U Muzeju Lapidarium otvorena izložba „CINÉTIQUE II“

08.09.2020.

Skupna izlož­ba nazi­va „Cinétique II“ koja je otvo­re­na 4. ruj­na u pros­to­ru Muzeja Lapidarium u Novigradu, bavi se feno­me­ni­ma kine­tič­ke i geome­trij­ske umjet­nos­ti na europ­skoj sce­ni, te bez obzi­ra na to što je uglav­nom riječ o malim for­ma­ti­ma, nudi pre­gled tran­sfor­mi­ra­nih ide­ja kine­tič­ke umjet­nos­ti šez­de­se­tih godi­na proš­log sto­lje­ća u suvre­me­nim umjet­nič­kim praksama.

Postav se sas­to­ji iz dva dije­la: putu­ju­će među­na­rod­ne izlož­be čiji je kus­tos, ali i jedan od sudi­oni­ka, srp­ski mul­ti­me­di­jal­ni umjet­nik Milija Belić koji živi i radi u Parizu, a dru­gi dio čine rado­vi iz fun­du­sa Muzeja Lapidarium (Zbirka Galerije Rigo) u kus­to­skoj kon­cep­ci­ji rav­na­te­lji­ce Jerice Ziherl, uz doda­tak rado­va japan­skog umjet­ni­ka Go Segawe.

Izložba „Cinétique II“ okup­lja 21 umjet­ni­ka ori­jen­ti­ra­nog pre­ma kine­tič­koj umjet­nos­ti kao jed­nom od  pra­va­ca u okvi­ru geome­trij­ske aps­trak­ci­je. Kinetička umjet­nost po defi­ni­ci­ji je smjer u suvre­me­noj likov­noj umjet­nos­ti koji se teme­lji na meha­nič­ko­me, svje­tlos­nom i elek­tro­mag­net­skom giba­nju umjet­nič­kih obje­ka­ta ili pak na pri­vi­du nji­ho­va giba­nja, a umjet­ni­ci koji izla­žu su Fabrice Ainaut(F), Milija Belic (F), Christine Boiry(F), Francesco Camponovo(CH), Michel Debully(F), David Fahey(IRL), Eva Francová(CZE), István Haász(HU), Wilmer Herrison(F), Barbara Höller(AUT), Jara Hernan(F), Renate Klara Kasper(D), Françoise Kulesza(F), Mitsouko Mori(F), Alex Pariss(F), Anne Rose Regenboog(NL), Luisa Russo(I), Gregorio Siem(VEN), Muneki Suzuki(F), Ada Weber(CH), Marian Weber(CH).

Ovaj uspješ­ni i zanim­lji­vi kus­to­ski pro­jekt koji je ini­ci­rao i kon­ci­pi­rao Milija Belić zapo­čeo je svoj put u Parizu, pa je pre­ko Hamburga i Basela sti­gao i do Novigrada. U jed­nom od svo­jih osvr­ta Belić je o izlož­bi kazao kako su “iskus­tva kubiz­ma, futu­riz­ma i aps­trak­t­ne umjet­nos­ti dove­la do pre­okre­ta u shva­ća­nju suvre­me­ne umjet­nos­ti i uve­la na veli­ka vra­ta pokret i ritam kao glav­ne teme, koji su tako pos­ta­li ujed­no i neo­s­por­ni sim­bo­li moder­nos­ti. Umjetnost je danas pre­va­ziš­la potre­bu da pri­ka­zu­je stva­ri. Ona stva­ra svoj uni­ver­zum. Geometrijski ala­ti samo su duhov­na sred­stva za izgrad­nju ovog novog svi­je­ta. Najapstraktniji geome­trij­ski objek­ti mogu pos­ta­ti izvor naj­ple­me­ni­ti­jih estet­skih osjećanja”

Jerica Ziherl pro­ve­la je posje­ti­te­lje pos­ta­vom s poseb­nim nagla­skom na selek­ci­ju rado­va iz muzej­skog fun­du­sa koji se refe­ri­ra­ju na pioni­re kine­tič­ke umjet­nos­ti (V. Vasarely) te pro­ta­go­nis­te prvih zagre­bač­kih izlož­bi Novih ten­den­ci­ja odr­ža­nih ranih 60-ih godi­na 20. sto­lje­ća u Galeriji (danas Muzeju) suvre­me­ne umjet­nos­ti (G. Alviani,I. Picelj, A. Mavignier, J. Stein, J. Steele Kapusta, H. Daxl), te nave­la da se u samom kon­cep­tu pro­ši­re­ne izlož­be, kine­tič­ka umjet­nost defi­ni­ra kao nedo­vr­šen umjet­nič­ki pro­jekt čiji su tra­go­vi pri­sut­ni i u dje­li­ma suvre­me­nih hrvat­skih auto­ra (Đ. Božić, J. Perić, I. Franke ‚D. Jurić, V. Čerić).

Na počet­ku je pred­sta­vi­la rado­ve čiji je autor japan­ski vizu­al­ni umjet­nik Go Segawa koji živi i radi u Parizu. Go Segawa upot­pu­nio je ovu izlož­bu s dva izu­zet­na, a jed­nos­tav­na rada. Radi se o laser­skom prin­tu na foli­ja­ma, koje sla­ga­njem daju tro­di­men­zi­onal­nu, tran­s­pa­rent­nu i proz­rač­nu kreaciju.

“Kao što vidi­te svi rado­vi su manjeg for­ma­ta i iako nema­ju neki redos­li­jed, čini se da odgo­va­ra­ju stal­nom pos­ta­vu novi­grad­skog muze­ja. Ja stal­no tvr­dim da umjet­nost proš­los­ti nije bolja od umjet­nos­ti sadaš­njos­ti, niti obr­nu­to, nego je riječ o kon­ti­nu­ite­tu. Od kad pos­to­ji čovjek, bez obzi­ra na mate­ri­jal, bez obzi­ra na vri­je­me, on je nešto stva­rao. Na nama je da to stva­ra­laš­tvo tuma­či­mo na ovaj ili onaj način i da odlu­či­mo što jes­te, a što nije umjet­nost. Meni je uvi­jek dra­go kad u našem Muzeju, uz spo­me­ni­ke iz 8. sto­lje­ća može­mo isto­vre­me­no suprot­sta­vi­ti rado­ve iz 21. sto­lje­ća. I kao što vidi­te jedan dru­go­me ne sme­ta­ju. Današnji umjet­ni­ci koris­te i nove teh­no­lo­gi­je, pred­stav­lje­ni rado­vi su ili kine­tič­ki ili su optič­ki, vrlo su jed­nos­tav­ni, ali uvi­jek se radi o ele­men­ti­ma koji su pri­sut­ni kroz čita­ve civi­li­za­ci­je, a to su kva­drat, krug, tro­kut i sto­žac”, istak­la je kus­to­si­ca Jerica Ziherl.

Predstavljajući rado­ve iz fun­du­sa, nagla­si­la je da je uvi­jek bio obi­čaj da kad net­ko sura­đu­je s Muzejom ili izla­že u Galeriji Rigo, da se po jedan rad osta­vi za fun­dus i tako zbir­ka ras­te i sprem­na je za raz­li­či­ta temat­ska ili samos­tal­na izda­nja i to čini bogat­stvo jed­nog muzeja.

“Ljude više-manje ta aps­trak­t­na geome­trij­ska umjet­nost odbi­ja i ne razu­mi­ju ju, ali to nije ništa što nisu radi­li i lju­di u sta­rim civi­li­za­ci­ja­ma kada su iscr­ta­va­li vrlo jed­nos­tav­ne geome­trij­ske obli­ke dok su pro­ma­tra­li pri­ro­du: izla­zak, zala­zak sun­ca, hori­zont, kao krug i rav­nu lini­ju i slič­no. To su zapra­vo ele­men­ti našeg uma, naše logi­ke, a veći­na ovih rado­va nas­ta­la je uz pomoć mate­ma­tič­kih izra­ču­na i zato su goto­vo savr­še­ni. Smatram da ti rado­vi ne gube na svje­ži­ni i ne uma­ra­ju, a bez obzi­ra što koris­te samo četi­ri, pet ele­me­na­ta, vari­ja­ci­je su besko­nač­ne. Ovaj tip umjet­nos­ti nikad ne zas­ta­ri­je­va, a Nove ten­den­ci­je, kako je nazvan među­na­rod­ni umjet­nič­ki pokret osno­van u Zagrebu 1961, živi i danas. Drago nam je da nakon 10 – 15 godi­na ima­mo pri­li­ku poka­za­ti dio naše zbir­ke. Muzeji više nisu samo čuva­oni­ce sta­rih stva­ri, već danas veli­ka veći­na muze­ja kom­bi­ni­ra suvre­me­ni i stal­ni pos­tav. Umjetnost stal­no ide neka­mo napri­jed, neka­mo drug­dje, jer ina­če ne bi bilo umjet­nos­ti”, zaklju­či­la je Ziherl.

Ne pro­pus­ti­te posje­ti­ti ovu zanim­lji­vu izlož­bu koja će biti otvo­re­na do 1. listopada.

Tekst i foto­gra­fi­je Lidija KUHAR