Otvorena izložba „Izvan okvira“ Nade Putinja u pazinskoj Likovnoj galeriji

11.03.2019.

Tko kaže da mora biti takve boje?

• Otvorenje izlož­be „Izvan okvi­ra“ u Likovnoj gale­ri­ji u Pazinu, 7. ožuj­ka, oku­pi­lo je lju­bi­te­lje sli­kar­stva i broj­ne Pazinjane koji su doš­li pros­la­vi­ti prvu samos­tal­nu izlož­bu svo­je sugra­đan­ke Nade Putinja, dugo­go­diš­nje pred­sjed­ni­ce Društva likov­nih stva­ra­te­lja Pazin.

Njezina men­to­ri­ca, diplo­mi­ra­na sli­ka­ri­ca Anita Pilat je na otvo­re­nju izlož­be auto­ri­cu oka­rak­te­ri­zi­ra­la kao kolo­ris­ti­cu jer su nje­zi­ne domi­nant­ne spo­sob­nos­ti eks­pre­si­ja pale­tom jar­kih i inten­ziv­nih boja koje pro­ži­ma nota ekspresionističkog.

„Svoje stva­ra­laš­tvo zapo­če­la je pri­ka­zi­va­njem i repro­duk­ci­jom kla­sič­nih moti­va mrtve pri­ro­de i poz­na­tih vedu­ta. Kada je to apsor­bi­ra­la, pože­lje­la je ići dalje i jedan me je dan pita­la na koje bi sve nači­ne mogla nas­li­ka­ti lapo­re i sti­je­ne. Odgovorila sam joj da je to mogu­će i pomo­ću lini­ja, kon­tras­t­nih boja, raz­nih tek­s­tu­ra, a može se sves­ti i na jed­nos­tav­ne geome­trij­ske liko­ve na tra­gu Cezanneove teze da se svi obli­ci u pri­ro­di mogu sves­ti na kuglu, sto­žac i valjak. I ota­da je zapo­če­la svo­je puto­va­nje otkri­va­nja srži i same ide­je pri­ro­de, ali i aps­trak­t­nog sli­ka­nja“ rek­la je Anita Pilat.

Nada Putinja je čla­ni­com Društva likov­nih stva­ra­te­lja pos­ta­la 2003., a kako je po stru­ci zubo­teh­ni­čar­ka, žica i umjet­na smo­la bili su nje­zi­ni omi­lje­ni mate­ri­ja­li od kojih je izra­đi­va­la nakit.

„Prije četi­ri godi­ne zapo­če­la je moja sli­kar­ska avan­tu­ra kad sam na jed­nom od teča­je­va sli­ka­nja otkri­la svi­jet boja i izne­na­di­la samu sebe s kojim žarom sam se uhva­ti­la uko­štac s novim iza­zo­vi­ma. Do tada sam samo pro­ma­tra­la sli­kar­ska dje­la mojih kole­ga iz druš­tva i zavi­dje­la im na hra­bros­ti i talen­tu da svo­je sli­ke jav­no poka­zu­ju na zajed­nič­kim i samos­tal­nim izlož­ba­ma. U meni je tinja­la želja i radoz­na­lost i pita­la sam se bih li ja mogla tako nešto nas­li­ka­ti. Rekli su mi da oslo­bo­dim ruku i mis­li, i da jed­nos­tav­no sli­kam. To je samo plat­no i možeš ga pre­ma­za­ti kako želiš i poče­la sam maza­ti, maza­ti i tko kaže da mora biti tak­ve boje… Radila sam dip­ti­he i trip­ti­he jer sam se tako naj­bo­lje mogla izra­zi­ti, ima dobrih i manje dobrih, ali naj­važ­ni­je mi je da sam uži­va­la dok sam radi­la. Kad moje sli­ke pro­na­đu svo­je mjes­to, jer neću ih lju­bo­mor­no čuva­ti – sve su na pro­da­ju, napra­vi­ti ću nove, bolje i dru­ga­či­je“, kaza­la je Putinja.

Prvu samos­tal­nu izlož­bu svo­je kole­gi­ce s pono­som je otvo­rio taj­nik Društva likov­nih stva­ra­te­lja Pazin Dario Brajković, i pre­dao joj pok­lon čla­no­va Društva likov­nih stva­ra­te­lja za nje­nu prvu izlož­bu – set sli­kar­skih kis­to­va. Prisutne je poz­dra­vi­la i dogra­do­na­čel­ni­ca Pazina Mirjana Galant koja je veli­ka lju­bi­te­lji­ca likov­ne umjet­nos­ti i poz­na­je Nadinu veli­ku želju da se reali­zi­ra i kao slikarica.

Nada Putinja je svo­ju radoz­na­lost za istra­ži­va­njem mate­ri­ja­li­zi­ra­la na svo­jih dva­de­set ulja na plat­nu za koja kaže da su s jed­ne stra­ne jako slič­na, a s dru­ge jako raz­li­či­ta. Od pej­za­ža, moti­va iz pri­ro­de i izra­zi­to kolo­ris­tič­kih aps­trak­t­nih for­mi ona kom­bi­ni­ra­njem sti­lo­va, moti­va i boja sti­že do har­mo­nič­nog skla­da reda i nere­da. Prisutni su moto­vi vode, Pazinčica i Zarečki krov, a cen­tral­no mjes­to na izlož­bi, svo­jom ori­gi­nal­noš­ću i mag­ne­tič­noš­ću zas­lu­ži­la je sli­ka boška­ri­na –  istar­skog gove­da aps­tra­hi­ra­nog na geome­trij­ske liko­ve u kom­ple­men­tar­nim bojama.

„Ovu sam izlož­bu nazva­la „Izvan okvi­ra“ jer sam dosad sli­ka­la u real­nim boja­ma, sve je mora­lo ima­ti svo­ju odre­đe­nu boju, ali ovog puta sti­je­ne nisam napra­vi­la sive nego zele­ne, ono što je ina­če zele­no kod mene je crve­no, koris­tim puno naran­čas­te boje, kon­tra-boje i otkri­vam nove nači­ne“, kaže autorica.

Promatra pri­ro­du i nje­zin ritam, ali se u svo­joj likov­noj zaigra­nos­ti odmi­če od pukog opo­na­ša­nja pri­ro­de i dola­zi do novih spoz­na­ja te tako korak po korak – ona izla­zi izvan okvira.

Tekst i foto­gra­fi­je Ana FORNAŽAR