Atraktivno i dinamično, ali jednodimenzionalno
Razvikani dokumentarac „Free Solo“, koji je osvojio ovogodišnjeg Oscara za dokumentarni film i niz drugih značajnih nagrada, prikazan je tijekom proteklog vikenda na ZagrebDoxu, a može se pogledati i na kanalu National Geographic.
U čemu je tajna uspjeha ovog dokumentarca i čime je osvojio tolike simpatije publike i struke? Prvenstveno temom opsesivnog nastojanja Amerikanca Alexa Honnolda da slobodnim stilom (bez ikakvog osiguranja) ispenje 900 metara visoku granitnu stijenu El Capitan u američkom nacionalnom parku Yosemite i njegovim konačnim trijumfom.
Film su režirali supružnici Elizabeth Chai Vasarhelyi i Jimmy Chin, koji i sami imaju penjačkog iskustva, tako da su kadrovi snimljeni iz naročito atraktivnih rakursa. „Free Solo“ je napet i dinamičan dokumentarac. Vidi se da je riječ o bogatoj produkciji, ne samo zbog raskošnog vizualnog stila, nego i zbog dugotrajnosti procesa praćenja protagonista u njegovom opasnom pothvatu.
No, film ima i određene mane, iako u euforičnom raspoloženju to gotovo nitko ne primjećuje. Protagonist je prikazan prvenstveno kao heroj, nadnaravni junak koji pomiče granice ljudskih mogućnosti i ostvaruje ono što nikome ranije nije pošlo za rukom. S druge strane, on je također egoist i sebičnjak koji želi ući u povijest bez obzira na cijenu, kojemu je više stalo do rekorda nego do vlastite majke, djevojke i odanih prijatelja, ali redatelji ne ulaze previše u ovu dimenziju priče.
Također, vrlo je diskutabilan i odnos majke i djevojke prema njegovoj životnoj opsesiji, koju promatraju sa sličnom benignošću kao da se radi o vikend-lovu ili popodnevnom nogometu. Jasno, djevojka je znala čime se Honnold bavi kad su započeli vezu, ali bilo bi prirodno i očekivano da se ne miri tako lako sa situacijom i da ipak očekuje nekakvu promjenu u novim okolnostima. Kada se rastaju večer uoči njegovog sudbonosnog penjanja, prema njihovim reakcijama gledatelj ima dojam da se Honnold sprema na rafting, a ne na pothvat koji je usporediv s ruskim ruletom.
„Free Solo“ doista jest vizualno zanimljiv i narativno dinamičan film, ali prilično jednodimenzionalan. Da bi opravdao sve hvalospjeve kojima ga obasipaju, ipak bi trebao sadržavati još pokoji sloj priče.
Elvis Lenić





