali u stalnom stanju napetosti. Za izdvojiti je i izvedba Dominika Baje u ulozi Mercuzia. Ležeran, bez kočnica, s dobrom sposobnošću transformacije emocija, za svaku je pohvalu. Kao i ostatak združenog ansambla.

Adaptacija izvedena na tri jezika upravo kao da ima namjeru prevazići barijere postavljene u samoj drami, bilo da je riječ o klasnim razlikama 1595. godine ili možda o kulturološkim, u ovom slučaju. A zašto je jezik koji služi kao komunikacijski most engleski, ostaje pitanje. Jedna od mogućnosti jest da je tome razlog Williamov materinji jezik. A druga praktičnost. Jedino, praktičnost nikako ne može biti element u jednadžbi skupa s ljubavi i strasti. S obzirom da je tekst titlovan, druga rješenja su bila moguća.

Upravo je slušanje izvedbe na grčkom jeziku ostavilo dojam svježine i kurioznosti zbog svoje pjevnosti i mekoće u izgovaranju. Čak niti praćenje titlova nije predstavljalo poteškoću niti presijecalo pažnju. Tu dolazimo do scenografije, uspješno izvedene uz pomoć jednostavnih rješenja. Dva glavna elementa na sceni su masivna mobilna konstrukcija u formi kvadra i pozadinska projekcija. Dok kvadar ima multifunkcionalna svojstva (stol, bina, zid, terasa, oltar) projekcija je efektno i elegantno rješenje kojem je svrha naglašavanje karaktera scene i izmjene. Titl je pozicioniran na gornjoj ivici horizonta pa zbog specifičnosti i ljepote Shakespearovog teksta svaku scenu pretvara u jedinstvenu i moćnu sliku. Stvara se potreba da se svaku od viđenih „slika“ pohrani u memoriju.

To je ideja koja bi trebala uspješno funkcionirati pogotovo kod mlađe publike, opredijeljene slikovnim sadržajima, ali taj naum na žalost nije uspio. Upravo izvedba za srednjoškolce u podnevnom terminu, u punom svjetlu je pokazala koliki je razmjer nemogućnosti održavanja pažnje kod ciljane publike za koju je ovo djelo kao stvoreno. Tokom drugog čina, uslijed potresnog zapleta u izvrsnoj izvedbi glumaca više nisam bila sigurna da li se ježim zbog emotivnog kovitlaca kojeg pratim ili napuštanja publike kazališnog partera u velikim skupinama. Možda je baždarenosti spram velikog odmora prevladala zanimanje za ono što se odvija na sceni. U oba slučaja riječ je o tragediji.

Kazalište Kozani surađuje s eminentnim grčkim umjetnicima te izvodi predstave grčkih i stranih autora u većim gradovima diljem zemlje, među ostalima u Ateni i Solunu. Kazalište je dobilo mnoga važna priznanja te sudjelovalo na najvećim festivalima u zemlji (Festival u Epidauru, izvedbe u Odeonu Herod Atticus), s dramama glasovitih svjetskih autora (Shakespearea, Aristofana, Sofokla, Eshila). Zahvaljujući svojim aktivnostima i djelovanju, nametnulo se kao jedno od trenutno najjačih državnih kazališta u Grčkoj.

Tekst i fotografije Ivana VOJNIĆ VRATARIĆ

Leave a Reply


− 5 = 4

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum