Izložba „Homework from Self-isolation“ Sanje Iveković u novigradskoj Galeriji Rigo

17.07.2020.

Izložba Sanje Iveković nazi­va „Homework from Self-iso­la­ti­on“ bit će otvo­re­na u petak, 24. srp­nja u 21 sat u novi­grad­skoj Galeriji Rigo.

„Sanja Iveković prvi put je izla­ga­la u Galeriji Rigo u svibnju/lipnju 1996. godi­ne. Izložila je video ins­ta­la­ci­ju „Ne-sta­bil­ne sli­ke“, što je bio i naziv izlož­be. Bila sam fas­ci­ni­ra­na nje­zi­nim pro­gre­siv­nim dje­lo­va­njem i raz­miš­lja­nji­ma, jer mala gale­ri­ja i uda­lje­ni Novigrad ipak nisu mogli ispu­ni­ti sve uvje­te nje­zi­na pred­lo­že­nog kon­cep­ta. Bez obzi­ra na to Sanja Iveković nije odus­ta­la, niti se pre­da­la. Uzajamnošću i razu­mi­je­va­njem rađa­lo nešto što je od ne-sta­bil­nih sli­ka nas­ta­lo, zapra­vo, sta­bil­na izlož­ba. I to dos­ljed­na umjetnici.

„Sada, kada dru­gi put izla­že u Galeriji Rigo, dak­le 24 godi­ne kas­ni­je i u vre­me­nu kada cije­li niz kri­za potre­sa svi­jet ili, kako je umjet­ni­ca te 1996. godi­ne neho­ti­ce pre­dvi­dje­la, u vre­me­nu dois­ta ne-sta­bil­nih sli­ka, pred­stav­lja se s novim rado­vi­ma u medi­ju sines­te­zi­je lica i rije­či, što je ujed­no i sadr­žaj ove publi­ka­ci­je. Riječ je o medij­skim sli­ka­ma rađe­nim u surad­nji s dizaj­ne­ri­com Sanjom Bachrach Krištofić, u for­mi inter­su­bjek­tiv­nos­ti i civi­li­za­cij­ske potre­be umjet­ni­ce za ljud­skom soli­dar­noš­ću. Na tom su tra­gu i tek­s­to­vi umjet­ni­či­nih kus­to­si­ca i surad­ni­ca. Sasvim pose­ban pri­log je tipič­no trbu­lja­kov­ski pris­tup nara­ti­vu o dugo­go­diš­njem poz­nans­tvu i pri­ja­telj­stvu Gorana Trbuljaka i umjetnice.

„Sanja Iveković, koja je pri­mje­ri­ma vlas­ti­tih rado­va pot­vr­di­la da suvre­me­na umjet­nost i te kako jest druš­tve­no rele­vant­na ili, ako hoće­te, pro­tu­moć sus­ta­vu čiji su odno­si usmje­re­ni kon­tro­li, pod­či­nja­va­nju i ispla­ti­vos­ti, i ovaj je put poka­za­la, baš kao i pri­je 24 godi­ne, da ne odus­ta­je, da se ne pre­da­je. Dapače, svo­jim kri­tič­kim raz­miš­lja­njem i dje­lo­va­njem i dalje uzne­mi­ru­je zbi­lju pro­ma­tra­ča, pa radi­lo li se o sta­bil­nim ili ne-sta­bil­nim sli­ka­ma“, piše kus­to­si­ca izlož­be Jerica Ziherl.

Sanja Iveković rođe­na je u Zagrebu, gdje sada živi i radi. Odrastala je u Socijalističkoj fede­ra­tiv­noj repu­bli­ci Jugoslaviji i pri­pa­da umjet­nič­ko­me nara­šta­ju obje­di­nje­nom pod nazi­vom Nova umjet­nič­ka prak­sa, koji se poja­vio nakon 1968. Stalno pro­pi­tu­je ulo­gu umjet­nos­ti u druš­tvu širo­kom lepe­zom medi­ja, u sje­ci­šti­ma rod­nih, naci­onal­nih i klas­nih pita­nja. Njezini rado­vi iz 1990-ih bave se pro­paš­ću soci­ja­lis­tič­kih reži­ma i pos­lje­di­ca­ma tri­jum­fa kapi­ta­liz­ma i tržiš­ne eko­no­mi­je nad život­nim uvje­ti­ma, poseb­no žena. Sudjelovala je na raz­li­či­tim među­na­rod­nim bije­na­li­ma i zna­čaj­nim izlož­ba­ma kao što su 38. izlož­ba likov­ne umjet­nos­ti – među­na­rod­ni bije­na­le, Limerick (2018.); Documenta 8, 11,12, 13 i 14 (1987., 2002., 2007.,2012., 2017.); Kijevski bije­na­le, Kijev (2015.); Galerija South London i Calvert 22 (2012. – 2013.); MUDAM, Luksemburg (2012.); MoMA, New York (2011.); BAK, Utrecht i Van Abbemuseum, Eindhoven (2009.)

Izložba u Galeriji Rigo otvo­re­na je do 15. kolo­vo­za 2020. Izložbu pra­ti poseb­no izda­nje s tek­s­to­vi­ma Zdenke Badovinac, Johanne Sokolowske, Jelene Vesić i Gorana Trbuljaka. Koncepciju izlož­be pot­pi­su­ju Sanja Iveković i Sanja Bachrach Krištofić.

Priredio B. V.