Fotografia Zero Pixel: izložba “Zemlja/Terra” u galeriji Grin u Umagu

08.03.2019.

U uma­škoj gale­ri­ji Grin Photo Gallery vlas­ni­ka i vodi­te­lja Roberta Sironija, u petak 1. ožuj­ka otvo­re­na je skup­na izlož­ba u sklo­pu petog izda­nja fes­ti­va­la nedi­gi­tal­ne foto­gra­fi­je nazva­nog “Zero Pixel”. Sudjelovalo je 32 auto­ra, veći­nom iz Italije, pogo­to­vo oko­li­ce Trsta, ali i iz SAD‑a, Japana i Hrvatske.

Ovogodišnja tema “Zemlja” veza­la je foto­graf­ska ostva­re­nja koja su pri­ka­za­na, ali i odvo­ji­la sva­ki rad jedins­tve­nim pogle­dom na svi­jet sva­kog auto­ra u naj­raz­li­či­ti­jim teh­ni­ka­ma ana­log­ne foto­gra­fi­je. Autori su pred­sta­vi­li dje­la snim­lje­na od 1951. nada­lje, uklju­čiv­ši pri­mje­ri­ce povi­jes­ne foto­gra­fi­je raz­gra­ni­ča­va­nja izme­đu Jugoslavije i Italije 1954., pa sve do sni­ma­ka izra­đe­nih namjer­no za ovu pri­go­du. Radovi koji čine ovu izlož­bu raz­li­ku­ju se zbog zna­čaj­nog ras­po­na vre­me­na u kojem su foto­gra­fi­je sni­ma­ne, ali i u teh­nič­koj izved­bi, pa doz­na­je­mo pri­mje­ri­ce da vri­je­me eks­po­zi­ci­je vari­ra od dje­li­ća sekun­de u nekim rado­vi­ma no dose­že i neko­li­ko sati za rad Sergia Scadara. Massimilano Muner izla­že seri­ju od 4 pola­ro­id foto­gra­fi­je nje­go­vog dje­da alpi­nis­ta i foto­gra­fa Riccarda pri­je i nakon sav­la­da­va­nja pre­pre­ke na pla­ni­ni Jof di Montasio 1951. godine.

Među snim­ka­ma se isti­če i dje­lo Tiziana Neppija, Fotografija je snim­lje­na sa nega­ti­va for­ma­ta 6×7, na kojoj je pri­ka­za­no prvo izgra­đe­no aus­tro­ugar­sko voj­nič­ko grob­lje iz prvog svjet­skog rata koje se nala­zi pored gra­di­ća Prosecco u Italiji. Prije izgrad­nje ovo­ga grob­lja pogi­nu­le voj­ni­ke se poka­pa­lo u oko­li­ci voj­ne bol­ni­ce, ali je broj pogi­nu­lih toli­ko pre­ma­šio oče­ki­va­nja da to više nije bila dovolj­no veli­ka povr­ši­na, kaže Neppi. Zemlja svih pri­hva­ća, i žive i mrtve, pod­sje­ća autor i zaklju­ču­je: “Fotografija mora ima­ti neki smi­sao, nije sve u estetici.”

Upravu su veze u ovoj izlož­bi dale jed­nu od nje­nih niti vodi­lja. Dok je zem­lja za čovje­ka naiz­gled vječ­na, na njoj se izmje­nju­ju gene­ra­ci­je dje­do­va, oče­va i sino­va. Smjene gene­ra­ci­ja sli­je­de jed­na dru­gu, iz zem­lje nas­ta­je život, a nju se vra­ća­mo nakon smr­ti, što daje izlož­bi duhov­nu notu. Nažalost, zem­lju se dije­li bod­lji­ka­vom žicom i zaga­đu­je plas­ti­kom, što je tako­đer obu­hva­će­no ovom izložbom.

Autori izlo­že­nih foto­gra­fi­ja su: Ugo Borsatti, Elisa Biagi, Annamaria Castellan, Guido Cecere, Elio Ciol, Ennio Demarin, Giacomo Frullani, Maurizio Frullani, Andrej Furlan, Marcus Gabriel, Fabio Giacuzzo, Matthias Gessler, Ellen Goodman, Fulvio Grisoni, Davide Dionisio, Sara Kaleb, Roberto Kusterle, Alma Lanoire, Massimiliano Muner, Tiziano Neppi, Daniele Peluso, Roberto Pastrovicchio, Fabio Rinaldi, Michela Scagnetti, Sergio Scabar, Robert Sironi, Franco Spanò, Massimo Stefanutti, Luigi Tolotti, Paolo Toniati, Stefano Tubaro, Matteo Varsi i Chikako Watanuki.

Osim ove putu­ju­će izlož­be, u sklo­pu fes­ti­va­la “Zero Pixel” odr­ža­la su se u Trstu i broj­na pre­da­va­nja, pro­jek­ci­je, te video i glaz­be­ni jav­ni doga­đa­ji tije­kom stu­de­nog i pro­sin­ca 2018. godine.

Organizator naglašava:“Svaki je izvo­đač oda­brao oblik koji mu naj­vi­še odgo­va­ra da obda­ri kon­cept zem­lje vlas­ti­tom vizi­jom: zemalj­ska kugla pri­mje­ri­ce, pa kre­ču­ći od usnu­lih sve do realis­tič­ki doku­men­ti­ra­nih pej­za­ža, do žena i muška­ra­ca koji na raz­li­či­te nači­ne nas­ta­nju­ju nje­nu povr­ši­nu. Nadalje, ele­men­ti pri­ro­de koji su usam­lje­ni i izo­li­ra­ni, ali koji su u svo­jem auto­ri­te­tu snaž­ni kao pri­mje­ri­ce sta­bla, cvi­je­će, voće, živo­ti­nje i kuk­ci. Još jedan ele­ment je i ljud­sko tije­lo, ono je teri­to­rij u kojem smo smje­šte­ni, zajed­no sa svo­jim ruka­ma, noga­ma i nas samih, sve do por­tre­ta, a time i do lica koje sadr­ži misao ono­ga što vje­ru­je­mo da je naš svijet.”

Festival Fotografia Zero Pixel 2018 je pri­bro­jen mani­fes­ta­ci­ja­ma Europske godi­ne kul­tu­re 2018., a osmiš­ljen je radi šire­nja, pro­mi­ca­nja i oču­va­nja tra­di­ci­onal­ne foto­gra­fi­je. Ovaj nepro­fit­ni doga­đaj je nas­tao 2014. godi­ne od svo­jih idej­nih začet­ni­ka u koje se ubra­ja­ju Annamaria Castellan, Massimiliano Muner i Michela Scagnetti, uz podr­šku dva­ju trš­ćan­skih kul­tur­nih udru­ga: Acquamarina, te Officina istantanea.

Izložbu je mogu­će posje­ti­ti do 25. ožujka.

Tekst Marko ŠORGO

Fotografije arhi­va festivala