B*V*A*W – Javno predavanje Marka Bolkovića i Dragane Sapanjoš
Međunarodna arhitektonska radionica Bale Valle Architectural Workshop (BVAW) – Future centers održava se u Balama od 12. do 19. rujna godine i namijenjena je studentima arhitekture i mladim arhitektima. U sklopu radionice svake se večeri u starom kinu u Balama održavaju javna predavanja pa je u utorak, 15. rujna Marko Bolković predstavio Visualia Festival dok je u srijedu, 16. rujna predavanje održala umjetnica Dragana Sapanjoš. Predavanja su otvorena za javnost, a bilo ih je moguće pratiti i putem Zooma.

Marko Bolković je u svom predavanju ispričao okupljenima povijest udruge Sonitus koja je osnovana 2008. godine, a njihovi prvi programi bile su audio-vizualne radionica.
- Naša uloga u Mi+ projektu i platformi vezana je uz nove tehnologije, a osim što i sami produciramo savjetujemo i udruge okupljene u platformi o tome koju tehniku trebaju kupiti kako bi poboljšale svoje djelovanje. Naša je udruga najpoznatija po Visualia Festivalu – festivalu svjetla, prvom takve vrste u Hrvatskoj. Prvo izdanje festivala je održano 2013. godine, a ovog smo ljeta trebali organizirati njegovo osmo izdanje – no od toga smo odustali zbog pandemije koronavirusa, kazao je Bolković i dodao da u sklopu udruge postoji i Visualia grupa koja se bavi umjetničkim radom – svjetlosne instalacije, interaktivne instalacije i 3D mapping.

- Naglasak stavljamo na interaktivne instalacije jer volimo kada publika aktivno sudjeluje i komunicira s našim radovima, kazao je Bolković i pustio video 5. izdanja Visualia Festivala.
Prvo izdanje festivala održano je volonterski i praktički bez financijskih sredstava, a već za drugo izdanje počeli su surađivati s Turističkom zajednicom grada Pule koja je tada radila na projektu Lighting giants dizajnera svjetla Deana Skire. Prvo je izdanje okupilo 2.000 gledatelja, dok je ono sljedeće uspjelo privući čak 15.000 ljudi. Bio je to veliki skok za njih, pogotovo u organizacijskom smislu. Bolković je potom govorio o projektu Light Postcard održanom u Areni u sklopu festivala 2015. godine i koji je ušao u Guinessovu knjigu rekorda. Radi se o participativnoj instalaciji u kojoj publika putem svjetlosnih prstenova ispisuje poruku Pula+Istra. Drugi participativni projekt koji je Bolković predstavio bio je onaj povodom kandidature Pule za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine koji se zove Prekidač.

- Ideja je bila napraviti svjetlosnu instalaciju, ali analognu – bez korištenja digitalne tehnologije. Glavni akteri bili su ljudi koji su u svojim stanovima palili i gasili svjetlo i tako ispisali poruku Pula + 2020 te zaigrali partiju Tetrisa na pročelju zgrade, kazao je Bolković. On je potom predstavio instalaciju Point of View koja zahtjeva veliki prostor kako bi bila efektna.
Umjetnica Dragana Sapanjoš održala je predavanje u srijedu, 16. rujna, a prvo se obratila polaznicima radionice i osvrnula se na njihove projekte obnove starog kina u Balama i objasnila zašto osobno ne bi u takvim prostorima izlagala.

- Svi ste u njega postavili već neke radove –barijere, zavjese, mobilne zidove – a nitko od vas nije pustio prazan prostor kako bi se iskoristila njegova visina. Isto tako nedostaju prostori za urede jer bez njih jedna galerija ne može funkcionirati. Izbacila bih i pult jer on stvara dojam da se osoba kada dođe mora prijaviti, a k tome morate i zaposliti jednu osobu da na tom pultu stoji. Kao treće nitko se nije igrao sa visinom stropa koji bi se mogao dizati i spuštati i na taj način stvoriti jedan box koji bolje apsorbira zvuk, kazala je Sapanjoš i dodala da bi bilo idealno kada bi se prostor podijelio na prizemlje koji bi bio prazna kocka namijenjena za izložbe i na kat gdje bi bio operativni dio centra.
Ona je potom govorila o svom radu koji uključuje javne prostore, privatne galerije i muzeje. Svaki od tih prostora predstavlja novi izazov.
- Ono što me uvijek negativno iznenadi je struja koja je uvijek potrebna, no problem je kada se ti priključci vide. Naravno, kada je prostor u potpunosti prazan onda je puno jednostavnije posložiti postav, a ponekad takav prostor zahtjeva snažniji rad, kazala je Sapanjoš i predstavila rad koji je izložila u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Prostor koji je ona zamislila je bio poput hotela – mali hodnik sa stolom, zatim srednja soba, nakon nje hodnik pa veća prostorija na kraju. Pretvorila je taj izložbeni prostor u hotel i nazvala ga Riot.

Sapanjoš je potom predstavila radove koje je izložila u privatnoj galeriji u Milanu koja na ulazu ima uredski dio, a iza njih dva izlagačka prostora. U prvom je prostoru napravila njegovu repliku samo 40 centimetara manju, a u prostoru između pravog i lažnog zida stavila je 200 živih miševa te ih je ozvučila. Taj rad naziva „Make Your Own Kind of Music“ je tako postala zvučna instalacija u potpunosti van bilo čije kontrole koja se stvara u realnom vremenu. Rad „Reverb“ postavila je u veći prostor. Tamo se nalazila grupa od tridesetak gluhih ljudi koji razgovaraju znakovnim jezikom. Oni pokušavaju uspostaviti komunikaciju s publikom no to im ne uspijeva. U prostor potom ulazi umjetnica u ulozi žrtvenog janjca na kojeg se gluhi ljudi počinju derati i ne staju dok ona ne izađe iz prostorije. Ona je potom govorila kako je koristila prostore u radovima kao što su „Until“ (bunker), „Das Shwein erwartet mich“ (javni prostor), „PILOT“ (automobili), „V.M. BAD ROMANCE – Good morning Mr. Dirac“ (kamion), „V.M. BAD ROMANCE – Ray of light“ (galerija) i „V.M. BAD ROMANCE – Alejandro“ (bunar i štala).
Javna predavanja održavaju se svaku večer, a slijedeći na redu je Darko Pekica koji će predstaviti Šikuti Machine u četvrtak 17. rujna. Dizajner svjetla Dean Skira govorit će u petak 18 rujna, dok će finalna prezentacija radova biti održana u subotu 19. rujna. Sva javna predavanja i finalna prezentacija počinju u 18 sati, a moguće ih je pratiti i putem Zooma. Poveznice za Zoom meetinge moguće je pronaći svakodnevno na službenoj Facebook stranici Mi+ projekta.

Radionica u organizaciji Društva arhitekata Istre DAI-SAI i udruge Metamedij dio je Mi plus projekta (www.miplus.hr) koji se bavi razvojem programa nezavisne kulture i novomedijske umjetnosti s ciljem stvaranja uvjeta za osnivanje kulturnog centra za produkciju i nezavisnu kulturu u Istri. Upravo je ideja osnivanja ovakvog centra tema radionice na kojoj će se izrađivati i predlagati idejna rješenja prenamjene, odnosno smještaja produkcijskog, prezentacijskog i edukacijskog centra u prostor bivše kino dvorane u Balama. U rješavanju ovih zadanih suprotnosti, odnosno smještajem urbanog, globalnog i suvremenog programa u ruralni, lokalni i povijesni kontekst, leži potencijal za razvoj jedinstvenog kulturnog proizvoda u Hrvatskoj i Europi – međunarodnog referentnog centra za istraživanje, razvoj i primjenu suvremene umjetnosti i novih tehnologija.