Predstavljen prijevod knjige „Herbarium mysticum“ Vlade Acquavite
Ženstveni Ja, simbolika i srednjovjekovni romantični duh
• U Gradskoj vijećnici Buja, Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika i Čakavski sabor, u suradnji s POU Buje organizirali su 4. travnja predstavljanje hrvatskog prijevoda knjige autorice Vlade Acquavita (1947. – 2009.) “Herbarium mysticum”. Prezentaciju su u prisustvu ravnateljice POU Buje Rosanne Bubola i pročelnika Ureda za kulturu Istarske županije Vladimira Torbice te brojnih posjetitelja održali prevoditeljica Lorena Monica Kmet, urednici Neven Ušumović, Boris Domagoj Biletić i glavni tajnik Čakavskog sabora Josip Šiklić.
Vlada Acquavita je bila bujska pjesnikinja, esejistkinja, knjižničarka i prevoditeljica francuskog, a ovu je knjigu prvi put objavila 2007. godine na talijanskom jeziku u izdanju riječke kuće Edit. Njeno je djelo pisano u poeziji i prozi, s time da se proza sastoji od komentara, natuknica i bilježaka gotovo kao u enciklopedijskom izdanju. Knjiga je podijeljena na sedam dijelova, a broj sedam je u ovome djelu vrlo važan zbog svoje magijske simbolike. Moglo bi se reći da opisuje lirsko hodočašće po srednjovjekovnoj Istri, za koje je prevoditeljica sugerirala da je zapravo simbolika za putovanje duše, kako pojašnjava Ušumović. Također jedinstvena strana ove knjige je činjenica da se u njoj znanost i umjetnost ne odvajaju, što je bila praksa u srednjem vijeku. Motivi Acquavitinih pjesama se ne isprepliću, nego se nižu kao u putopisu lutanja, te povezuju u obliku crkava, samostana i svetišta na potezu od Francuske, Italije pa sve do Istre. S romantičnim i mističnim tonom srednjega vijeka, oni su prožeti ženskom duhovnošću, dok stihovi ostavljaju dojam da su spremni za uglazbljivanje u maniri madrigala. Među motivima i likovima koji se u tekstu spominju su primjerice Eloise i Abelard, legendarni ljubavni par iz poeme Alexandera Popea kome je čak spomenik podignut na groblju u centru Pariza, teroristički napad na New York, te toponimi iz Istre, a naslućuje se da je možda autorica sva ta mjesta za života posjetila prije nego ih je učinila predmetom svoje knjige ili da ih je upravo s tom svrhom i nastojala posjetiti.
Unatoč jasnoj vezi s dalekom prošlošću i usmenom predajom, urednici naglašavaju da je knjiga po svome stilu gotovo neoavangardno suvremena. Ukratko, u ovome poetskom djelu koji se oslanja na gotovo znanstveni način pojašnjenja, fluidno su utkani ljubav, vjera, zemljopis, povijest, duhovnost, samospoznaja i erotika, tumače Ušumović i Biletić, iz čega se može dokučiti da je ovo na neki način i ključ razumijevanja i otkrivanja tajne koja je svaka žena. Drugim riječima, magijom usamljenici umjetnost stvaraju, a čitatelji se griju od njezinih djelića, tako se može sažeti analiza strukture koju je vrlo detaljno iznio urednik Ušumović, a način čitanja koji savjetuje je kružni ulazak u stihove, odnosno da se najprije pročita sama poezija, pa u sljedećem navratu i natuknice koje uz nju idu. Ovo je djelo predstavljalo i veliki napor, bilo u prijevodu bilo u uređivanju, jer je autorica koristila stepeničasti stih da bi se naglasila fluidnost čitanja. Biletić je naglasio da je puno truda uloženo u taj vrijedan i značajan projekt, pazilo se doslovno oko svakog zareza i diskutiralo se, ponekad i žestoko oko skoro svake riječi koju su uvrstili. Otkrio je da je nakon dugo godina suradnje konačno upoznao uživo Lorenu Monicu Kmet koja je prepjevala, a ne samo prevela ovo veliko i značajno književno djelo i koja je iz godine u godinu rasla kao prevoditelj, a prevoditelji su mostovi između civilizacija. “Radeći na tome sam postepeno upoznao autoričinu dušu, na neki način krhku, ali i odlučnu i osviještenu.”, zaključio je. Naposljetku su i Bilić i Ušumović iskazali nadu i namjeru da se Herbarium mysticum prevede i na francuski jezik.
Vlada Acquavita (1947. – 2009.) široj je javnosti poznata od 1998. godine, kada je objavila svoju jedinu pjesničku zbirku naslovljenu „La rosa selvaggia e altri canti eleusini“ (Divlja ruža i druge eleuzinske pjesme). Knjiga“ Virtualità“, objavljena posthumno, 2015.godine u izdanju Zajednice Talijana Buje i Istarske županije dobitnica nagrade za najljepše oblikovanu hrvatsku knjigu na natječaju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Kao diplomirana knjižničarka u okviru svog pedagoškog rada uspješno se bavila knjigama za djecu objavivši nekoliko stručnih radova., a 2007. objavila je zanimljivo poetsko-prozno štivo sugestivnog naslova “Herbarium mysticum – clausole medievali” u izdanju riječkog Edita. Njezina književna preokupacija bio je srednji vijek, odnosno filozofska razmišljanja pomoću kojih ponovno “stvara” taj svoj srednji vijek, koji je tajanstven i vrlo fascinantan.
Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR
