COVID 19/Dnevnici 20 – nova inicijativa Etnografskog muzeja Istre
Covid- 19/Dnevnici- 20 je nova inicijativa Etnografskog muzeja Istre kojom se pokreće nova komunikacija s javnošću na temu aktualne pandemije. Covid- 19/Dnevnici- 20 egzistira kao nova platforma za bilježenje i sakupljanje dokumentacijskog gradiva, omogućuje razvoj dokumentacijskog fundusa muzeja i, u konačnici, stvara podlogu istraživačima i znanstvenicima za posvetu ovom fenomenu.
„Pandemija COVID- 19 službeno je proglašena 11. ožujka 2020. godine. Od tog datuma silovito su se, iznimnom brzinom i odjekom pokretale mjere nacionalnih stožera koje su uvjetovale ograničenja kretanja pojedinaca, ukidanje mogućnosti društvenih kontakata, konzumacije obrazovnih i kulturnih sadržaja, trgovačkih ponuda, navika. Odredile su sasvim konkretne granice do tog dana sasvim proizvoljnih, slobodnih životnih dinamika. Pandemija je uz virus posijala strah i brigu, za zdravlje, za egzistenciju, usamljenost. Krivulja njezina rasta i razvoja odredila je krivulju svakog našeg postupka, naših komunikacija, kreacija, rada i dokoličarenja, naše svakodnevice. Komunikacija se svela mahom na onu putem već postojećih mrežnih kanala, uobičajenih načina telekomunikacijskih servisa: mobitela, SMS poruka, Vibera, Whatsuppa, Facebooka, E‑maila. Čitav svemir neočekivanih emocija dijelile su se i dijele se u porukama i dnevnicima svakog od nas, i prije vremena negoli stižu biti promišljene. To je možda i njihova najveća vrijednost.
„Forme su onoliko višeslojne i različite koliko i sami sadržaji, prenose se riječju, slikom, zvukom, animacijom, ilustracijom…Od početka pandemije i sami sudjelujemo u takvoj komunikaciji, pišemo i čitamo crtice iz života ljudi koji se u svojim sredinama, na svoj način i u svojim okolnostima suočavaju sa sasvim posebnom i novom realnošću. Njihove poruke, u svim oblicima, izdvajamo uz njihov pristanak, anonimno. Dnevnici se ispisuju diljem svijeta, pa je i tim zanimljivije svjedočiti različitostima i bliskostima kakvima se iščitavaju. Radimo na sakupljanju i izboru poruka, fotografija, medijskih članaka, službenih priopćenja, audio i video dokumenata, slikarija…
„Svjedočanstva se sakupljaju u realnom vremenu, u povijesnom vremenu kojeg živimo. Uz emocije prenose i impresije, podatke, informacije krize i njezinih posljedica. Za sad ne znamo kako će se i na koji će način konkretno primijeniti, artikulirati, no možemo biti sigurni da će ta i takva dokumentacija značiti razvoju dokumentacijskih fondova muzeja, budućim korisnicima, istraživačima i struci. Uvjereni smo da će svatko od nas i oni koji nakon nas dolaze u budućnosti htjeti znati kako je bilo živjeti i preživjeti s pandemijom COVID- 19, s Korona virusom. Nismo usamljeni u ovakvoj inicijativi, slične imaju i muzejske ustanove Finske, Danske, Švicarske, Velike Britanije. Modeli sakupljanja i fokus interesa razlikuju se, neki sakupljaju isključivo dnevnike ljudi u izolaciji, a neki predmete koji predstavljaju i/ili simboliziraju ovaj povijesni trenutak.
„Za potrebe ovog rada, a izuzev svjedočanstava i spomenutog gradiva, stvaramo novi fotografski fond kojeg s nama dijele korisnici i onog kojeg bilježimo na terenu. Fotografija može pripovijedati situaciju, umjetnički ili simbolički, a može i doslovno dokumentaristički prikazivati ambijent ili detalj za nju vezan. U vrijeme kriznih mjera koje su na snazi poštujmo ih, držimo se zadane udaljenosti i dokumentirajmo prikaze: pustoši ulica, izoliranosti, udaljenosti, poruka građanima na ulazima u trgovine, redova kupaca, zatvorenih trgovina, ugostiteljskih objekata, sportskih terena, dječjih igrališta, parkova, škola i vrtića, tržnica i ribarnica, ulaza u ambulante, bolnicu…Također, posvetit ćemo se sakupljanju i drugog gradiva- videotečnog, fonotečnog i dr…“, piše koordinacija inicijative, dokumentaristica EMI‑a Nuša Hauser.
Priredio B. V.