Otvorena izložba Ištvana Išta Huzjana u vodnjanskoj Apoteci

27.05.2019.

„Fontana Huzjan Delvaux Derycke“

• Izložba mla­dog auto­ra Ištvana Išta Huzjana nazi­va „Fontana Huzjan Delvaux Derycke“ otvo­re­na je u subo­tu, 25. svib­nja u vod­njan­skoj Apoteci – pros­to­ru za suvre­me­nu umjetnost.

Izložba Ištvana Išta Huzjana reali­zi­ra se u okvi­ru više­go­diš­njeg pro­gram­skog cik­lu­sa Privremeni susre­ti: Ovo (ni)je muzej. Izložbe, umjet­nič­ka i kus­to­ska istra­ži­va­nja unu­tar pro­gram­ske lini­je Ovo (ni)je muzej reali­zi­ra­ju se od 2014. godi­ne i posve­će­ni su rede­fi­ni­ra­nju i razot­kri­va­nju niza odno­sa: pro­pi­tu­ju druš­tve­ne, ins­ti­tu­ci­onal­ne i pros­tor­ne odno­se, te inte­rak­ci­je izme­đu obje­ka­ta i subje­ka­ta, odno­se unu­tar sus­ta­va umjet­nos­ti, gale­rij­skog pros­to­ra, ins­ti­tu­ci­onal­no­ga okvi­ra i uvje­ta rada. Kustosica je Branka Benčić.

Kako nam je rekao u subo­tu uoči otvo­re­nja izlož­be, za nje­ga je bilo veli­ko vese­lje radi­ti s Apotekom i Galerijom Rigo Muzeja Lapidarijum iz Novigrada. „Naime, riječ je o dvod­nev­noj izlož­bi izme­đu te dvi­je ins­ti­tu­ci­je koje su zajed­no radi­le na ovom mom pro­jek­tu koji okup­lja per­for­mans, foto­gra­fi­ju i artist book te pre­is­pi­tu­je što je to izlož­ba i što je to umjet­nič­ki rad“, pojas­nio nam je Ištvan.

O pro­jek­tu je rekao da se bavi pre­is­pi­ti­va­njem foto­gra­fi­je kao umjet­nič­kog medi­ja. „U tom smis­lu danas i kao turis­ti radi­mo puno nekih foto­gra­fi­ja i rijet­ko se kaže da je to umjet­nič­ko, ali svi kaže­mo da smo foto­gra­fi. Onda sam ja taj medij baš kroz tu akci­ju neka­ko htio pre­ves­ti u umjet­nič­ki jezik“, ispri­čao nam je Ištvan.

On je radio per­for­mans, a foto­graf ga je doku­men­ti­rao, „Taj per­for­mans je zapra­vo moja pri­sut­nost u muze­ju ispred neke zna­ne sli­ke i taj foto­graf mene foto­gra­fi­ra kao da sam turist i napra­vi umjet­nič­ku foto­gra­fi­ju. No ta foto­gra­fi­ja ne pos­to­ji samo u tom digi­tal­nom obli­ku, u albu­mu na mobi­te­lu nego se pre­ne­se mjes­to albu­ma u knji­gu umjet­ni­ka koju je radio dizaj­ner“, ispri­čao je Ištvan.

Napomenuo je da je svat­ko od njih imao otvo­re­ne ruke, tako da je on samo pred­lo­žio jed­nu sek­ven­cu i na kra­ju pre­pus­tio sva­kom od njih da to napra­vi kroz svoj jezik i izričaj.

Rad je izve­den u gale­ri­ja­ma moder­ne umjet­nos­ti Muzeja Revoltella u Trstu. Ištvanov per­for­mans je svo­je­vr­stan hom­ma­ge jed­nom od ključ­nih sli­ka­ra 20. sto­lje­ća, ali i tiha posve­tu ins­ti­tu­ci­onal­nim pros­to­ri­ma umjet­nos­ti, nji­ho­voj izla­gač­koj povi­jes­ti i memo­ri­ji. Umjetnik se pozi­ci­oni­ra ispred jed­nog dje­la con­cet­to spa­zi­ale, raz­re­za­nog plat­na nas­lov­lje­nog „Attese / Iščekivanja“ (1967.) Lucia Fontane.

Kako nam je autor rekao, veli­kog Fontanu nije mogao pita­ti za dozvo­lu jer više nije među nam, ali sma­tra da iona­ko nakon nekog vre­me­na tak­ve oso­be pos­ta­ju „naše“.

Ištvan živi i radi u Briselu, ina­če je iz Ljubaljane. Studirao je u Italiji, pos­t­di­plom­ski je radio u Nizozemskoj, neko je vri­je­me živio u Njemačkoj, a pro­tek­lih osam godi­na živi i radi u Bruxellesu. „Ime imam mađar­sko, mogu slo­bod­no reći da sam gra­đa­nin svi­je­ta“, veli Ištvan.

Za nje­ga izla­ga­ti prvi put u Hrvatskoj i to baš u Vodnjanu, zapra­vo je neo­bič­na koin­ci­den­ci­ja. „Poziv Branke Benčić i Matije Debeljuha za ovaj pro­jekt u Apoteci kao da je došao slu­čaj­no. Ja sam već obi­telj­ski bio pove­za­ni s Vodnjanom, toč­ni­je Fažanom. Naime, tu je bora­vio Matej Juričić, vrlo poz­nat vatro­ga­sac iz Zagreba koji se ože­nio u našu obi­telj tri­de­se­tih godi­na 20. sto­lje­ća. On je došao iz Fažane, živio je u Zagrebu pa se vra­tio u Fažanu tako da su već i moji rodi­te­lji pri­je mene, a potom i sa mnom dola­zi­li u ovaj pros­tor. Tako da čim su me oni zva­li da izla­žem u Vodnjanu već je pos­to­ja­la ide­ja da nađe­mo ovaj pros­tor gdje smo već neka­da bili, a uspos­ta­vi­lo se da je riječ baš o tom pros­to­ru. Tako da je i na tom nivou bilo zanim­lji­vo ovo radi­ti“, ispri­čao nam je Ištvan.

Ovaj mla­di umjet­nik koji mno­go izla­že i radi pro­jek­te i akci­je, ne samo izlož­be, zbog idu­ćeg pro­jek­ta ide u Peru.

„Jedan me umjet­nik pozvao da na ljet­ni sol­s­ti­cij 21. lip­nja odem s njim u Laos na rije­ku Mekong i da tamo s njim pre­is­pi­tam odnos izme­đu čovje­ka i mra­va. Ja sam ga odbio pojas­niv­ši mu da na taj pose­ban dan idem na sasvim dru­gu stra­nu svi­je­ta, u Peru“, rekao nam je Ištvan. Plan im je da na dvi­je raz­li­či­te stra­ne zem­lje sni­me sun­ce. Tako će on 21. lip­nja u 5.40 nave­čer sni­mi­ti zala­zak sun­ca u Peruu, a dru­gi umjet­nik s dru­ge stra­ne, u Laosu, 22 lip­nja u 5.40 sni­mi­ti izla­zak sun­ca. „Probat ćemo napra­vi­ti foto­gra­fi­ju sun­ca u isti tre­nu­tak. Sunce vje­ro­jat­no nijed­no od nas neće vidje­ti, ali bit će tamo neg­dje izme­đu mene i nje­ga, izme­đu umjet­ni­ka i kura­to­ra, izme­đu zem­lje i čovje­ka“, veli Ištvan.

Nagrađivani umjet­nik dobit­nik je i Velike nagra­de na Grafičkom bije­na­lu u Ljubljani. Upitali smo ga što za nje­ga zna­če nagrade.

„Svako priz­na­nje, sva­ko izla­ga­nje je čast pošto je to priz­na­nje ili stru­ke ili druš­tva i mis­lim da sva­kom umjet­ni­ku to puno zna­či. Meni pogo­to­vo, pose­bi­ce što se to dogo­di­lo i vani i u mojoj rod­noj Sloveniji. Kao što sam rekao, puno sam bio vani i živim vani i onda kad se vra­tiš i daju ti nagra­du ondje odak­le si, to je veli­ka čast“, kaže Ištvan.

Ova izlož­ba otva­ra šes­tu pro­gram­sku sezo­nu Apoteke: „Mi za sebe sad već stvar­no može­mo reći da smo uspos­ta­vi­li neka­kav kon­ti­nu­itet u izla­ga­nju, ali i kon­cep­cij­sku i pro­gram­sku pre­poz­nat­lji­vost“, rek­la nam je na otva­ra­nju izlož­be Branka Benčić te o radu s Ištvanom rek­la kako im je uvi­jek veli­ki iza­zov tak­vog umjet­ni­ka doves­ti u Vodnjan, u Apoteku. „Boriti se s tim pro­ble­mom publi­ke, s jed­nom vrstom umjet­nos­ti koja možda nije lokal­no naj­pre­poz­na­ti­lji­vi­ja, ali je u među­na­rod­nom kon­tek­s­tu vrlo rele­vant­na, jest situ­aci­ja s kojom se suoća­va­mo cije­lo vri­je­me. No, poku­ša­va­mo ne odus­ta­ja­ti od svog nauma da u Istru dovo­di­mo umjet­ni­ke koji do sada nisu izla­ga­li i to dois­ta pred­stav­lja neka­kav iza­zov, kako komu­ni­ci­ra­ti te stva­ri“, kaže Benčić koja Apoteku vodi s Matijom Debeljuhom.

„Ovi su rado­vi naru­če­ni, nisu nikad bili izla­ga­ni te nam je u tom kon­tek­s­tu vrlo važ­no da uspi­je­mo. Iako radi­mo s vrlo skrom­nim sred­stvi­ma, važ­na nam je ta podr­ška u umjet­nič­koj pro­duk­ci­ji i isto tako nam je važ­no da naše izlož­be ne radi­mo kao shop­ping već pos­to­je­ćeg nego kao neko novo zna­nje. I u tom smis­lu poku­ša­va­mo barem jed­nom godiš­nje pro­du­ci­ra­ti nove rado­ve“, nagla­si­la je Benčić.

Ištvan Huzjan rođen je 1981. u Ljubljani. Diplomirao je sli­kar­stvo na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Veneciji. Godine 2008. –2009. bio je na Artist-in-Residence na Rijksakademie van Beeldende kuns­ten u Amsterdamu. Boravio je na stu­dij­skim i rezi­den­ci­jal­ni, pro­gra­mi­ma u Seulu, Antwerpu i Rijeci. Suosnivač je umjet­nič­kog kolek­ti­va Project Goleb (Amsterdam, 2010.). Od 2013. u Bruxellesu vodi klub umjet­ni­ka i izla­gač­ki pros­tor Coffre-Fort s Gregoireom Motteom i Thibautom Espiauom. Izlagao je na veli­kom bro­ju međun­rod­nih skup­nih izlož­bi u reno­mi­ra­nim gale­ri­ja­ma i ins­ti­tu­ci­ja­ma. Recentne samos­tal­ne izlož­be uklju­ču­ju Mestnu gale­ri­ju Ljubljana (2017), Proyectos Monclova, Mexico City (2018), Estward Prospectus Bukušešt (2019).

Izložba u Apoteci može se raz­gle­da­ti do 20 lip­nja i nakon toga sli­je­di samos­tal­na izlož­ba rado­va Tomislava Gotovca.

Tekst i foto­gra­fi­je Paola ALBERTINI