„SLUŠKINJE“ INK Gradskog kazališta Pula gostuju u Varaždinu i Kopru

05.03.2019.

Istarsko narod­no kaza­li­šte Gradsko kaza­li­šte Pula gos­tu­je s pred­sta­vom auto­ra Jeana Geneta „Sluškinje“ u reži­ji Damira Zlatara Freya u uto­rak, 5. ožuj­ka u Varaždinu, te u Kopru u petak, 8. ožuj­ka. Premijerno izve­de­na 2. ožuj­ka 2018. godi­ne, pred­sta­va je već gos­to­va­la u Mariboru, Novoj Gorici te Umagu na Festivalu „Zlatni lav“, na kojem je glu­mač­ki tro­jac Petra B. Blašković, Radoslava Mrkšić i Ronald Braus okru­njen Nagradom žirija.

„Dramski tekst „Sluškinje“ – fran­cu­sko­ga pis­ca Jeana Geneta, dra­ma­ti­ča­ra i poli­tič­kog akti­vis­ta proš­lo­ga sto­lje­ća, jed­no­ga od istak­nu­tih pred­stav­ni­ka avan­gard­nog teatra, ali i teatra apsur­da – komad je koji svo­jom nedvoj­be­nom aktu­al­noš­ću pro­na­la­zi svoj put do suvre­me­no­ga gle­da­te­lja, goto­vo zah­ti­je­va­ju­ći nova upri­zo­re­nja i ponov­na čita­nja doka­zu­ju­ći toga po mno­go čemu kon­tro­verz­nog auto­ra kao kla­si­ka naše­ga teatar­skog tre­nut­ka. Jer, te „Sluškinje“ i nji­hov autor pro­go­va­ra­ju o naj­mrač­ni­jim nago­ni­ma koje u nama pro­vo­ci­ra­ju poz­na­te nam (ne)društvene okol­nos­ti iznim­nom poet­skom sna­gom goto­vo zah­ti­je­va­ju­ći da im se teatar­ski kao reda­telj suprot­sta­vi net­ko čiji scen­ski ruko­pis odi­še žes­ti­nom emo­ci­je, sili­nom sta­va, ali i beskom­pro­mis­nom potra­gom za njež­nom, estet­ski domiš­lje­nom scen­skom poezi­jom upri­zo­re­nja. A to jest Damir Zlatar Frey. Moglo bi se reći da Genetove „Sluškinje“ pre­poz­na­ju i bira­ju nje­ga za reda­te­lja da s nji­ma pro­ži­vi i pro­di­sku­ti­ra nji­ho­ve, ali i naše moral­ne i egzis­ten­ci­jal­ne dvoj­be, da nam omo­gu­ći magi­jom teatra da ih pre­poz­na­mo pa potom i pre­poz­na­je­mo svu­da oko nas. Ova će pred­sta­va pošto­va­ti Genetovu ide­ju teatra­li­za­ci­je koja bri­še gra­ni­ce izme­đu igre i stvar­nos­ti, slu­ge i gos­po­da­ra, žrtve i krv­ni­ka te osta­lih duali­za­ma ima­nent­nih ovo­me tek­s­tu, ali će pri­tom pro­ka­za­ti i osu­di­ti druš­tve­no lice­mje­rje koje je danas pos­ta­lo ne samo pri­hvat­ljiv, već i pože­ljan oblik pona­ša­nja“, piše Željka Udovičić Pleština u opi­su predstave.

Priredio B. V.