Održano predstavljanje knjige “How Low Can An Art Get” Marka Vojnića u Dnevnom boravku DC‑a Rojc
Knjiga-dokument o umjetnosti i životu
• Predstavljanje knjige “How Low Can An Art Get” Marka Vojnića održano je u srijedu, 24. lipnja u Dnevnom boravku DC‑a Rojc. Iznenadna i informativna promocija posvećena izlagačkoj djelatnosti autora okupila je dozvoljeni broj ljudi koji su mogli poslušati priču o njegovoj umjetnosti i životu.
Vojnić je na početku dao definiciju knjige umjetnika koja se dijeli na: knjigu-objekt, knjigu-rad, knjigu-dokument i knjigu-teorijski objekt.
„“How Low Can An Art Get” najbliža je primjeru knjige-dokument“, pojašnjava Vojnić i dodaje da se u njoj nalazi dokumentacija 20 godina izlaganja te da je uređena i prezentira dokumentacije o njegovim akcijama, radovima i instalacijama umjetnika.
Na korici knjige je Vojnićev drugi grafit – simbol anarhije u kojem srce igra ulogu kružnice (prvi je bio „Pendrek je organ za razmnožavanje zvjezdica“).
„Sa 18 godina kada sam upisao slikarstvo to mi je bila najvažnija stvar – možda važnija i od cura, izlazaka ili bilo čega. Mislio sam da ću se zauvijek držati slikarstva koje me tada zanimalo – to je bilo isključivo i samo informelističko slikarstvo. Veliki su utjecaj na mene činili i umjetnici koje su mi moji profesori u ŠPUD‑u stavili pod nos, a to su autori 20. stoljeća – od avangarde na dalje“, kazao je Vojnić i počeo govoriti o svojim ranim uzorima te se osvrnuo na prvi susret sa Stilinovićem koji je obilježio njegovu ljubav prema tekstu u umjetnosti, o konceptualnoj umjetnosti i naslijeđu dadaizma, anti-radovima, Fluxusu, arte povera, iskrenim radovima autora koji su produkcijski jeftini no sada zastupljeni u ozbiljnim muzejima i kolekcijama– prst u stražnjici sistemu koji je do tada funkcionirao.
„Malo po malo shvaćam da slikarsko platno nije dovoljno – nalazi se u galeriji, u muzeju – dođe se i pogleda ga se pa se ide doma. Imam 40 godina i još uvijek ne živim od onoga za što sam se školovao i mislim da se na umjetnost gleda kao na neku vrstu nekretnine – tu se kupuju imena slikara koji su važni, a ne rad koji vam se dopada. Nedavno sam imao veliku čast napraviti album sa Francijem Blaškovićem i u jednoj pjesmi postoji stih koji kaže: „Umjetnost je ipak jedino zanimanje s kojim se sa ozbiljnošću može ne zaraditi novac.“
Tijekom predstavljanja Vojnić se dotaknuo svih glavnih točki u svojoj karijeri, teorijskom okviru kojim se okružio, uzorima koji su ge inspirirali i koje i dalje citira, izložbama, kritikama, ateljeima u kojima je radio, suradnjama koje je ostvario, gostovanjima i izložbama koje je organizirao, radu u udruzi BukaNoise, izvedbenim projektima sa ženom Ivanom Vojnić Vratarić i još mnogo toga.
Marko Vojnić rođen je u Puli 1980. Školovao se na Filozofskom fakultetu u Rijeci i Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirao 2007. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u Hrvatskoj, Srbiji, S.A.D.-u, te skupnim izložbama u Hrvatskoj, Srbiji, Južnoj Korei, Kanadi, Italiji i S.A.D.-u. Djela mu se nalaze po muzejskim zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti Istre, u Kabinetu grafike HAZU, Gradskom muzeju Bjelovar, Muzeju likovnih umjetnosti Osijek i dr. 2010. boravio na rezidencijalnom programu Flux Factorya u New Yorku. Samostalno izlaže od 2002. Za svoj rad do sada bio je nagrađivan više puta. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, zadruge Praksa i udruge BukaNoise.
Programi u Dnevnom boravku realizirani su uz financijsku podršku Ministarstva kulture RH, Zaklade Kultura Nova i Grada Pule.
Tekst i fotografije Boris VINCEK
