Razgovor: direktorica Slavica Ćurković povodom 13. Monte Librića
Novi kreativni iskorak festivala dječje knjige
• Kad se 2008. godine u sklopu Sajma knjige u Istri održao prvi Monte Librić nitko nije ni slutio da će on prerasti u zasebni Festival dječje knjige koji već 13 godina privlači male i velike ljubitelje pisane riječi. Ove su godine u jeku pandemije njegovi stvaratelji radili u nikad izazovnijim vremenima i uspjeli ih organizirati čak tri. Jedan koji se 
nije ni uspio održati, drugi u Šibeniku u sklopu Međunarodnog festivala djeteta i treći uoči čijeg smo održavanja razgovarali s njegovom direktoricom Slavicom Ćurković.
Ove su godine gostovali na međunarodnom Festivalu djeteta u Šibeniku. „Bila nam je čast što smo pozvani, pozvani smo da na samom Festivalu osmislimo sajam dječje knjige po uzoru na Monte Librić, a to je jedna suradnja koja će se nastaviti“, rekla je Ćurković i istaknula to kao jedno novo i lijepo iskustvo tim što su morali prilagođavati formate. Name, to je jedan drugi oblik rada, radi se ljeti, na otvorenom i možda smo upravo od tamo i ponijeli tu neku ideju da bi mogli to odraditi u Puli, da bi Librić mogao funkcionirati kao ono neko ljetno izdanje za širu publiku, pa i a turiste i za djecu koja su gosti u Puli.
13. Monte Librić
Tako se 13. Librić ove godine održava od 26. kolovoza do 2. rujna u Parku kralja Krešimira IV. kojeg Puležani zovu „Kukuriku park“.
„Ovaj Monte Librić, prvotno se trebao održati u travnju i nekako je sam sebi odredio temu, mi smo ga nazvali Sretan broj, međutim, pokazalo se da se možda nismo smjeli igrati s tom temom. Sasvim sigurno ćemo ga zapamtiti kao jedinstvenog zato što ga dva puta radimo ove godine i osim što je taj prvi već bio gotovo pred izvršnom produkcijom, dakle, osim što smo se već naradili kreativno i oblikovno u svakom smislu, morali smo ga otkazati i pamtit ćemo ga kao jedini naš projekt koji je, ne našom voljom, otkazan“, priča Ćurković.
Tada su medijima poslali objavu da ga odgađaju za neka bolja i zdravija vremena: „Sigurno je upitno koliko su sada zdravija vremena, ali nam se pruža mogućnost da radimo na otvorenom i zato smo donijeli tu odluku, da ga održimo u najsigurnijim uvjetima za djecu i našu publiku, da bude u parku, naravno, poštujući sve preporuke koje smo dobili od epidemiologa, preporuke Stožera i pamtit ćemo zaista to izdanje kao ono u kojem smo čak dva puta napravili jedan kreativan iskorak jer ovo što se sada dogodilo, tom našom odlukom da mijenjamo lokaciju a i program, stvorilo je opet jedan novi projekt“, priča Ćurković.
Kaže nam kako Librić u parku ima i novi koncept i tu prekrasnu, zelenu lokaciju. Planira se, naime, to zeleno srce oživjeti što ih jako veseli i misle da će taj park nadalje biti Librić park.
„To je za nas opet bio jedan novi kreativan iskorak, sve smo radili ispočetka. Iako on ima neku refleksiju na program koji smo radili za travanj, uzeli smo i neke formate kao što je Piknik s autorom, ali smo to pretvorili u jedan novi format koji sa sobom nosi jednu radionicu“, najavila je.
Kako bi poštivali mjere, radit će se u grupama od po 15 djece u dva termina i oni će svaki dan sudjelovati u različitim programima.
Tu programsku cjelinu nazvali su Kako tako fon i ja. Prema riječima Ćurković, intencija je bila ukomponirati zvukove iz parka – pjev ptica, gradsku buku i dječji smijeh, što stvara jednu kakofoniju.
Novost je i uređenje samog parka, njegova scenografija, a imaju već neko malo iskustvo s obzirom na gostovanju u Šibeniku.
„Tom smo prilikom izradili štandove za knjige koji izgledaju kao padobran Fausta Vrančića, oni su strašno funkcionalni, jako lijepo izgledaju. Njihov izgled osmislio je Hrvoje Đukez, naš suradnik iz umjetničke organizacije Peti kat koji je već imao prilike raditi s nama. Oni su se pokazali jako funkcionalni i naši Vlatka i Denis iz prodaje kažu da su savršeni za izlaganje knjiga jer su formirani kao otok, može ih se vidjeti sa svih strana, a asociraju na padobran. Stoga smo kao pulski model izradili još šest tih štandova za naš Librić“, rekla je Ćurković.
Mauricio Ferlin osmislio je pozornicu koja će biti u sredini parka, na zelenoj površini. Kako kaže Ćurković, ona je kružna i unutar nje su tri stabla koja čine prirodnu scenografiju tako da će pozornica ići oko i između tih stabala što će djeci sigurno biti zanimljivo i može im poslužiti kao poligon za igru kad ondje nisu programi.
Noću će taj park biti posebno osvijetljen, imat će svjetla u krošnjama i postavit će se parangali tako da će i noć ondje biti veselo.
Večernji program trajat će od 19 do 20 sati, zove Unalica i vodi ga Una Libar. „To je naš lik koji je bio stvoren za našu temu Sretan broj, za Librić u travnju. Ona jako voli čitati ali opsesivno voli brojke i stalno nešto broji i prebrojava. Riječ je o našoj suradnici Sedini Cerovac koja jako lijepo radi s klincima, jako je duhovita i ona može predstaviti svaku knjigu, napraviti igru na temu neke knjige s obzirom da je nama uvijek polazište knjiga autora koji gostuje na Libriću i onda se ta knjiga provlači tijekom cijeloga dana.
Brojni programi i autori
„Djeca su bila maksimalno uskraćena tijekom ove pandemije, a ovo je termin prije početka nove školske godine, djeca su se nakupala i traže malo drugačije sadržaje“, smatra direktorica te najavljuje da će večernji program biti će fešta za cijelu obitelj. Unalica ima performativni program, koncerte, predstave, gostovanja zborova… Dakle, bit će puno pjevanja i puno veselih atraktivnih programa.
Ni ovaj Librić neće proći bez prepoznatljive bake Librić ali ovaj put bez priče za laku noć s obzirom na to da prostor baš nije pogodan za to. Ipak će tu biti nezaobilazna Gordana Trajković koja će voditi program na talijanskom, Piu che una storia.
„Naši partneri Zajednica Talijana Pula su nas podržali, Tamara Brussich i Liana Diković i one su se kao i mi brzinski dale u potragu za programima, imat ćemo i par programa na talijanskom, a pojavit će se na otvaranju i još jednom programu kao nona Librić“, najavljuje Ćurković.
„Tom će se prilikom predstaviti novi projekt, Istarske ninanane koji govori o istarskim uspavankama i ona će tu odigrati svoju ulogu bake Librić, a dodat ćemo i Unu Libar koja će malo dizati atmosferu u publici“, pojasnila je Ćurković.
I ovogodišnji, po mnogočemu drugačiji Librić, imat će jako zanimljive goste. Prvi dan u večernjim satima predstavljaju se Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle s njihovim Kišnim razdragancima, a imat će i radionicu s djecom kao i svaki od autora.
„Nikolina Vračar ima slikovnicu, predstavit će se Olja Savičević sa slikovnicom Sami na cilome svitu, Nataša Jukič i Dona donose jako lijepu slikovnicu Komadić neba u tebi, to je psihološki edukativna slikovnica, jako lijepa priča o emocijama i samoregulaciji što je odlično za klince“, smatra Ćurković.
Tatjana Pokrajac Papucci dobila je nagradu za svoju slikovnicu „Karakol je gol“ na Festivalu dječjih umjetnosti u Sarajevu te će se predstaviti u Puli, a bit će tu i Jadranka Ostić s „Pričom o žabama i kornjačama“.
U radu s djecom 40 minuta će pričati o knjizi, čitati iz nje pa nakon kratke pauze djeca rade radionicu na temu iz knjige. „S obzirom da zbog mjera ne mogu ništa dirati, škare i ostali pribor odlučili smo raditi bez toga pa će djeca plesati, pjevati, prepričavati, glumiti, trčati, brojati, igrati igre riječima…“, nabraja Ćurković.
Kreativnost u doba korone
Na pitanje koliko je bilo izazovno biti kreativan a istovremeno i pratiti preporuke Stožera, priznaje da je doista teško jer je sve nepoznato, preporuke se stalno mijenjaju, no s druge strane, kaže kako vam se u jednom trenutku u glavi okrene neki koncept i onda neke stvari postaju prirodne i dolaze same od sebe.
„Imali smo sastanak sa Stožerom i predočili im naš plan, oni su jako dobro reagirali na to, dapače, rekli su da smo se jako dobro pripremili, da smo bili pažljivi i razmišljali o sigurnosti i zaključili su da se tako nešto na otvorenom doista i može održati“, naglašava Ćurković te dodaje da je bilo dosta frustrirajuće pripremanje programa pa odustajanje, ponekad im se, veli, činilo da rade Sizifov posao. No smatra da smo svi naučili živjeti s virusom po novim pravilima i da su ljudi itekako željni druženja, književnosti, živog razgovora.
„To je naš klub književnika pokazao. Interesa ima, puno publike nam dolazi svaki tjedan u Dvojku, ljudima treba kultura koja nije online“, ističe i zaključuje kako ni ta ljetna pozornica ne bi zaživjela da ih pandemija nije natjerala na to. Pokazalo se, kaže, da su to formati koji su u određenom vremenskom razdoblju ljepši, bolji vani.
Dječja književnost u Hrvatskoj danas
Upitali smo Slavicu Ćurković da se osvrne na stanje u dječjoj književnosti. Smatra da je ona danas na margini. To je ono što je smeta – kultura i umjetnost za djecu uvijek su na margini i općenito je umjetnost posvećena djeci negdje na kraju, tako i književnost.
Kaže kako se dječja književnost u Hrvatskoj širi u nekoliko smjerova: „Tzv. trendovska književnost koja prati svjetske trendove i tu je jako puno prijevoda, uzimaju se strani autori koji su trenutno hit. To su najčešće fantasy romani ali i puno slikovnica, ilustriranih knjiga za djecu i to je za nakladnike jako dobro zato što kupe gotov proizvod, provjeren je, znaju kako je plasiran na tržištu i to im dobro prolazi.“
Kod hrvatskih autora je, kaže, velik deficit i malo se piše, ta produkcija za djecu je jako slaba.
Pojavio se novi trend gdje odrasli autori pišu za djecu, tu je istaknula Zorana Ferića, Romana Simića u tandemu s Manuelom Šumbercem, Ivanu Bodrozić s Vendi Vernić koja je radila ilustraciju za plakat Librić, Olju Savičević Ivančević sa Svjetlanom Junakovićem, Antu Tomića čija slikovnica uskoro izlazi, Dortu Jagić….
Taj trend pisanja odraslih autora za djecu nije samo kod nas nego i u svijetu a smatra da najčešće proizlazi iz iskustva roditeljstva, a riječ je o jako uspješnim knjigama.
„Meni se sviđa taj trend zato što dobivamo kvalitetne tekstove i jezično i likovno vrijedne knjige. To je pozitivan pomak u tom svijetu knjiga za djecu“, mišljenja je.
Osvrt na Librić i budućnost Librića
Nakon toliko održanih Librića, Ćurković smatra da je već jedan određen dio publike stasao uz njega: „Prve bebe koje su sjedile u krilu Bake Librić sada su već srednjoškolci koje smo na neki način odgojili u jednu vjerojatno vrijednu publiku, to je najveći doprinos Monte Librića i grada u kojem živimo. Mi smatramo da kao manifestacija koja promovira kulturu i bavi se njome, moramo ostaviti trag. Kao što to radi Sajam, tako radi i Monte Librić i to su te silne generacije kojima smo pružili razne susrete s autorima i književnošću na način kao mi to vidimo“.
„Ova lokacija sada će možda odvesti naše strateško planiranje u sasvim drugom smjeru pa se to pretvori u jednu novu veliku ljetnu manifestaciju za djecu“, veli i dodaje kako bi voljela da Librić ima međunarodni put i da mogu pozivati više stranih autora, više promovirati europsku pa i svjetsku dječju književnost.
Kaže i kako bi jako bi voljela da Librić ima kapacitete predstaviti hrvatsku ilustratorsku scenu.
„U Hrvatskoj se nitko sustavno ne bavi aspektom ilustracije a Hrvatska ima svjetski relevantne ilustratore koji mahom osvajaju nagrade i priznanja po raznim međunarodnim natjecanjima a nemaju kod nas neku platformu. Jako bi voljela da Librić ide u tom nekom smjeru i objedini hrvatsku ilustratorsku scenu“, priznaje Ćurković.
Financije u kulturi uvijek nedostaju
Kada je o financijama riječ, situacija je daleko od idealne s obzirom na to da su dio novca potrošili za prvo izdanje Librića koje se nije održalo, a velik dio posla već je bio odrađen i honorari plaćeni.
„Proračun je zbog nedostatka sponzora manji no vjerujemo da je to kratkoročno te se nadamo da ćemo smoči snage i premostiti ovu kriznu godinu“, rekla nam je Ćurković na kraju.
Razgovarala Paola ALBERTINI
Fotografije H. ABDELGHANI i arhiva Kulturistre
