Preminuo Jiři Menzel

07.09.2020.

U subo­tu 5. ruj­na pre­mi­nuo je vete­ran češke kine­ma­to­gra­fi­je Jiři Menzel (rođen 1938. u Pragu), koji je poput veći­ne Čeha volio Hrvatsku, a pri­je dese­tak godi­na reži­rao je i doku­men­tar­ni film „Moj Dubrovnik“.

Menzel je diplo­mi­rao reži­ju na zna­me­ni­toj FAMU, a kari­je­ru je zapo­čeo u kaza­li­štu kojim se uspo­red­no s fil­mom bavio i kas­ni­je. Njegov film „Strogo kon­tro­li­ra­ni vla­ko­vi“ (1966) ostva­rio je nevje­ro­ja­tan uspjeh (Oscar za stra­ni film) i sta­vio ga je u pozi­ci­ju jed­nog od naj­poz­na­ti­jih reda­te­lja češkog fil­ma 1960-ih. To je ujed­no poče­tak Menzelove surad­nje sa zna­me­ni­tim češkim knji­žev­ni­kom Bohumilom Hrabalom, a film je ogled­ni pri­mje­rak nje­go­ve sklo­nos­ti malim život­nim tema­ma uz vir­tu­oz­nu reži­ju i dis­kret­nu kri­ti­ku ondaš­njeg komu­nis­tič­kog režima.

U slič­nom sti­lu nas­tav­lja s fil­mo­vi­ma: Hirovito lje­to (1968), Ševe na žici (1970), Striženo-koše­no (1981), Svečanost visi­ba­ba (1983) i dru­gi. Sredinom 1980-ih reži­ra tako­đer maes­tral­nu kome­di­ju „Selo moje malo“, pre­ma ori­gi­nal­nom sce­na­ri­ju Zdeněka Svěraka koji i glu­mi u fil­mu, a to je ujed­no i pos­ljed­nji vrhun­ski Menzelov film.

Nakon toga reži­rao je neko­li­ko solid­nih ekra­ni­za­ci­ja knji­žev­nih dje­la, ali kao da je nakon kra­ha komu­niz­ma dje­lo­mič­no izgu­bio umjet­nič­ku ins­pi­ra­ci­ju. Menzel je oči­to bio od onih auto­ra koji su upra­vo unu­tar namet­nu­tih ste­ga pro­na­la­zi­li naj­bo­lje nači­ne kako kri­ti­zi­ra­ti sus­tav uz dojm­lji­vu umjet­nič­ku izvedbu.

Valja tako­đer istak­nu­ti da je Menzel bio i glu­mac koji je od počet­ka 1960-ih do smr­ti nas­tu­pio u 80-ak fil­mo­va, tele­vi­zij­skih fil­mo­va i seri­ja. Zanimljivo je u kon­tek­s­tu hrvat­ske kine­ma­to­gra­fi­je da je 1995. dobio manju ulo­gu u Zafranovićevoj dra­mi „Osveta je moja“ (češka pro­duk­ci­ja), a 2002. u Juranovom tri­le­ru „Potonulo groblje“.

 

Elvis Lenić