Mediteranski plesni centar u rujnu: dvije umjetničke rezidencije, dvije radionice te priprema dviju plesnih premijera u Svetvinčentu

08.09.2020.

Nakon inten­ziv­nog ljet­nog peri­oda, u Mediteranskom ples­nom cen­tru u Istri u ruj­nu bora­ve umjet­ni­ci Melita Lovričević i David Belas u okvi­ru rezi­den­ci­jal­nog pro­gra­ma, a za zain­te­re­si­ra­nu jav­nost odr­žat će se i dvi­je radi­oni­ce: „Zajednička igra“ Melite Lovričević koja uklju­ču­je istra­ži­va­nje zvu­ko­va Savičente te radi­oni­ca ple­sa i pokre­ta „Što osjeća(m)?“ pod vod­stvom Ivane Pavlović i Petre Chelfi. Tijekom kolo­vo­za u MPC‑u je bora­vi­la špa­njol­ska kore­ograf­ki­nja Roser López Espinosa koja sa Zagrebačkim ples­nim ansam­blom inten­ziv­no pri­pre­ma pre­mi­je­ru ples­ne pred­sta­ve koja će biti pred­stav­lje­na tije­kom jese­ni u Zagrebačkome kaza­li­štu mla­dih; umjet­nik David Belas poči­nje pak radi­ti na novom kaza­liš­nom pro­jek­tu koji će pre­mi­jer­no biti izve­den u listopadu.

Mediteranski ples­ni cen­tar pod vod­stvom Zagrebačkog ples­nog ansam­bla dje­lu­je od 2011., a ota­da je ugos­tio više od 150 umjet­ni­ka i to putem više od 60 umjet­nič­kih rezi­den­ci­ja tije­kom kojih su pred­stav­lja­li svoj rad kroz raz­li­či­te for­me, uz neizos­tav­no uklju­či­va­nje lokal­ne publi­ke kroz edu­ka­tiv­ne radionice.

Vokalistica i glaz­be­ni­ca Melita Lovričević tre­nut­no bora­vi na rezi­den­ci­ji u sklo­pu koje istra­žu­je i bilje­ži zvu­ko­ve Savičente. Na samom kra­ju svog borav­ka, u petak, 11. ruj­na, Melita će odr­ža­ti radi­oni­cu „Play Together / Zajedničku igru“ koja funk­ci­oni­ra kao istra­ži­va­nje ispre­pli­ta­nja zvu­ko­va Savičente, kom­po­ni­ra­nih dije­lo­va uz kori­šte­nje moder­nih teh­no­lo­gi­ja pre­dvi­đe­nih za pri­mar­no elek­tron­sku glaz­bu, te in situ voka­li­za i gla­sov­nih struk­tu­ra. Melita Lovričević prvi je put bora­vi­la u Mediteranskom ples­nom cen­tru u sklo­pu surad­nje s Matijom Ferlinom 2019. na pred­sta­vi „Ono mjes­to koje nas­ta­je“. Osim izved­be­no, glaz­bom se bavi peda­go­ški, radi glaz­bu za vizu­al­ne medi­je te dje­lu­je kao muzikoterapeut.

U sklo­pu dvo­go­diš­njeg pro­jek­ta Nevidljiva Savičenta – pre­vo­đe­nje tra­di­ci­je u suvre­me­nu kul­tu­ru odr­žat će se radi­oni­ca pokre­ta i ple­sa za dje­cu i mla­de te oso­be sred­nje i sta­ri­je život­ne dobi u svr­hu razvo­ja psi­ho-fizič­kih spo­sob­nos­ti te pobolj­ša­nja razu­mi­je­va­nja ple­sa kao umjet­nos­ti. Voditeljice radi­oni­ce „Što osjeća(m)?“ koja će se odr­ža­ti 14. i 15. ruj­na su ples­ne umjet­ni­ce i psi­ho­lo­gi­nje Ivana Pavlović i Petra Chelfi. Cilj radi­oni­ce je kroz ples i raz­li­či­te vjež­be i igre pro­ma­tra­ti vlas­ti­te emocije.

Nakon Melite Lovričević, u Mediteranski ples­ni cen­tar na rezi­den­ci­ju sti­že mul­ti­me­di­jal­ni umjet­nik, per­for­mer i reda­telj David Belas (12. – 27. ruj­na) koji će pri­pre­ma­ti novi kaza­liš­ni pro­jekt – autor­ski rad u surad­nji s Visualia gru­pom po moti­vi­ma roma­na Slika Doriana Graya. Motivi roma­na ispre­pli­ću se s umjet­ni­ko­vim živo­tom i dosa­daš­njim umjet­nič­kim radom te se u tom smis­lu kao način rada isti­če auto­re­fe­ren­ci­jal­nost i pse­udo­bi­ogra­fič­nost. Sama je pred­sta­va pre­ma nači­nu igre izme­đu kaza­liš­ne pred­sta­ve i per­for­man­sa. Umjetnik je na raz­me­đu glum­ca i per­for­me­ra, nas­la­nja­ju­ći se na dosa­daš­nju umjet­nič­ku prak­su s više od sedam­de­set per­for­man­sa i dva­de­set odi­gra­nih kaza­liš­nih pred­sta­va, od čega šest autor­skih. Ideja je kroz upo­tre­bu teh­no­lo­gi­je i nje­zi­nu kom­bi­na­ci­ju s ele­men­ti­ma proš­log tema­ti­zi­ra­ti kako umjet­ni­kov dosa­daš­nji rad tako i aktu­al­ne teme suvre­me­nog druš­tva. Premijera ovog rada odr­žat će se tije­kom jese­ni, a važ­no je istak­nu­ti da će ovo biti čet­vr­ta služ­be­na pre­mi­je­ra u Mediteranskom ples­nom cen­tru, nakon pred­sta­va „Staging a Play: Tartuffe“ (2017) i „Staging a Play: Antigone“ (2018) Matije Ferlina te „Rob3rta“ (2019) Roberte Milevoj.

Konačno, špa­njol­ska kore­ograf­ki­nja Roser López Espinosa tije­kom kolo­vo­za je sa Zagrebačkim ples­nim ansam­blom poče­la radi­ti na pri­pre­mi novog pro­jek­ta, ples­ne pred­sta­ve čije će se pre­mi­jer­no pred­stav­lja­nje odr­ža­ti tije­kom jese­ni u Zagrebačkome kaza­li­štu mla­dih. Koreografski rad Roser López Espinose teme­lji se na snaž­noj tje­les­nos­ti, s veli­kom straš­ću pre­ma pre­ciz­nos­ti, istan­ča­nos­ti, akro­bat­skim ele­men­ti­ma i poje­di­nos­ti­ma. Sudioništvo i tim­ski rad glav­ne su odred­ni­ce nje­zi­na zaigra­nog, nes­taš­nog ima­gi­na­ri­ja koji karak­te­ri­zi­ra pro­fi­nje­na poeti­ka i dašak humo­ra. Nakon ško­lo­va­nja na Akademiji za kaza­li­šte i ples u Amsterdamu i obu­ke kod biv­šeg olim­pij­skog gim­nas­ti­čar­skog tre­ne­ra Jaumea Miróa, radi­la je s broj­nim kore­ogra­fi­ma (Àngels Margarit, Cesc Gelabert, Pere Faura, Iago Pericot, Katie Duck, Marta Reig Torres…) i film­skim reda­te­ljem Isakijem Lacuestom. Svojim autor­skim rado­vi­ma Lowland, November i Hand to hand stek­la je među­na­rod­no priz­na­nje i neko­li­ko nagra­da, i redov­no je pri­sut­na na među­na­rod­nim pozornicama.

Kompletan pro­gram za jav­nost u Mediteranskom ples­nom cen­tru odr­žat će se u skla­du sa svim epi­de­mi­olo­škim pre­po­ru­ka­ma i uz pošti­va­nje tre­nut­ne epi­de­mi­olo­ške situacije.

Priredio B. V.