B*V*A*W – Javno predavanje Marka Bolkovića i Dragane Sapanjoš

17.09.2020.

Međunarodna arhi­tek­ton­ska radi­oni­ca Bale Valle Architectural Workshop (BVAW) – Future cen­ters odr­ža­va se u Balama od 12. do 19. ruj­na godi­ne i nami­je­nje­na je stu­den­ti­ma arhi­tek­tu­re i mla­dim arhi­tek­ti­ma. U sklo­pu radi­oni­ce sva­ke se veče­ri u sta­rom kinu u Balama odr­ža­va­ju jav­na pre­da­va­nja pa je u uto­rak, 15. ruj­na Marko Bolković pred­sta­vio Visualia Festival dok je u sri­je­du, 16. ruj­na pre­da­va­nje odr­ža­la umjet­ni­ca Dragana Sapanjoš. Predavanja su otvo­re­na za jav­nost, a bilo ih je mogu­će pra­ti­ti i putem Zooma.

Marko Bolković je u svom pre­da­va­nju ispri­čao okup­lje­ni­ma povi­jest udru­ge Sonitus koja je osno­va­na 2008. godi­ne, a nji­ho­vi prvi pro­gra­mi bile su audio-vizu­al­ne radionica.

- Naša ulo­ga u Mi+ pro­jek­tu i plat­for­mi veza­na je uz nove teh­no­lo­gi­je, a osim što i sami pro­du­ci­ra­mo savje­tu­je­mo i udru­ge okup­lje­ne u plat­for­mi o tome koju teh­ni­ku tre­ba­ju kupi­ti kako bi pobolj­ša­le svo­je dje­lo­va­nje. Naša je udru­ga naj­poz­na­ti­ja po Visualia Festivalu – fes­ti­va­lu svje­tla, prvom tak­ve vrste u Hrvatskoj. Prvo izda­nje fes­ti­va­la je odr­ža­no 2013. godi­ne, a ovog smo lje­ta tre­ba­li orga­ni­zi­ra­ti nje­go­vo osmo izda­nje – no od toga smo odus­ta­li zbog pan­de­mi­je koro­na­vi­ru­sa, kazao je Bolković i dodao da u sklo­pu udru­ge pos­to­ji i Visualia gru­pa koja se bavi umjet­nič­kim radom – svje­tlos­ne ins­ta­la­ci­je, inte­rak­tiv­ne ins­ta­la­ci­je i 3D mapping.

- Naglasak stav­lja­mo na inte­rak­tiv­ne ins­ta­la­ci­je jer voli­mo kada publi­ka aktiv­no sudje­lu­je i komu­ni­ci­ra s našim rado­vi­ma, kazao je Bolković i pus­tio video 5. izda­nja Visualia Festivala.

Prvo izda­nje fes­ti­va­la odr­ža­no je volon­ter­ski i prak­tič­ki bez finan­cij­skih sred­sta­va, a već za dru­go izda­nje poče­li su sura­đi­va­ti s Turističkom zajed­ni­com gra­da Pule koja je tada radi­la na pro­jek­tu Lighting giants dizaj­ne­ra svje­tla Deana Skire. Prvo je izda­nje oku­pi­lo 2.000 gle­da­te­lja, dok je ono slje­de­će uspje­lo pri­vu­ći čak 15.000 lju­di. Bio je to veli­ki skok za njih, pogo­to­vo u orga­ni­za­cij­skom smis­lu. Bolković je potom govo­rio o pro­jek­tu Light Postcard odr­ža­nom u Areni u sklo­pu fes­ti­va­la 2015. godi­ne i koji je ušao u Guinessovu knji­gu rekor­da. Radi se o par­ti­ci­pa­tiv­noj ins­ta­la­ci­ji u kojoj publi­ka putem svje­tlos­nih prste­no­va ispi­su­je poru­ku Pula+Istra. Drugi par­ti­ci­pa­tiv­ni pro­jekt koji je Bolković pred­sta­vio bio je onaj povo­dom kan­di­da­tu­re Pule za Europsku pri­jes­tol­ni­cu kul­tu­re 2020. godi­ne koji se zove Prekidač.

- Ideja je bila napra­vi­ti svje­tlos­nu ins­ta­la­ci­ju, ali ana­log­nu – bez kori­šte­nja digi­tal­ne teh­no­lo­gi­je. Glavni akte­ri bili su lju­di koji su u svo­jim sta­no­vi­ma pali­li i gasi­li svje­tlo i tako ispi­sa­li poru­ku Pula + 2020 te zaigra­li par­ti­ju Tetrisa na pro­če­lju zgra­de, kazao je Bolković. On je potom pred­sta­vio ins­ta­la­ci­ju Point of View koja zah­tje­va veli­ki pros­tor kako bi bila efektna.

Umjetnica Dragana Sapanjoš odr­ža­la je pre­da­va­nje u sri­je­du, 16. ruj­na, a prvo se obra­ti­la polaz­ni­ci­ma radi­oni­ce i osvr­nu­la se na nji­ho­ve pro­jek­te obno­ve sta­rog kina u Balama i objas­ni­la zašto osob­no ne bi u tak­vim pros­to­ri­ma izlagala.

- Svi ste u nje­ga pos­ta­vi­li već neke rado­ve –bari­je­re, zavje­se, mobil­ne zido­ve – a nit­ko od vas nije pus­tio pra­zan pros­tor kako bi se isko­ris­ti­la nje­go­va visi­na. Isto tako nedos­ta­ju pros­to­ri za ure­de jer bez njih jed­na gale­ri­ja ne može funk­ci­oni­ra­ti. Izbacila bih i pult jer on stva­ra dojam da se oso­ba kada dođe mora pri­ja­vi­ti, a k tome mora­te i zapos­li­ti jed­nu oso­bu da na tom pul­tu sto­ji. Kao tre­će nit­ko se nije igrao sa visi­nom stro­pa koji bi se mogao diza­ti i spu­šta­ti i na taj način stvo­ri­ti jedan box koji bolje apsor­bi­ra zvuk, kaza­la je Sapanjoš i doda­la da bi bilo ide­al­no kada bi se pros­tor podi­je­lio na pri­zem­lje koji bi bio praz­na koc­ka nami­je­nje­na za izlož­be i na kat gdje bi bio ope­ra­tiv­ni dio centra.

Ona je potom govo­ri­la o svom radu koji uklju­ču­je jav­ne pros­to­re, pri­vat­ne gale­ri­je i muze­je. Svaki od tih pros­to­ra pred­stav­lja novi izazov.

- Ono što me uvi­jek nega­tiv­no izne­na­di je stru­ja koja je uvi­jek potreb­na, no pro­blem je kada se ti pri­ključ­ci vide. Naravno, kada je pros­tor u pot­pu­nos­ti pra­zan onda je puno jed­nos­tav­ni­je pos­lo­ži­ti pos­tav, a pone­kad takav pros­tor zah­tje­va snaž­ni­ji rad, kaza­la je Sapanjoš i pred­sta­vi­la rad koji je izlo­ži­la u Muzeju moder­ne i suvre­me­ne umjet­nos­ti u Rijeci. Prostor koji je ona zamis­li­la je bio poput hote­la – mali hod­nik sa sto­lom, zatim sred­nja soba, nakon nje hod­nik pa veća pros­to­ri­ja na kra­ju. Pretvorila je taj izlož­be­ni pros­tor u hotel i nazva­la ga Riot.

Sapanjoš je potom pred­sta­vi­la rado­ve koje je izlo­ži­la u pri­vat­noj gale­ri­ji u Milanu koja na ula­zu ima ured­ski dio, a iza njih dva izla­gač­ka pros­to­ra. U prvom je pros­to­ru napra­vi­la nje­go­vu repli­ku samo 40 cen­ti­me­ta­ra manju, a u pros­to­ru izme­đu pra­vog i laž­nog zida sta­vi­la je 200 živih miše­va te ih je ozvu­či­la. Taj rad nazi­va „Make Your Own Kind of Music“ je tako pos­ta­la zvuč­na ins­ta­la­ci­ja u pot­pu­nos­ti van bilo čije kon­tro­le koja se stva­ra u real­nom vre­me­nu. Rad „Reverb“ pos­ta­vi­la je u veći pros­tor. Tamo se nala­zi­la gru­pa od tri­de­se­tak glu­hih lju­di koji raz­go­va­ra­ju zna­kov­nim jezi­kom. Oni poku­ša­va­ju uspos­ta­vi­ti komu­ni­ka­ci­ju s publi­kom no to im ne uspi­je­va. U pros­tor potom ula­zi umjet­ni­ca u ulo­zi žrtve­nog janj­ca na kojeg se glu­hi lju­di poči­nju dera­ti i ne sta­ju dok ona ne iza­đe iz pros­to­ri­je. Ona je potom govo­ri­la kako je koris­ti­la pros­to­re u rado­vi­ma kao što su „Until“ (bun­ker), „Das Shwein erwar­tet mich“ (jav­ni pros­tor), „PILOT“ (auto­mo­bi­li), „V.M. BAD ROMANCE – Good mor­ning Mr. Dirac“ (kami­on), „V.M. BAD ROMANCE – Ray of lig­ht“ (gale­ri­ja) i „V.M. BAD ROMANCE – Alejandro“ (bunar i štala).

Javna pre­da­va­nja odr­ža­va­ju se sva­ku večer, a sli­je­de­ći na redu je Darko Pekica koji će pred­sta­vi­ti Šikuti Machine u čet­vr­tak 17. ruj­na. Dizajner svje­tla Dean Skira govo­rit će u petak 18 ruj­na, dok će final­na pre­zen­ta­ci­ja rado­va biti odr­ža­na u subo­tu 19. ruj­na. Sva jav­na pre­da­va­nja i final­na pre­zen­ta­ci­ja poči­nju u 18 sati, a mogu­će ih je pra­ti­ti i putem Zooma. Poveznice za Zoom meetin­ge mogu­će je pro­na­ći sva­kod­nev­no na služ­be­noj Facebook stra­ni­ci Mi+ projekta.

Radionica u orga­ni­za­ci­ji Društva arhi­te­ka­ta Istre DAI-SAI i udru­ge Metamedij dio je Mi plus pro­jek­ta (www.miplus.hr) koji se bavi razvo­jem pro­gra­ma neza­vis­ne kul­tu­re i novo­me­dij­ske umjet­nos­ti s ciljem stva­ra­nja uvje­ta za osni­va­nje kul­tur­nog cen­tra za pro­duk­ci­ju i neza­vis­nu kul­tu­ru u Istri. Upravo je ide­ja osni­va­nja ovak­vog cen­tra tema radi­oni­ce na kojoj će se izra­đi­va­ti i pred­la­ga­ti idej­na rje­še­nja pre­na­mje­ne, odnos­no smje­šta­ja pro­duk­cij­skog, pre­zen­ta­cij­skog i edu­ka­cij­skog cen­tra u pros­tor biv­še kino dvo­ra­ne u Balama. U rje­ša­va­nju ovih zada­nih suprot­nos­ti, odnos­no smje­šta­jem urba­nog, glo­bal­nog i suvre­me­nog pro­gra­ma u rural­ni, lokal­ni i povi­jes­ni kon­tekst, leži poten­ci­jal za razvoj jedins­tve­nog kul­tur­nog pro­izvo­da u Hrvatskoj i Europi – među­na­rod­nog refe­rent­nog cen­tra za istra­ži­va­nje, razvoj i pri­mje­nu suvre­me­ne umjet­nos­ti i novih tehnologija.

Izvor