Goranka Supin i Andrea Verdelago izlažu u grožnjanskoj Gradskoj galeriji Fonticus
Gradska galerija Fonticus u “gradu umjetnika” Grožnjanu započela je 23. veljače ovogodišnju izložbenu sezonu otvorenjem dviju samostalnih izložbi na kojima su se predstavili slikarica i grafičarka Goranka Supin iz Rijeke te slikar Andrea Verdelago iz Trsta. Stručni osvrt na izložena djela kao i na rad ovih umjetnika i ovoga puta je donio ravnatelj galerije i kustos Eugen Borkovsky.
Obje izložbe karakterizira autorovo vlastito viđenje iluzije, odnosno prikazivanje nečega čega nema, pri čemu je Goranka Supin lišila svoj postav kolorita i oslonila se na sjene, prozirnost stakla i vode, dok je Andrea Verdelago oslonjen na boje i igre ravnim linijama koje se u percepciji gledatelja pretvaraju u nešto drugo od naizgled očitog.
„Uprizorena upozorenja“ naziv je izložbe Goranke Supin koja se sastoji od 20 zidnih i 6 stolnih radova nastalih u posljednje četiri godine. U njoj su prisutne stilizirane i poredane ljudske figure, postrojene kao da čekaju u red ili kao one koje na pločama na javnim površinama pokazuju neki smjer. Svjetlost koja se ističe u bjelini uprizorenih upozorenja ostavlja vrlo malo prostora mračnoj strani ljudske nutrine, a u djelima nazvanim “Zimnica” ili “Voda do grla” nema ničega skrivenog, nego je čak i pozadina iza umjetničkog djela vidljiva uz efekt refrakcije.
Izložba odvojena od vremena i prostora s porukom nade u bolje sutra može koristiti kao polazna točka za nekog tko ne osjeća nikakve prijetnje sa strane, ili mu/joj boje nisu bitne. U izradi ovih djela autorica se koristila materijalom kao što su šibice, čačkalice, drvo i pijesak, a prisustvo brailovog pisma na nekim od radova stvara mogućnost dijeljenja ideje i sa slijepim i slabovidnim osobama kojima u pravilu slika i boja ne mogu biti predočene. Intrigantni stolni radovi pozivaju posjetitelja da ih promotri sa svih strana no usprkos prozirnosti ne ogoljuju najintimnije misli i osjećaje koji zarobljeni u prozirnim kockicama ostaju otkriveni tek u naznakama.
Kustos Borkovsky pojašnjava: “Goranka Supin nas ovom izložbenom prezentacijom uvodi u svoj svijet izdvojenih prostora. U njima nalazimo linije, točke/kuglice, zapise, tekućine, sjene, sipke materijale i ljudske figure. Iako u postavu nalazimo i sasvim plošne sliko-crteže, većina radova su višeslojni reljefi. Ponekad autorica sasvim izlazi u prostor koristeći prozirno staklo kojim izdvaja područja. Umjetnica kaže: „…Ono što me zaokuplja nije fasada rada već prostori između dvije plohe, prostor ispunjen energijom, tajnoviti prostor…“ Umjetnica promatraču zadaje zadatak uočavanja detalja radova. Ponekad prikrije dio staklene površine pa nam dopušta samo neke uglove pogleda. U slojevima – zaustavljenim trenucima – nalazimo razgibane, neočekivane kombinacije oblika. Forme su često pojednostavljene, stilizirane, dovedene do znaka. Ponegdje primjećujemo zapise. Oni su uvijek zagonetni. Ili su prikriveni, npr. u svitak ili su ispisi Braileovim pismom. Čini se da radovi iskazuju intimizirane odbljeske umjetničinih doživljaja. Pojednostavljene figure ljudi kao da govore o problemima socijalnih statusa. Dodiruju pitanja osobnih sloboda pod utjecajem zadatosti vremena. Umjetnica opetovano nudi ideju posebnosti, iskoračivanja iz prosjeka. Među najzrelije radove spadaju crteži kombiniranim tehnikama na skoro 
transparentnom (paus) papiru. Njih karakterizira nizanje, grupiranje, plošno ocrtavanje grafičkih ili figuralnih motiva. Ovi radovi kao da podražavaju svijet fraktalnih tajnovitih kretanja. Prisutna je premrežena aktivnost oblika i postignut dojam stalnog mijenjanja. Na propitivanje osjetila nudi radove izvedene majstorskom jednostavnošću.”
Goranka Supin rođena je 1963. godine u Rijeci. Srednju školu završila je kao reprofotograf nakon čega upisuje Pedagoški fakultet u Rijeci. Diplomirala je na studiju za predškolski odgoj 1984. godine. Nakon mnogo godina rada u vrtićima, upisuje se na Odsjeku likovnih umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci na kojem je diplomirala 1998. godine. Specijalizirala je grafiku u klasi prof. mr. art. Josipa Butkovića. Bila je suradnica kalkografskog ateljea na Sušaku od njegovog utemeljenja 1997. godine. Sudjelovala je na brojnim likovnim manifestacijama u zemlji i inozemstvu i dobitnica je mnogih nagrada i priznanja za svoj rad. Pored slikarstva bavi se grafikom i fotografijom. Izlaže od 1995. god.Član je HDLU‑a Zagreb i ima status Samostalne umjetnice – HZSU‑a Zagreb. Živi i radi u Rijeci i Opatiji.
Andrea Verdelago ističe boju kao element opstojnosti. U sklopu svoje izložbe nazvane „Iz laboratorija vizualnih iluzija“ autor predstavlja 22 slike nastale u posljednjih pet godina od kojih su neke grupirane kao diptisi, a neke poliptisi koji prikazuju pokret ili proces. Njegovi su radovi neka vrsta igre efektima i principima iluzije u likovnosti. Autor nema sjena, ni zamagljivanja ni ljudskih figura na svojim djelima, što mu ne oduzima dubinu, naprotiv. Njegova je izražajnost moćna, ustrajna i neupitna, kao uostalom i jednostavnost. Verdelago nije profesionalan umjetnik što mu, kako priznaje, ostavlja slobodu od užasne napetosti na tržištu likovne umjetnosti, te mu ostavlja u procesu i rezultatima slikanja užitak i zadovoljstvo vlastitog izražaja.
Kustos naglašava: “Ovi radovi, iako pripadaju likovnosti, zapravo ne propituju estetiku ili neki likovni smjer. Oni su, prije svega, promišljeni kao svojevrsne optičke provokacije, a likovna tehnologija autoru pomaže materijalizirati „zamke“ za gledanje, percepciju viđenog. On dosljedno unutar dvije dimenzije nudi treću. No, to radi uz ideju zagonetke, namjernog prikrivanja. Rezultat je iznenađenje otkrivanja. Ovim ciklusom autor slikarstvo podvrgava provjeri. Posebno jer koristi standardnu likovnu tehnologiju, crtež, ulje ili akril na platnu. On kao da proziva klasično, zanatsko uobličavanje približavajući se konceptualnom pojmovanju oblikovanja. 
Andreina igra postaje provokacija jer ju nalazimo na rubovima više područja ljudskih interesa. Uz to, ukazuje na zavodljivost i površnost ljudske percepcije. Tako se i pred svakim od radova Andree Verdelago moramo skoncentrirati i otkrivati. Upornom promatraču uskoro se otkriva svijet vizualnih prevara kojima nas umjetnik, u isto vrijeme grubo ali i šarmantno, obasipa. Ove radove ne možemo potpuno smjestiti u geometrijsku apstrakciju samu po sebi. Ovdje geometrija svjedoči o prožetosti svijeta koji nas okružuje, a da je na nama samima odgovornost za interpretaciju viđenog.”
Andrea Verdelago je rođen u Trstu. Diplomirao je na odsjeku za psihologiju tršćanskog fakulteta, s tezom o vizualnoj percepciji. Potreba za oblikovanjem i sklonost slikarstvu vode ga na brojna likovna događanja: Ex tempore, likovne kolonije, i sl. Usavršava se tijekom godina 2003./2004., na tečaju slikarstva u Veneciji pod mentorstvom prof. Silvestra Lodia. Svoje je radove predstavljao na više od 300 kolektivnih izložbi u mnogim zemljama. Nagrađivan je nekoliko puta. Živi i radi u Trstu.
Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR
