Otvorena izložba Silvestera Plotajsa Sicoea: “Kuća sanjara” u Muzeju Lapidarium u Novigradu

23.07.2020.

Izložba sli­ka nazi­va “Kuća sanja­ra” slo­ven­skog auto­ra Silvestera Plotajsa Sicoea otvo­re­na je u subo­tu, 18. srp­nja u novi­grad­skom muze­ju Lapidarium.

Izloženo je 15 rado­va, od jako malih, 30 sa 40 cm, do ogrom­nih. Radi se o malim sce­na­ma, koji­ma karak­ter daje moćan kolo­rit. Uz odgo­de i ogra­ni­če­nja zbog zdrav­s­tve­ne situ­aci­je, ipak je jako vedar pos­tav ugle­dao svje­tlo u ovim tmur­nim vre­me­ni­ma. Slikar je, kako sam kaže, od samog počet­ka imao ova­ko karak­te­ris­ti­čan izri­čaj, gdje tema­ti­ka ima sko­ro slu­čaj­ni aspekt, a poza­di­na jed­na­ko mjes­to kao i objekt.

Silvester Plotajs Sicoe čes­to nado­pu­nju­je komu­ni­ka­ci­ju s gle­da­te­ljem pomo­ću tek­s­ta, a rado­vi su dje­lo­mič­no novi­jeg datu­ma, dok je osta­tak iz pos­ljed­njih godi­na rada umjet­ni­ka. Radovi su reali­zi­ra­ni teh­ni­kom ulja na plat­nu, a aps­trak­ci­ja i stvar­nost, te naiva nam nude izbor, hoće­mo li odgo­ne­ta­va­ti umjet­nost ili samo uživati?

Predstavljajući umjet­ni­ka i nje­go­va dje­la, rav­na­te­lji­ca muze­ja Jerica Ziherl kaže: “Odnos se kla­sič­nih muze­ja, pre­ma ono­me što nazi­va­mo muzej­ska gra­đa, iz osno­ve pro­mi­je­nio. Muzeji nisu više samo mjes­ta čuva­nja i pre­zen­ta­ci­ja stal­nog pos­ta­va, nego i pros­to­ri suprot­stav­lja­nja hete­ro­ge­nim jezi­ci­ma suvre­me­ne umjet­nos­ti. Novigradski muzej čes­to pri­mje­nju­je tu prak­su, pa tako je i ova izlož­ba poz­na­tog slo­ven­skog umjet­ni­ka Silvestera Plotajsa Sicoea na tom tra­gu. Riječ je o pet­na­est sli­ka, od kojih je veći­na rađe­na u ovoj godi­ni, a arti­ku­la­ci­ja nji­ho­va pos­ta­va u pros­to­ru stal­ne zbir­ke kame­nih spo­me­ni­ka okre­će paž­nju gle­da­te­lja od vizu­al­no­ga obli­ka stva­ri u atrak­tiv­nu likov­nu sce­no­gra­fi­ju. Stoga izlož­ba Silvestera Plotajsa Sicoea nije line­ar­na niti je zaokru­že­nog cik­lu­sa, nego inte­lek­tu­al­na reflek­si­ja o pros­to­ru izla­ga­nja kao dija­lo­gu sadaš­njos­ti i prošlosti.

„Silvester Plotajs Sicoe pri­su­tan je na umjet­nič­koj sce­ni od 1987. godi­ne, te kada se, u istim ili vrlo slič­nim vari­ja­ci­ja­ma, piše o nje­go­vim dje­li­ma, redom se govo­ri o sli­ka­ru jakog i živog kolo­ri­ta, o sli­ka­ru eks­pre­si­je, o anga­ži­ra­nim tek­s­to­vi­ma na sli­ci, o sli­ka­ru koji se refe­ri­ra na ele­men­te moder­nis­tič­ke i masme­dij­ske kul­tu­re. Sve to može­mo i tako inter­pre­ti­ra­ti, jer u pod­lo­zi svih nje­go­vih sli­ka jest osje­ća­nje boje i ges­te kao raz­djel­ni­ce i spoj­ni­ce nje­go­ve inter­pre­ta­ci­je ljud­skih odno­sa i zgo­da, svi­je­ta pri­ro­de i pred­me­ta, A čes­to, i frag­men­ti­ra­nih cita­ta nje­mu važ­nim, ili obo­ža­va­nim, ime­ni­ma i tema­ma sa stra­ni­ca povi­jes­ti umjet­nos­ti, rock ili film­ske kul­tu­re. Za ovu pri­li­ku, vidi­mo i nje­go­vu inter­pre­ta­ci­ju Munchova Krika, no,čini nam se da je u nje­go­vim sli­ka­ma važ­ni­ji pod­tekst: umjet­ni­kov pris­tup nije dio obno­ve veli­kih moder­nis­tič­kih pri­ča, nego ute­me­lju­je sadaš­njost kao živu, pro­duk­tiv­nu i otvo­re­nu budućnost.

„Ne radi se samo o vrs­nom poz­na­va­nju sli­kar­skog umi­je­ća, nego i o spo­sob­nos­ti kori­šte­nja meta­fo­rič­nih i sim­bo­lič­nih zna­če­nja pri­zo­ra, liko­va i boja koje uspi­je­va spret­no utka­ti u lin­gvis­tič­ku i soci­jal­nu pod­lo­gu sli­ka, dodu­še svjes­no for­mu­li­ra­ne u okri­lju vlas­ti­tih doživ­lja­ja i utiska.”

 

Silvester Plotajs Sicoe rođen je u Ljubljani 1965. godi­ne. Diplomirao je na Akademiji za likov­nu umjet­nost u ljub­lja­ni u kla­si pro­fe­so­ra Emerika Bernarda. Izlaže od 1987. godi­ne na bro­jim skup­nim i samos­tal­nim izlož­ba­ma, sudje­lu­je na sli­kar­skim kolo­ni­ja­ma i sim­po­zi­ji­ma u Sloveniji i ino­zem­s­tvu. Dobitnik je Priznanja Rihard Jakopič, pres­tiž­ne slo­ven­ske nagra­de za dopri­nos u kul­tu­ri 2013. godi­ne. Kao slo­bod­ni umjet­nik živi i radi u Ljubljani.

Tekst Martko ŠORGO

Fotografije Lidija KUHAR