“Šufitpuppen” – kuća lutaka Gordane Majnarić preselila u Novigradski Lapidarium

30.07.2019.

Umjetnica Gordana Majnarić koja dje­lu­je na rela­ci­ji izme­đu Beča u Austriji i Gajane u Istri, u surad­nji s rav­na­te­lji­com dr.sc. Jericom Ziherl, ponu­di­la je Novigrađanima i nji­ho­vim gos­ti­ma jed­nu neuobi­ča­je­nu izlož­bu, naime dio nje­ne Kuće luta­ka koja se nala­zi u Gajani, pred­stav­ljen je u Muzeju Lapidarium u petak 26. srp­nja. Radi se o kon­cep­tu­al­nom pro­jek­tu Gajana 1980. i kako samo ime govo­ri, pos­tav se razvi­ja i pro­ši­ru­je već više deset­lje­ća. Izložbu tvo­re nebro­je­ne kaši­ra­ne lut­ke raz­li­či­tih dimen­zi­ja, od kojih neke pred­stav­lja­ju slav­ne oso­be, a neke samo auto­ri­ci poz­na­te i bli­ske lju­de. Uz lut­ke, tu su i pro­jek­ci­je kuć­nih sni­ma­ka lju­di koji su posje­ti­li kuću luta­ka i s veli­kim izne­na­đe­njem, uz smi­jeh i nevje­ri­cu susre­li “svo­ju lutku”.

Izložba se zove “Šufitpuppen”, što ozna­ča­va mjes­to na kojem se te lut­ke ina­če nala­ze, odnos­no auto­ri­čin tavan. Majnarić je sves­tra­na likov­na umjet­ni­ca koja se ško­lo­va­la u Puli i Parizu na reno­mi­ra­noj ško­li dizaj­na ABC, a bavi se crte­ži­ma, foto­gra­fi­jom, kola­žom, skul­p­tu­rom, vide­om, tek­s­tu­al­nim struk­tu­ra­ma, sli­ka­njem, te objek­ti­ma i ins­ta­la­ci­ja­ma u pros­to­ru. Izložene su gru­pe luta­ka, paro­vi, te jedin­ke, sva­ka sa svo­jim nazi­vom, a kao vre­me­plo­vom, posje­ti­telj može zapo­če­ti puto­va­nje. Prikazani liko­vi su poma­lo kari­ki­ra­ni, pone­kad gro­te­sk­ni, pa za neke mogu stvo­ri­ti osje­ćaj stra­ha i nela­go­de. Cjelokupan pos­tav dje­lu­je poput mape kroz vri­je­me i ljud­sku psi­hu, a ovu poto­nju pred­stav­lja gla­va Sigmunda Freuda skri­ve­nog u jed­nom od dva separea.

Autorica je osta­la dos­tup­na posje­ti­te­lji­ma nakon otvo­re­nja te je pojaš­nja­va­la zna­če­nje sva­kog seg­men­ta izlož­be. Po nje­nom miš­lje­nju, naj­z­na­čaj­ni­ji dio izlož­be se nala­zi u dru­go­me sepa­reu Muzeja u kojem se nala­zi ins­ta­la­ci­ja nazva­na “Salto vita­le” u obli­ku kos­tu­ra i halji­ne nači­nje­ne od mre­žas­tih plas­tič­nih vre­ća za povr­će koji vise jed­no pored dru­gog s mnoš­tvom odba­če­nih sta­rih cipe­la tako­đer nači­nje­nih od papi­ra ispod, a umjet­ni­ca je komen­ti­ra­la da je to upra­vo ono što nakon nas osta­je, kao eho u akus­tič­nom dije­lu Muzeja čiji je zvuk savr­še­no upot­pu­nio ovo umjet­nič­ko dje­lo. Poseban dio izlož­be smje­šten je s straž­njem dije­lu muzej­skog pros­to­ra poseb­no ozna­čen nat­pi­som da nije prik­la­dan za dje­cu, a sas­to­ji se od luta­ka manjih dimen­zi­ja gru­pi­ra­nih u hete­ro (i homo­sek­su­al­ne) paro­ve koje vrlo eks­pli­cit­no pri­ka­zu­ju sce­ne iz intim­nog života.

Način rada kojim su ove lut­ke nas­ta­le je vrlo neo­bi­čan, teh­ni­ka se zove kaši­ra­nje na suho, a zapra­vo se veli­ka veći­na rada odvi­ja pri­je reali­za­ci­je, stu­di­oz­nim i dugo­traj­nim pro­uča­va­njem teme, dok je izra­da luta­ka kao zavr­š­nog dije­la pro­ce­sa vrlo brza. Gordana Majnarić isti­če: “Cjelokupan fun­dus mojih rado­va, uklju­ču­ju­ći crte­že, sli­ke, objek­te i ins­ta­la­ci­je u pros­to­ru, ove poto­nje su, uvje­to­va­no pri­li­ka­ma, “eks­pan­di­ra­le” i u vrt, modi­fi­ci­ra­ju­ći ga u “dvo­ri­šte ruina i skul­p­tu­ra” koje se nala­zi u Kući luta­ka! To uspr­kos činje­ni­ci što pola sto­lje­ća živim u Beču kao sas­tav­ni dio urba­ne sre­di­ne ne pre­ki­da­ju­ći svoj kon­cep­tu­al­ni work in pro­gress i umjet­nič­ki rad s kul­tur­no-edu­ka­cij­skim-eko­lo­škim anga­žma­nom zapo­če­tim dav­nih 1980-ih godi­na, nikad ne sum­nja­ju­ći u Vremeplov i dos­ljed­no citi­ra­ju­ći svoj kre­do: „Ja se ne borim za bolju buduć­nost. Ja se borim pro­tiv pogreš­ne stvar­nos­ti.“ Od začet­ka mul­ti­funk­ci­onal­na, Kuća luta­ka je kao objekt s tri eta­že, od ula­za do pot­krov­lja, kon­ci­pi­ra­na i funk­ci­oni­ra kao izlož­be­ni pros­tor i mjes­to za reali­za­ci­ju mog kon­cep­tu­al­nog pro­jek­ta “Gajana 1980.” s namje­rom revi­ta­li­za­ci­je istar­skog sela Gajane. Istovremeno, Kuća luta­ka je Selfstorage za moj “lut­kar­ski panop­ti­kum” i tisu­će i tisu­će raz­li­či­tih radova/eksponata, cje­lo­vi­to u opu­si­ma ili frag­men­tar­no pre­zen­ti­ra­nih na mojim kon­cep­tu­al­nim i ambi­jen­tal­nim izlož­ba­ma od 1980. do 2010., daka­ko i s poprat­nim pri­vat­nim arhi­vom u obli­ku alma­na­ha u pet dije­lo­va kojim sam, muzej­skim tipom istra­ži­va­nja i obra­dom arhiv­ske gra­đe, doku­men­ti­ra­la Kuću luta­ka s kro­no­lo­gi­jom reali­zi­ra­nih aktivnosti.”

Izložba ima retros­pek­ti­van karak­ter i pre­zen­ti­ra dio eks­po­na­ta Kuće luta­ka iza­bra­nih meto­dom „cura­tor & artist cho­ice“ s namje­rom da vizu­ali­zi­ra dio pos­to­je­ćeg ambi­jen­tal­nog pos­ta­va luta­ka u isto­ime­noj kući u istar­skom selu Gajani. Izložba u Muzeju Lapidarium je neuobi­ča­je­na za Kuću luta­ka. Osim repli­ke u Ashevillu, u Sjevernoj Karolini (SAD), izlož­ba po prvi put u ovak­vom obli­ku gos­tu­je, odnos­no, pre­zen­ti­ra se i pri­ka­zu­je u Hrvatskoj, a može se posje­ti­ti do 13. kolovoza.

Tekst Marko ŠORGO i Lidija KUHAR

Fotografije Lidija KUHAR