Izložba „Crni labud“ u galeriji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre

12.10.2020.

Pomak iznenađenja koji otvara percepciju

• Izložbu „Crni labud“ u pulskoj galeriji HDLU‑a Istre moguće je razgledati do nedjelje, 18. listopada od 9 do 15 sati. Izložba je otvorena u ponedjeljak, 21. rujna, a predsjednik HDLU‑a Istre je na otvaranju napomenuo da je „Crni labud“ jedan u nizu tematskih projekata Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre, a provela ga je Roberta Weissman Nagy.

- Kao što je Milan rekao to je jedan od projekata koje ovdje radimo, a u ovom sam slučaju ja bila ona koja je raspisala temu i birala autore. Mogu reći da nije bilo uopće lako odabrati autore kojih ima sveukupno 28, a uz njih su i dva autora teksta o izložbi. Naziv „Crni labud“ sam izabrala zato što je prilično poznat kao izraz, a malo tko zna što on znači. Moram priznati da nisam znala niti ja, ali čitajući Nassima Nicholasa Taleba i neke druge autore doznala sam da taj pojam označava podatak da do 1970-ih ljudi nisu znali da postoje crni labudovi. Svi su znali za bijele labudove, međutim za crne labudove nitko nije znao. Odlaskom u Novi Zeland u krajeve gdje ti labudovi borave desio se taj pomak iznenađenja koji je otvorio percepciju. Ja sam željela da u vremenu kada smo se svi opustili – kada smo mi kao autori letargični, depresivni, apatični ili neurotični – dođemo do trenutka spoznaje u osobnom radu ili u postavu izložbe, pojašnjava Weissman Nagy.

- To nosi, naravno, nekakav rizik. Taleb je inače matematičar i bavio se procjenama rizika. Moja procjena rizika za mene kao kolegicu tih autora je da će ovo biti dobra izložba i da će odaziv biti odličan i nisam pogriješila. Svi autori koji su prisutni ovdje su reagirali čistim likovnim jezikom. bez dekoracija, s jasnim izjavama, s vrlo čistim i jasnim porukama, s tehnikama koje im nisu možda uobičajene ili dapače baš u svojim uobičajenim tehnikama s motivima koji su izrazito čvrsti u komunikaciji. Život se događa stalno – i mimo ove izložbe, a umjetnici prate taj život i odgovaraju s pravim temama, kazala je Weissman Nagy i zahvalila se svim autorima koji nisu mogli biti prisutni na otvaranju.

Videosnimak otvaranja možete pogledati ovdje:

https://www.facebook.com/2087410811379903/videos/323219308930765

Naime, u ovom projektu osim članova HDLU‑a Istre, sudjeluju i članovi ostalih HDLU-ova s područja Hrvatske, uz gostovanje etabliranih međunarodnih autora u području vizualnih umjetnosti iz Vijetnama, Moskve i Beča. Izlažu: Nataša Bezić, Tomislav Brajnović, Dasha Delone, Iva Fonović, Robert Fišer, Heda Gärtner, Iva Gašparić, Snežana Golubović, Dimytri Goryačkin, Rahman Hak-Hagir, Gordana Ivančić, Boris Kadin, Davor Kliman, Siniša Labrović, Marija Lopac, Milan Marin, Marina Pacenti, Željan Pavić, Tanja Pećanić, Denis Sardoz, Sanja Simeunović Bajec, Tracy Ann Essoglou, Dražen Turković, Lara Ušić, Goran Valenta, Ivona Verbanac, Andrej Zbašnik i Breza Žižović.

Tijekom otvaranja Davor Kliman je održao performans kojeg možete pogledati ovdje:

https://www.facebook.com/2087410811379903/videos/395233824816153

„Crni labud je metafora za iznenadni događaj s dalekosežnim posljedicama, odnosno za koncept modernog menadžmenta koji, umjesto predviđanja i izbjegavanja, organizacije i sistematizacije tih dalekosežnih posljedica, navodi na elementarnu pripremljenost za nošenje s njima. Koncept je popularizirao libanonsko-američki statističar Nassim Nicholas Taleb u svom bestseleru „The Black Swan: The Impact of the Highly Improbable“ iz 2007. godine. Događaj koji je učinio neizmjeriv pomak u percepciji svijeta i postojanja, o kojem Taleb piše, jest otkriće da u Australiji postoje i crni labudovi, dok se dugo i čvrsto vjerovalo da postoje samo bijeli. Živimo u vremenu u kojem se zavaravamo mišljenjem da znamo više no što zapravo znamo, posebice jer smo stvorili svijet koji više ne razumijemo. Ljudska se misao fokusira na repetitivno i poznato, dok se neki “ekstremni” događaji tretiraju kao iznimke. Je li neznanje to što priječi percepciju? Je li korona Crni labud na globalnoj razini? Teorija Crnog labuda inzistira na tome da su baš takvi “iznimni” događaji ključni u kreiranju budućnosti, odnosno da je budućnost zapravo nepredvidiva.

“U svijetu vizualnih umjetnosti svjedočimo novim porukama, novim tehnologijama, novim rukopisima, novim autorima koji iskoče iz oceana poslovične neprimjetljivosti, koji nisu main stream, nisu tek proizvod, već inovativni crni labudovi koji mijenjaju tijek razvoja ne samo galerijskih djelatnosti, već i svojih osobnih percepcija. Kako zapravo percipiramo povijesne i aktualne događaje te kakva su izobličenja prisutna u takvoj percepciji, gdje griješimo u bavljenju budućnošću i koja su ograničenja pojedinih “znanosti” i “umjetnosti”, kako tematiziramo “ekstremne“ događaje i djela… tema je ove izložbe. Analizirajući rad umjetnika moramo moći razumjeti i pratiti kontinuitet njegovog rada sa zajedničkom potpisnom crtom autorstva, autorskim rukopisom, onom niti koja se provlači kroz svaki rad. No, u opusu umjetnika pronalazimo čak i kontroverzna djela, naoko sasvim drugačija od većinskog izričaja, a opet protkana istim duhom i rukopisom. Koje vaše djelo možete izdvojiti kao ono koje nije specifičnog rukopisa po kojem vas poznajemo na prvu, koji vaš rad ima snažnu vizualnu poruku i rukopis nakon kojeg ste zarotirali vaše dosadašnje stvaranje? Koji je taj Crni labud koji će skrenuti pozornost publike snagom postojanja? Hoće li ova izložba dalekosežno utjecati na autore? Vjerujemo li u to?“, piše Roberta Weissman Nagy u opisu izložbe.