Otvorena izložba Emila Bobanovića Ćolića, „Žudnja izaziva priviđenja“ u Gradskoj galeriji Labin
Samostalna izložba Emila Bobanovića Ćolića, „Žudnja izaziva priviđenja“ otvorena je pred mnogobrojnom publikom, u petak 31. svibnja u Gradskoj galeriji Labin. O izloženim radovima i autoru govorila je Tea Bičić, voditeljica programa Gradske galerije, a izložbu je u ime Grada Labina otvorio također jedan od njegovih učenika, sada gradonačelnik Grada Labina, Valter Glavičić.
Emil Bobanović Ćolić labinskoj je publici dobro poznat kao dugogodišnji učitelj likovne kulture. U Labin se doselio 1960. godine te je u labinskoj školi radio do 1991. kada odlazi u mirovinu. Prvu samostalnu izložbu imao je upravo u labinskom Narodnom muzeju 1962., a posljednji je put samostalno izlagao u Labinu, također u Gradskoj galeriji, prije 8 godina kada je bila upriličena i promocija njegove monografije koja je izdana upravo od Gradske galerije i Grada Labina.
U monografiji je esej pisao gosp. Tonko Maroević i tamo je istakao važnost njegove prepoznatljive crvene crte koja prolazi kroz sve godine njegova stvaralaštva bez obzira na medij kojim se koristi u nastajanju svojih umjetničkih djela.
Teško je Emila Bobanovića Ćolića svrstati u neki stil ili smjer umjetnosti, no svakako možemo reći da kroz čitav njegov životni opus u bilo kojoj tehnici, naglašeno, „Emilovski“ nosi i prenosi pozitivni etos odnosno etički pozitivnu snagu kroz svoje radove, čemu bi mogli posvjedočiti mnogi promatrači kao i vlasnici njegovih mnogobrojnih radova.
Ovom su prilikom u Gradskoj galeriji Labin izložena dva ciklusa slika koja su nastajala gotovo paralelno u posljednjih sedam godina. Tako je autor upravo i naglasio svoju žeđ za slobodom i vječnu snagu za kreacijom. Dva različita ciklusa koja nastaju istovremeno prkose svakom pravilu i ukazuju na moć kreacije i na slobodu stvaranja u svakom pogledu.
Jedan se ciklus slika odnosi na žarko crvena, kolažem strukturirana platna, većih formata na kojima se proteže snažna crna gesta koja prkosi svemu što se pronađe u njezinoj blizini. Tu snagu stvaranja sugeriraju nam i naslovi slika kao što su „Bljesak“ ili „Proboj“ i sl.
Drugi ciklus slika su ptice. Ptice još uvijek nastaju i niti jedna naslikana ptica ne sliči onoj koju Vam Emil opisuje kroz razgovor. Pticama je fasciniran još od najranijeg djetinjstva, a ptice su u njegovom stvaralaštvu svakako puno više od ptica. I kako u tekstu popratnog kataloga izložbe piše Dr. Antun Karaman „Naslikana uprizorenja ovog iznimnog svijeta mnogo su više od doživljenih senzacija. Ona su moguće parabole svega što se u prirodi događa, 
pa i općeljudskih stanja, odnosa i situacija, stoga ih se može iščitavati iz više kutova i na posve različite načine: na ontološkoj razini priroda je neiscrpno vrelo života i čovjekovo je gnijezdo; kao metafore praiskonskog rađanja života i životne opstojnosti; kao jezgrovitost, čvrstoću i snagu života i bitka; kao emotivno viđenje životnog salda i(li) vitalističkih impulsa; kao odraze etosa biofilnog predznaka ili možda samo kao analogne situacije, a zasigurno i kao afektivne refleksije i poetske poruke koje govore o svijetu općenito i o svakom od nas pojedinačno. Svako uprizorenje kao da upućuje na maksimu: Sve što se oko nas ili nama događa, događa se s razlogom.“
Osim Karamana u katalogu koji prati izložbu tekst piše i povjesničar umjetnosti Marin Ivanović koji o ova dva ciklusa slika kaže: „Konačno, tu su slike gestualnih crnih nanosa na crvenim teksturiranim podlogama koje pulsiraju novim životom, vrućim dahom i strastvenom dušom u tijelu devedesetogodišnjaka. Sve je u novom opusu Emila Bobanovića Ćolića spregnuto u snažno pulsiranje – izražajni kontrast crvenoga i crnoga, gesta naglašena drippingom, diskontinuitet crnih polja koji osnažuje dojam brzine, potenciranje teksture – sve su to odrazi njegove materijalizirane strasti, mladenačkog damara koji se opire usudu vremena. Nije on u tome sam, bezbrojna su i svakodnevna nastojanja čovjekova da zaustavi ili vrati vrijeme, a neuspjeh takvih pokušaja u sebi neminovno nosi tragove gorčine ili tuge. Za razumijevanje umjetnikovih nemira indikativan je i motivsko-stilski 
odabir. Ciklus geometriziranih ptičjih jata s konturnom lokalizacijom boja i kolorističkim distinkcijama polja, predstavlja radikalno drugačiji pristup od promatranog crno- crvenog ciklusa gestualnih apstrakcija, iako oba nastaju gotovo u isto vrijeme. Ta neodlučnost i potraga za motivima i ciklusima, istraživanje i ubrzana izmjena slikarskih načina, plod su želje za vremenskim „skokom” unatrag, u neka neproživljena iskustva, u nedopuštena lutanja, u ludizam koji je desetljećima bio stišan discipliniranim slikarstvom te se sada budi i tjera ga da novim iskušavanjima vlastite snage i svježine potvrdi svoju vitalnost.“
Sa svojih 93 godine, Emil Bobanović Ćolić još uvijek neumorno stvara u svom ateljeu, sada na Pelješcu.
Na Pelješcu se je Emil Bobanović Ćolić, u Kuni i rodio, a za Kunu kažu da je mjesto umjetnosti i vina. U odličnom vinu sa Pelješca iz boca koje krasi etiketa koju je također izradio Emil Bobanović Ćolić, uživali su u petak svi posjetitelji izložbe i Gradske galerije Labin.
Emil Bobanović Ćolić rođen je 1926. godine u Kuni na Pelješcu. Gimnaziju je pohađao u Krku, a Školu primijenjene umjetnosti u klasi Ante Kaštelančića završio je u Splitu. Jedno je vrijeme radio kao nastavnik u Mostaru, a onda se zaputio u Zagreb gdje je diplomirao slikarstvo kod Mladena Veže i književnost kod dr. Marina Franičevića. Izlagao je u Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj, Poljskoj, SSSR‑u, Francuskoj, Južnoafričkoj Republici, Bugarskoj, Austriji i Danskoj. Na svjetskoj izložbi Biennale Internazionale d‘ Arte Contemporanea u Firenci, 2001. godine nagrađen je medaljom Lorenzo il Magnifico i diplomom u selekciji skulptura. Dobitnik je i mnogih drugih nagrada i priznanja. Član je HDLU Rijeka, HDLU Zagreb i A.I.A.M. (Accademia Internazionale d‘Arte Moderna) u Rimu. Živi i radi na relaciji Kuna, Trstenik na Pelješcu, Zagreb, Labin i Monza (Italija).
Priredio B. V.
