Brutalan prikaz velike klaonice
KINO: 1917, redatelja Sama Mendesa

Britanski redatelj Sam Mendes (rođen 1965) vrlo je raznovrstan u odabiru filmskih tema i žanrova.
Proslavio se dramom iz američke suvremenosti “Vrtlog života” (American Beauty, 1999), nakon toga je režirao gangsterski film iz doba prohibicije “Put do uništenja” (Road to Perdition, 2002), a zatim se pozabavio i pustolovinama neuništivog agenta Jamesa Bonda (Skyfall, Spectre). Mendesov novi film “1917” opet je svojevrsno iznenađenje, čiji naslov upućuje na godinu radnje neposredno pred završetak Prvog svjetskog rata negdje u francuskoj provinciji.
Na početku priče upoznajemo dvojicu britanskih vojnika, koji se moraju čim prije probiti kroz neprijateljski teritorij do britanskih trupa i upozoriti ih da ne ulete u njemačku zasjedu, a dodatnu komplikaciju stvara činjenica da se među trupama koje moraju obavijestiti nalazi i brat jednog od te dvojice. Cijela priča odvija se izrazito kronološki i prati likove tijekom nešto manje od 24 sata dok pokušavaju izvršiti tešku zadaću, a redatelj i direktor fotografije Roger Deakins (najpoznatiji po suradnji s braćom Coen) naročito se trude čim plastičnije prikazati brutalno okruženje u kojem se kreću.
Njihov pristup ne uključuje akcijsku pirotehniku, nego detaljan prikaz raspadnutih tjelesa, rasturenih sela, ogromnih štakora i ostalih užasa kao nužnih elemenata surove ratne ikonografije. Bez obzira na to da li će junaci uspjeti izvršiti zadatak ili ne, a ovom prilikom nećemo otkrivati kraj da ne pokvarimo užitak potencijalnim gledateljima, redatelj Mendes neće pružiti gledatelju nikakav osjećaj olakšanja.
Njegov film završava brutalnom porukom da se masovno klanje jednostavno mora nastaviti pa ako vojnici i uspiju izbjeći smrt ovom prigodom, vjerojatno će nastradati nekoliko dana ili tjedana kasnije. Mendesov “1917” svojom vizualnom žestinom doista potvrđuje povjesničarski konsenzus o Prvom svjetskom ratu kao jednoj od najvećih klaonica u povijesti čovječanstva.
Elvis Lenić