Samir Cerić Kovačević i Luisa Ritoša izlažu u gradskoj galeriji Fonticus
Dvije zanimljive izložbe otvorene su u petak, 28. kolovoza u grožnjanskoj galeriji Fonticus: fotograf Samir Cerić Kovačević predstavljen je izložbom “Transkripti prostora” koja se sastoji od 14 fotografija, a Luisa Ritoša projektom nazvanim “Vortex” koji uključuje 19 printeva i video rad.

Kustos Eugen Borkovsky predstavljajući “Transkripte prostora” kaže: “Prolazeći galerijom postajemo svjedoci priče o doživljaju. Autor uzima odsluženu arhitekturu kao temu za fotografski zapis. Razvijajući projekt, odustaje od dokumentarnog prikazivanja. Čini korak dalje u likovnom razmišljanju. Ideju odnosa prostora i eksterijera bilježi doslovno, ali na autorski način. Ovu izložbu predstavljam kao projekt jer nosi karakteristike promišljene cjeline. Asortiman je vezan uz problematiziranje stanja i dojam recentnog trenutka. Tu su vrata, prozori, ponegdje bilješka situacije interijera te promjene koje su se dogodile u vremenu, npr. rast biljaka izvan, ali i unutar interijera. Tek na manjini radova zapažamo proširene kadrove ruševnog, zapuštenog arhitektonskog zdanja. Ponegdje nalazimo grafite na zidovima, ali autor im ne pridaje značenje. Važniji mu je odnos interijera i eksterijera. Bogatstvo zelenih tonova i raspršenih djelića zasjenjuje ruševne detalje okvira. Tragovi vremena, istrošenost materijala, promjene unutar vremena postaju likovni materijal. Fotografija, u pristupu Samira Cerića Kovačevića, dramatičnost dobiva izborom izreza. Planovi, površine na radovima u optimalnoj su komunikaciji s formatom. Čvrsta kompozicija, bogatstvo, često tonskih gradacija, solidno uvećanje, pojavljuju se kao bitne karakteristike fotografskog projekta. Sasvim realistični motiv dobio je autorstvo vrsnim kadriranjem. Pred sobom imamo kompozicije na rubu nadrealnog, ali ostajemo vezani za motiv. Očito je da autor ovisi o figurativnom obliku i da ga ne želi prikriti. Umjetnik, zaveden stanjem prostora, svjetlom, rasporedom elemenata, mirisima, pogledima, kompoziciju postiže znalačkim pomacima objektiva. Bez režije, uz minimalno kadriranje, bilježi zatečene situacije.”
Umjetnik Samir Cerić Kovačević naglašava:„Priroda preuzima ulogu čovjeka i prostoru daje novi život. Geometrijski prostor tako prestaje biti samo prazna ljuštura i prelazi u novo stanje. Oduvijek volim fotografirati napuštene zgrade i građevine, a ovdje me je nadahnula ta igra svjetla, tog zelenila vani koji kao da pokušava ući u raspadnutu građevinu koju je čovjek napustio, u kojoj je obitavao. Svi radovi nastali su u napuštenom hotelu u blizini Nove Gradiške, a snimljeni su u jednom danu.”
Samir Cerić Kovačević, rođen je 1982. godine u Brtonigli. Profesionalno se bavi fotografijom dugi niz godina. Njegov rad propituje granice fotografije kao dokumentarnog istraživanja i osobnog doživljaja, pri čemu se služi prirodnim svjetlom kako bi istražio „nevidljivi“ dio identiteta subjekata koje fotografira. Također radi kao službeni fotograf za brojne artističke manifestacije u domovini i u nekoliko država Europe. Svoje radove predstavio je na više samostalnih i nekoliko selektiranih, grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.

Za projekt „Vortex“, kojeg potpisuje Luisa Ritoša, Eugen Borkovsky ističe da je on svojevrsna igra mutiranja postupaka i materijala. “Inicijalni pokretač uvijek je potreba za oblikovanjem. Pred nama su ishodi propitivanja nepredvidljivih formi, kolora, osobne ekspresije i djelovanje na promatrača. Autorica se služi slikarskim postupcima. Materijal i tuš u bojama, tretirani su kao nosioci oblika, a odnos autorice prema oboje krajnje je intimistički. Na površinama nalazimo intervencije: slojevanje, premazivanje, prelijevanje, otiskivanje. Na neutralnom polju, nalazimo nepravilne fleke, linije, plohe, oznake gorljive uzgibanosti. Vidljivi su tragovi mrljanja, navođenja boja, savijanja papira, raster podloge, čak i grebanje. Iako slojevani u postupku te bogati kolorom, predstavljeni modaliteti ostaju plošni. Iščitavamo grupe oblika zrcalno podijeljene po okomici, što svjedoči o otiskivanju jedne polovice na drugu stranu lica podloge. Oblikovane figure nigdje ne idu do ruba. Ostaju unutar gabarita bjeline. Autorica svjedoči da su elementi kreativnog rada, materijal i stvaralački proces nedjeljivi. Predmet ovog postava su neprestana gibanja, promjene i nestalnost pojava u prirodi i, paralelno s time, u nama samima. Likovnim jezikom, procesualnim postupcima, vizualizirano je područje suočavanja s efemernom realnošću. Vrijeme je tzv. postmoderne u kojem umjetnost gubi funkciju zadanog prikazivanja. Prisutna je intenzivna umjetnička djelatnost, gdje umjetnik i umjetnost imaju ulogu svjedoka i, aktera sadašnjeg, a nadasve osobnog trenutka. Umjetnica svjedoči: doživljaj se očituje ekspresivnim činjenjem i nepoštovanjem čvrste dosljednosti, osim u osnovnom postupku. Stilska nedefiniranost i oblikovna nedosljednost omogućuje čitanje ovih holograma na više nivoa. Radovi asociraju na poznati psihološki Rorschachov test mrljama. Ispitanici tijekom testa izgovaraju što vide, iskazujući prve asocijacije. I ovdje nas umjetnica poziva na iskaz dojmova viđenjem radova. Tako će promatrač postati sudionikom ovog projekta.”

Umjetnica o svojim radovima kaže :“U svakoj izložbi nešto novo istražujem, izražavam se kroz različite medije kao što su performans, slikarstvo, instalacije, fotografije. Ova izložba prikazuje apstraktne radove, no to nije uvijek tako, moje zadnje predstavljanje u Rijeci u Galeriji Juraj Klović bila je izložba pretežno figurativnih ilustracija. Smatram se netipičnim autorom, za razliku od većine, ja volim eksperimentirati. Nemam prepoznatljiv stil, jer svaki put nešto drugo otkrivam. U ovoj izložbi ma dosta mračnih radova, a uz višeslojnost jako mi je bitan element prozračnosti kojeg sam htjela naglasiti, te je on prisutan na svim radovima, uključujući i video rad kojeg sam sama snimila i montirala, koji se nalazi na ulazu u izložbeni prostor. Njegova svrha je da gledatelja prebaci u neko drugo transcedentno stanje, da ga se aktivira u izložbu. Rorschachov test je uvijek bio priča o podsvijesti, a izložba je nazvana „Vortex“ jer preko izloženih slika promatrač ulazi u sebe, u svoj svijet, stvara svoj svijet na temelju mojeg. Nisam željela stavljati nazive slika, niti opterećivati gledatelja mojim interpretacijama, već ga prepuštam da u radovima vidi nešto svoje. Radovi su rađeni u tušu, presavijeni su na pola, pa daju gotovo simetrične polovine, skenirani su i obrađeni u programu za obradu fotografija. Zanimljivo mi je i mislim da ću još nešto s tim raditi.”
Luisa Ritoša diplomirala je 2007. godine na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, studij likovne kulture, izborni predmet slikarstvo. Od 2007. – 2012. godine predsjednica je udruge Arterija suvremene umjetnosti Rijeka, u sklopu koje je organizirala preko stotinu samostalnih izložbi autora iz šire regije. Od 2008. – 2019. god. u udruzi Leonardo vodi radionice crtanja i slikanja za sve uzraste. Likovne osvrte objavljivala je u studentskom časopisu Re. Svoje radove i izvedbe performansa predstavljala je na mnogim kolektivnim i samostalnim izložbama te umjetničkim manifestacijama. Članica je HDLU Rijeka.

Tekst i fotografije Lidija KUHAR