Recenzija: Maria Semple „Kamo si otišla, Bernadette?“
„Kamo si otišla, Bernadette?“ (Mozaik knjiga) je idealno ljetno štivo, nezahtjevno, pitko i zabavno, ali nepredvidljivo. Priča je to o iznimnoj ženi i neshvaćenom geniju, odnosu između majke i kćeri, jednoj netipičnoj i disfunkcionalnoj obitelji, te ujedno i satira američkog (bogataškog) društva. U dobrom djelu knjige radnja se odvija kroz brojna elektronička pisma, pokoji novinski članak i liječnički izvještaj pomoću kojih petnaestogodišnja Bee pokušava ispričati priču u svojoj majci Bernadette i kako je došlo do toga da ona jednog dana samo nestane.
„Mama je propala u zemlju dva dana prije Božića, ne rekavši mi ni riječ? Pa naravno da je složeno. Samo zato što je složeno, samo zato što misliš da nikad nećeš uspjeti saznati sve o drugoj osobi, ne znači da ne možeš pokušati. Ne znači da ja ne mogu pokušati“.
Bernadette Fox u svojim tridesetima postaje jedna od malobrojnih žena u pretežito muškom svijetu arhitekture i biva nagrađena prestižnom nagradom za genijalce MacArthur za svoju inovativnu „Kuću 20 milja“. No, nakon što njezin veliki projekt neslavno završi, Bernadette Fox odlučuje prekinuti sve veze s arhitektonskom scenom u Los Angelesu i s mužem, računalnim inženjerom Elginom Branchom, seli u Seattle. U novom gradu Bernadette kupuje kuću, nekadašnju djevojačku popravnu školu zvanu Pravovjerne dveri, sada oronulu i zapuštenu, kojom se iz nekog čudnog razloga oduševljava. Kako kaže njezin suprug, „Bernadette i njezino oduševljenje bili su poput vodenkonja i vode: stani im na put i pregazit će te“. Uslijedit će borba s neuspjelim trudnoćama te nakon više od tri godine i dolazak kćerkice Bee, rođene kao nedonošče sa zdravstvenim problemima. Bolesnom srcu unatoč i brojnim operacijama koje je imala kao dijete, Bee je odlična učenica, čije ocjene u svim predmetima „nadmašuju izvrsnost“ i darovita flautistica. Kad je krenula u školu, roditelji su joj obećali da će dobiti što god poželi bude li cijelo vrijeme imala „savršene ocjene“, a na samome početku romana saznajemo da želi obiteljsko putovanje na Antarktik, na što roditelji pristaju, ne znajući što će im to donijeti u smislu Bernadettinog psihičkog stanja.
Bernardette je osebujan lik, neshvaćena umjetnička duša koja je prestajući stvarati počela tonuti, sve dublje i dublje. Pati od anksioznosti, paranoja i depresije, mrzi Seattle, a nadasve gnjide (tako naziva ostale roditelje, posebno snobovske majke) iz kćerkine škole, te se olako uzruja zbog banalnih stvari.
„Evo jedne činjenice o mami: lako je uzrujaju sitnice, ali je sjajna u kriznim situacijama. Ako joj konobar ne donese vode nakon što ga je triput zamolila, ili ako zaboravi sunčane naočale, a pojavi se sunce, čuvaj se! Ali kad se dogodi nešto uistinu loše ufura se u vrhunsku mirnoću. Mislim da je to naučila tijekom svih onih godina kad je zbog mene provodila velik dio vremena u dječjoj bolnici“.
Kako priča odmiče, njezino ludilo ide dalje do te mjere da je spremna izvaditi četiri umnjaka odjednom samo kako ne bi morala otputovati na Antarktik, da navedemo samo jednu od bizarnosti. Unatoč svemu, Bernadette će vam se svidjeti, kao nesavršena majka, supruga, kao osoba koja je zbog određenih životnih okolnosti izgubila sebe. Je li se uspjela pronaći i gdje je ona uopće otišla, saznajte sami u knjizi ili istoimenom filmu iz 2019. godine s Cate Blanchett u naslovnoj ulozi.
Tekst Lorna ZIMOLO
