Otvorena izložba Roberta Paulette „Veruda Boogie – Woogie“ u MSUI‑u
Izložba Roberta Paulette naziva „Veruda Boogie – Woogie“ otvorena je u petak, 25. rujna u Muzeju suvremene umjetnosti Istre. Umjetnik je predstavio recentnu produkciju, šezdesetak radova nastalih 2019. te u većoj mjeri 2020. godine koju, kako i sam naziv izložbe daje naslutiti, posvećuje upravo Verudi, pulskoj gradskoj četvrti u kojoj živi i stvara gotovo puna četiri desetljeća.
- S nestrpljenjem smo dočekali otvorenje izložbe Roberta Paulette kojem ću poželjeti dobrodošlicu u našem prostoru. Jako smo se puno družili zadnjih tjedana i razvili jednu lijepu suradničku platformu te je na neki način muzej postao i njegov privremeni atelje. Zadnja samostalna izložba Roberta Paulette u MSUI‑u održana je krajem 2011. godine, a danas predstavljamo recentnu autorovu produkciju. Radovi su nastali da budu pokazani baš u ovom prostoru i u korelaciji s gabaritima i potencijalima samog prostora. Ovdje ćemo naići na različite evokacije i poetike koje su međusobno i oprečne, ali vrlo dobro funkcioniraju u istom mjestu u isto vrijeme. Ono što je Robert pokazao već prethodni put jest da nije samo slikar te da ga treba sagledati iz različitih kutova. Izložba je kao što i samo ime govori posvećena pulskoj gradskoj četvrti u kojoj naš umjetnik živi i stvara već puna četiri desetljeća. On ju je dočarao na različite načine: kroz geometrijsku apstrakciju na plastičnim stolnjacima, kroz slikarske radove – velika ulja na platnu koja odražavaju njegov rukopis iz 80-ih, a kao što ste sigurno primijetili posebnu čar i draž ove izložbe zauzimaju instalacije i objekti gdje je posebno došla do izražaja umjetnikova inventivnost. Radi se o predmetima iz svakodnevne uporabe pa možemo reći da se radi o ikonografiji svakodnevice koja progovara o čovjeku, o umjetniku koji hodočasti u svom prostoru, a koliko je ta priča individualna i isključivo njegova toliko je i naša jer progovara o univerzalnom čovjekovom bivanju u prostoru i vremenu, kazala je kustosica izložbe Ketrin Milićević Mijošek.
Sve je to dodatno podcrtano nacrtima, tekstovima i za ovu prigodu nastalim video radovima, a na samom ulazu moguće je pogledati i film koji je također nastao za potrebe ove izložbe. Miličević Mijošek se zahvalila umjetniku na uspješnoj suradnji te pomoćnicima dečkima iz Istra Akcije, Damiru Peršiću za svjetlosnu instalaciju te Marku Račanu iz Artimi video produkcije koji je radio na video materijalima i filmu. Ona je potom dala riječ umjetniku koji se prvo zahvalio svima koji su došli na otvaranje.
- Ono što sam vam htio reći zapravo sam rekao kroz izložbu i sa tekstovima i sa videom pa se ne želim ponavljati. No osjećam veliku potrebu iskazati zahvalnost najprije gotovo svima vama ovdje jer mi je svatko na neki način pomogao u realizaciji ove izložbe – od kašeta, preko cuge i ambalaže do djela opreme i asemblaža. Bilo je jako lijepo iskustvo raditi u ovom prostoru i volio bih da još traje, kazao je Pauletta.
Prisutnima se potom obratio pročelnik za kulturi i zavičajnost Istarske županije Vladimir Torbica koji svih pozdravio u ime župana Fabrizia Radina i čestitao im dan županije.
- Moram reći, a time počinjem i sve svoje govore, da smo se ove godine ipak uspjeli othrvati COVID‑u i epidemiji. Iako je ona u muzeju ostavila značajan trag: ako se sjećate, neki su od vas zadnji put lizali žlicu pa smo zahvaljujući tome bili u svim medijima, poslije je Robertova izložba odgođena za dva tjedna tako da se nadam ako bude još koji događaj ove godine da se neće dogoditi još nešto. U svakom slučaju uspjeli smo se othrvati, kultura ide dalje uz sve poteškoće, bilo ekonomske bilo one vezane uz pandemiju. Robert Pauletta je jedna konstanta u istarskoj umjetnosti i likovnom stvaralaštvu koja neprestano iskače iz okvira. On je prije svega osoba koja ima ogromnu energiju, a mislim da treba podsjetiti da je jedan od osnivača HDLU‑a, da je radio u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn, da je zajedno s kolegama Bojanom Šumonjom i Teom Bičić osnovao galeriju Poola i uza sve to uspijeva stvarati. Ono što se mene posebno dojmilo u onome što je napisao, kada je opisivao ta dva kilometra života u Verudi, jest da me podsjetilo na srednji vijek jer tada se život živio u malim radijusima. Posebno me se dojmila njegova rečenica da taj život u dva kilometra Pule i Verude nije tapija, da njegovo djetinjstvo nije bila tapija, a ja sam duboko uvjeren da ova izložba dokazuje da Pula ni danas nije tapija nego da je mjesto odličnih stvaralaca i dobrih ljudi, kazao je Torbica.
Tekst i fotografije Boris VINCEK
