Održan 21. Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat
Ovogodišnji, 21. Festival plesa i neverbalnog kazališta održan je od 24. do 26. srpnja u Savičenti. Festival je uspješno održan unatoč koronavirusu uz pažljivo i oprezno poštivanje svih mjera koje je preporučio nacionalni Stožer civilne zaštite. Glavne preporuke poput nošenja maski (i na otvorenom) i razmak među posjetiteljima (poluprazne tribine u Kaštelu Grimani) nisu previše uznemirile publiku koja je zahvaljujući tom kompromisu mogla uživati tri programski bogata dana.
Festival je otvoren u petak, 24. srpnja bez posebne ceremonije i protokolarnih pozdrava, a prva predstava na repertoaru bila je „Beat – I just wish to feel you“ belgijskog Dope kolektiva. Početna predstava bila je ujedno i jedna od najupečatljivijih ovogodišnjeg festivala u kojoj su plesačica suvremenog plesa i hip-hoper izveli duet baziran na (konceptualno) jednostavnoj potki: dva tijela – jedan život. Koreografija bazirana na principu „mrtvo tijelo“/“živo tijelo“ postavlja jednog od plesača u vodeću ulogu dok je drugi teret kojim se manipulira i upravlja. Jenna Jalonen i Jonas Garrido izmjenjuju te uloge kroz čitavu predstavu iznimnom lakoćom, a njihova tjelesna kondicija i uvježbanost su zapanjujući. Njihovu je bravuru upotpunio glazbenik Adrian Newgent koji je skladao glazbu uživo na pozornici koristeći buku koju proizvode tijela plesača. Nakon te predstave publika je mogla pogledati plesni film „Pulsar“ autorice Martine Nevistić u gradskoj loži, a prvu je večer festivala zatvorila predstava „Gore“ Zagrebačkog plesnog ansambla.
„Gore“ je predstava o zajedničkom putovanju šest plesačica (Margareta Firinger, Andreja Jandrić, Sintija Kučić, Gendis Putri Kartini, Petra Valentić, Jovana Zelenović) po koreografskoj ideji Ferenca Fehéra. „U predstavi se prikazuju stanja povišenih emocija te uzbuđenost i ushit bivanja u kolektivu. Plesačice u zajedničkim ritualima otkrivaju odgovornosti pojedinca prema zajednici te zajednice prema pojedincu. Dinamična izvedba prikazuje životnu korelaciju šest žena, njihovo zajedničko putovanje i postaje kroz koje prolaze unutar svojih plesnih karijera“, piše u opisu predstave.
Drugi dan festivala počeo je duetom za muškarca i dijete „Des gestes blancs“ Sylvaina Bouilleta i Luciena Reynesa u kojoj nastupaju Sylvain & Charlie Bouillet.
„Ovaj duet oca i sina nudi tjelesni pristup pojmu očinske i sinovljeve ljubavi i povezanosti. Zajedno istražujući lik oca i lik djeteta, ne preostaje im ništa drugo osim plesati ne stvarajući dodatnu strku. „Des gestes blanc“ (Bijele geste) prikazuju dvije osobe koje nastoje naći preciznost u neravnoteži moći, otkrivaju želju za zajedničkom igrom, bojažljivo riskiraju s nježnošću. To je ples u kojem je slika jednog od njih samo odraz ovog drugog, iskrivljen u prostoru i vremenu“, navodi se u katalogu festivala. Druga predstava bila je „Apollonian“ Martine Nevistić koj je održana u loži, a završna predstava večeri bila je „Trama“ Rosera Lópeza Espinose. „Svi kompleksni sustavi naizgled su satkani od nekoliko jednostavnih pravila. S tim na umu stvaramo vlastita pravila igre i nastojimo postojati zajedno. Što znači biti dio skupine? „Trama“ je postavljena u obliku koncerta, s različitim glasovima, intonacijama i neskladnim notama. Ispreplitanjem tijela i odnosa nastaje partitura međusobne ovisnosti i povjerenja. Sloge i nesuglasica, zajedničke ravnoteže, nemira, čak i gordijskih čvorova. Tijela koja se zatvaraju i djela koja postaju kolektivni pokreti. „Trama“ je partitura o skupini, njezinim granicama i mjestima na kojima se gubi“, piše u opisu predstave koju su izveli kreatori i plesači Nora Baylach, Magí Serra, Anamaria Klajnšček, Noé Ferey i Pontus Fager.
Zadnji dan festivala započeo je premijernom predstavom „Esbat“ Aleksandre Mišić u Žlinji. U predstavi su plesale Margareta Firinger, Gendis Putri Kartini i Jovana Zelenović, a producent je Zagrebački plesni ansambl u sklopu projekta Nevidljiva Savičenta – prevođenje tradicije u suvremenu kulturu
„Kako koreografirati sjećanja? Ovaj rad nadahnut je poviješću Savičente; njenim pričama, običajima i legendama. Sastoji se od fragmenata ispripovijedanih iskustava i sjećanja mještana Savičente i okolice. Tema ispituje tijelo; tijelo u igri, nevidljivo tijelo, tijelo iz prošlosti, tijelo magije, tijelo zajednice. Kako je prošlost prisutna u sadašnjosti? Igre, običaji, navike i vjerovanja svjedoče o kulturnom kodiranju zajednice te supostoje kao dio današnjeg identiteta. Oživljavanje lokacije kao mjesta kolektivne memorije sjedinjuje ono što je bilo s onim što jest, artikulirajući ono nesvjesno, transformativno i neizrecivo“, piše u opisu predstave.
Festival je zatvorila predstava „Harleking“ Ginevre Panzetti i Enrica Ticconija u kojoj je glavni lik demon s višestrukim identitetima. „Tijelom podsjeća na Arlecchina iz commedije dell’arte, lukavog slugu gonjenog nezasitnom glađu. Njegov način komunikacije osebujno je hipnotičan, a sadržaj koji priopćuje, često ekstreman i proturječan, stapa se u fluidan, metamofan sustav u kojem je sve moguće i istodobno je sve zamagljeno. Podsjeća na groteske, drevne zidne ukrase, na kojima se čudovišni likovi stapaju s otmjenim, ornamentalnim volutama. Likovi koji nas mogu zabaviti, ali ne izazivaju nimalo radosti“, piše u opisu predstave koja je premijerno izvedena unutar programa Open Spaces/Sommer Tanz berlinskog plesnog centra Tanzfabrik i otad izvedena na nekoliko europskih plesnih festivala i u nekoliko kazališta.
Tekst Boris VINCEK
Fotografije Andi BANČIĆ/iz arhive Festivala plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat
