NEVIDLJIVA SAVIČENTA: ODRŽANO PERFORMATIVNO PREDAVANJE „ŽENE MINORNE SPEKULACIJE, SEKVENCA 1“

24.07.2020.

Već smo razvili empatiju prema neolitiku

• „Koncentriram se na mate­ri­ju i osje­ćam organ­sku mate­ri­ju… osje­ćam drvo koje se pre­tva­ra u beton… pre­tvo­ri se u gli­nu koja je pre­kom­pak­t­na… već smo razvi­li empa­ti­ju pre­ma neo­li­ti­ku…“, isje­čak je to iz nara­ti­va per­for­ma­tiv­nog pre­da­va­nja „Žene Minorne Spekulacije, sek­ven­ca 1“ koje je odr­ža­no u Gradskoj loži Savičente u sri­je­du 22. srp­nja. Ovo je dru­go per­for­ma­tiv­no pre­da­va­nje koje orga­ni­zi­ra Apoteka – pros­tor za suvre­me­nu umjet­nost iz Vodnjana u sklo­pu pro­jek­ta Nevidljiva Savičenta.

„Prošlog smo lje­ta ugos­ti­li prvo per­for­ma­tiv­no pre­da­va­nje umjet­nič­kog dvoj­ca Foam koji su se bavi­li eko­lo­gi­jom i oko­li­šem same Savičente pove­zu­ju­ći jedins­tve­ne zvu­ko­ve, sli­ke, miri­se i oku­se regi­je koji se nala­ze nepo­sred­no ispod hori­zon­ta paž­nje, u nečuj­nim gla­so­vi­ma i tek­s­tu­ra­ma istar­skog lje­ta. Danas smo vidje­li Nicole Hewitt sa surad­ni­ci­ma gdje publi­ka pra­ti nara­tiv koji je izme­đu doku­men­ta, ali i fik­tiv­nog i pot­pu­no nam je ustva­ri nejas­no koja su to istra­ži­va­nja i koji su to doku­men­tar­ni momen­ti i što per­for­me­ri ustva­ri pred­stav­lja­ju, da li oni zauzi­ma­ju neke ulo­ge ili izno­se činje­ni­ce“, kaza­la je kus­to­si­ca ovog pro­gra­ma Branka Benčić.

„Žene Minorne Spekulacije, sek­ven­ca 1“ u spe­ku­la­tiv­noj for­mi nas­to­ji pove­za­ti mate­ri­jal­ne ostat­ke kao dokaz­ni mate­ri­jal, ispre­ple­te­ne biogra­fi­je arhe­olo­ga, nji­ho­vih obje­ka­ta i subje­ka­ta istra­ži­va­nja koji se pojav­lju­ju unu­tar vre­men­skog raz­ma­ka od 6.000 godi­na una­pri­jed i unazad.

„Nađi kost, nađi zub, nađi tra­go­ve pro­te­ina, ne daj se zbu­ni­ti, koli­či­na kon­zu­mi­ra­ne ribe utje­če na otpje­va­ne pje­sme, mor­ske i sla­ko­vod­ne bje­lan­če­vi­ne utje­ču i na tona­li­tet pje­sa­ma i na ukra­se gline…“

„Kolege surad­ni­ci i ja već četi­ri godi­ne istra­žu­je­mo Podunavlje, od Vukovara pa sve do Crnog mora, to je geograf­sko i povi­jes­no podru­čje neo­li­ti­ka, dak­le 6.000 godi­na pri­je nove ere. Od izra­zi­to razvi­je­ne neo­lit­ske kul­tu­re na tom su nam podru­čju osta­le tisu­će i tisu­će malih žen­skih kera­mič­kih figu­ri­na što je isho­di­šte za ovaj pro­jekt koji se i zove „Žene Minorne Spekulacije“. Vrlo mi je bit­no da je i moja pro­ta­go­nis­ti­ca žen­skog roda, pa se u nara­ti­vu i nači­nu na koji se on odvi­ja radi o arhe­olo­gi­nji, istra­ži­va­či­ci, vre­me­plov­ki, a ne o arhe­olo­gu ili istra­ži­va­ču, objaš­nja­va Nicole Hewitt, film­ska i video umjetnica.

„Jel vidiš ono tamo, pogle­daj­te kroz moj dodir, pogle­daj kroz moj dlan, moj pokret­ljiv palac i moj kaži­prst, oni gur­ka­ju svo­je meka­ne jago­di­ce, uti­sku­ju u uto­re… jel ga vidiš, jel vidiš utor, pogle­daj kroz moj glas, on tra­ži rupu, da ispu­ni pros­tor koji je ostao prazan…“

„O tim neo­lit­skim figu­ri­ca­ma koje nala­zi­mo samo u Podunavlju nije pro­na­đen niti jedan pisa­ni doku­ment, pa je meni ta nepoz­na­ni­ca, ta nemo­guć­nost stav­lja­nja bilo kak­ve inter­pre­ta­ci­je na neki arte­fakt pos­ta­la kon­cep­tu­al­na okos­ni­ca za tek­s­to­ve koje razvi­jam i za nači­ne na koje to razvi­jam. Puno sam raz­miš­lja­la o tome što zna­či biti arhe­olo­gi­nja, što zna­či iz nekak­vih mate­ri­jal­nih osta­ta­ka napra­vi­ti nara­tiv i inter­pre­ti­ra­ti neku pri­ču“, kaza­la je Hewitt.

Autoricu zani­ma taj ras­pon od 6.000 godi­na pri­je i 6.000 godi­na ispred nas, tako da neg­dje u nje­nom kon­cep­tu pos­to­ji ide­ja istra­ži­va­či­ce iz buduć­nos­ti koja dola­zi u sadaš­njost, kao vre­me­plov­ka. Kako je biti arhe­olo­gi­nja buduć­nos­ti i što bi ona sve naš­la kad bi kopa­la po slo­je­vi­ma Zemlje danas – bilo bi tu digi­tal­nih nosa­ča, puno nano­me­tri­ka, flu­idi­ka, mobi­te­la, memo­rij­skih čipova…

Ženske su figu­ri­ce spe­ci­fič­no rod­no obi­lje­že­ne jer ih se naj­češ­će inter­pre­ti­ra kao kul­t­ne figu­re boži­ce plod­nos­ti ili veli­ke maj­ke, na način kako muška arhe­olo­ška stru­ka vrlo čes­to obi­lje­ža­va žen­ske arte­fak­te. „Žene Minorne Spekulacije“ ide u dru­gom smje­ru i pro­pi­tu­je što bi taj arte­fakt mogao biti ako nema veze ni s plod­noš­ću ni s maj­čins­tvom nit sa sek­su­al­nim atri­bu­ti­ma nego je neka vrsta poku­ša­ja utje­lov­lje­nja odre­đe­nog procesa.

„Ja sam si zamiš­lja­la taj arte­fakt kao neki pro­ces izme­đu mene i vas, npr. mi si želi­mo nešto reći pa si damo tu figu­ri­nu ili si ju slo­mi­mo ili nešto slič­no“, nado­ve­zu­je se Nicole Hewitt.

Dugogodišnji pro­jekt „Žene Minorne Spekulacije“ pola­ko se razvi­ja pre­ma fil­mu, jer kako auto­ri­ca kaže, veći­na nje­nih pro­je­ka­ta živi u raz­nim for­ma­ma, ili kao per­for­man­si, ili kao knji­ge, a čes­to i kao film ili pokret­ne sli­ke. Njezin stal­ni surad­nik Ivan Slipćević, koji je i sni­ma­telj na pro­jek­tu, u per­for­man­su je koris­tio veli­ku koli­či­nu zvuč­nog mate­ri­ja­la koji su snim­lje­ni na loka­ci­ja­ma i pre­ve­de­ni u glaz­bu za per­for­mans ili film; zvu­ko­vi vode, vje­tra, močva­re i zvu­ko­vi otku­ca­ja pri­ro­de… Vida Guzmić, mla­da vizu­al­na umjet­ni­ca radi­la je mon­ta­žu vizu­al­nih mate­ri­ja­la koji­ma smo uro­ni­li u pre­da­va­nje – performans.

Nevidljiva Savičenta – pre­vo­đe­nje tra­di­ci­je u suvre­me­nu kul­tu­ru je siner­gij­ski pro­jekt koji je zapo­čeo 2019. godi­ne iz pro­gram­ske lini­je Europskog soci­jal­nog fon­da u kojem Općina Savičenta i četi­ri orga­ni­za­ci­ja civil­nog druš­tva zajed­no rade na jača­nju kapa­ci­te­ta i kul­tur­nog pro­gra­ma u Savičenti. Udruge koje sudje­lu­ju u pro­jek­tu su; Šikuti Machine, Apoteka — Prostor za suvre­me­nu umjet­nost, Mediteranski ples­ni cen­tar (ZPA) i Povijesna udru­ga Kaštel. Cilj pro­jek­ta je razvoj novog mode­la sudi­onič­kog uprav­lja­nja u kul­tu­ri usmje­re­nog pre­ma odr­ži­vom kul­tur­nom razvo­ju Općine Savičenta pa part­ne­ri osmiš­lja­va­ju i pro­vo­de umjet­nič­ke pro­gra­me koji ople­me­nju­ju i obo­ga­ću­ju pos­to­je­će kul­tur­ne sadržaje.

Tekst i foto­gra­fi­je Ana FORNAŽAR