Izložbom Igora Dražića i filmom Višnje Skorin otvoren 10. Porečdox

06.11.2020.

Međunarodni fes­ti­val doku­men­tar­nog fil­ma Porečdox, u orga­ni­za­ci­ji  Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta Poreč, ove godi­ne sla­vi 10. obljet­ni­cu odr­ža­va­nja, no zbog epi­de­mi­olo­ških raz­lo­ga, otvo­re­nje koje je upri­li­če­no 5. stu­de­nog u foajeu kina u Poreču, bilo je skrom­no ali svečano.

Snježana Radetić, rav­na­te­lji­ca POUP‑a, poz­dra­vi­la je pri­sut­ne te pri­mi­je­ti­la da nika­da do sada otvo­re­nje Festivala nije bilo u intim­ni­joj atmo­sfe­ri, no i tak­vo je ima­lo nekak­vu svo­ju čaroliju.

“Drago mi je da smo, bez obzi­ra na sve što nas je zade­si­lo u ovoj godi­ni, i kao zem­lju i kao regi­ju i kao usta­no­vu, uspje­li doći do dese­te obljet­ni­ce, do dese­tog rođen­da­na ovog fes­ti­va­la kojeg voli i naš grad, a i regi­ja, što se narav­no vidje­lo kroz sve ove godi­ne i kroz broj­nu publi­ka koja je proš­la kroz naše kino gle­da­ju­ći doku­men­tar­ne fil­mo­ve, ne samo iz naše zem­lje nego i iz svi­je­ta. Ovogodišnji  Festival tra­je tri dana, vidjet ćemo pet  fil­mo­va, od kojih tri doma­ća i dva stra­na. Planirali smo idu­ći tje­dan neke od fil­mo­va sta­vi­ti onli­ne, a i veče­ras odmah nakon otva­ra­nja ide jedan film na fes­ti­val­skoj inter­net­skoj plat­for­mi onli­ne. Idući tje­dan će se pone­što nas­ta­vi­ti u našim domo­vi­ma, zato budi­te pove­za­ni na inter­net­skim mre­ža­ma, kako bis­te vidje­li nas­lo­ve koje ćemo ponu­di­ti, a tako da ćemo na taj način ipak tra­ja­ti duže, barem ono­li­ko koli­ko smo tra­ja­li do sada, a to bi bilo šest dana. Za ovo­go­diš­nji Festival pri­pre­mi­li smo izlož­bu pla­ka­ta, pa tako u foajeu kina može­te vidje­ti pla­ka­te koji su se izra­đi­va­li u pro­tek­lih devet godi­na. Priredili smo i izlož­be u našim izlož­be­nim pros­to­ri­ma po gra­du, koje čine svo­je­vr­stan pre­sjek devet godi­na Festivala do sada, pa se tu mogu pro­na­ći foto­gra­fi­je sa svih poprat­nih doga­đa­nja koje smo ima­li, od radi­oni­ca, izlož­bi, after par­tyja, niza raz­go­vo­ra, ugoš­ća­va­nja sred­njo­ško­la­ca i osnov­no­ško­la­ca, a koje smo ove godi­ne mora­li sves­ti na puno manju mje­ru.”, kaza­la je Radetić te se potom zahva­li­la dugo­go­diš­njem izbor­ni­ku Porečdox‑a Đeli Hadžiselimoviću što je pono­vo pomo­gao oda­bra­ti ono što će poreč­ka publi­ka voljeti.

Đelo Hadžiselimović čes­ti­tao je i zahva­lio se POUP‑u na tome što su uop­će u ova neo­bič­na vre­me­na uspje­li orga­ni­zi­ra­ti Festival nagla­siv­ši da bi bila veli­ka šte­ta da se nje­go­vo dese­to izda­nje  nije odr­ža­lo. “Iako u malo skra­će­nom obli­ku pro­gra­ma, mis­lim da će se moći pogle­da­ti jako zgod­ni, raz­no­li­ki i dobri  fil­mo­vi, čak neki veza­ni uz ova sadaš­nja doga­đa­nja od kojih su tri doma­ća, jedan make­don­ski i jedan ame­rič­ki.” kazao je izbor­nik Festivala.

Ravnateljica je nagla­si­la da se ovo­go­diš­nji Porečdox odr­ža­va upra­vo zbog toga jer su sred­stva za rad omo­gu­ći­li Grad Poreč, Istarska župa­ni­ja i Hrvatski audi­ovi­zu­al­ni centar.

“Ovo je oči­to jed­no čud­no otva­ra­nje, za jedan čudan Porečdox u jed­noj čud­noj godi­ni, pa ćemo se narav­no svi sku­pa pri­la­go­di­ti i jedi­no što mogu reći je da čes­ti­tam pri­je sve­ga dje­lat­ni­ci­ma POUP‑a, ali i opće­ni­to kul­tur­nja­ci­ma, kul­tur­nim dje­lat­ni­ci­ma u Istri, jer od otpri­li­ke sto­ti­njak pro­je­ka­ta koje župa­ni­ja finan­ci­ra, slo­vom i broj­kom do danas nisu odr­ža­na samo četi­ri. U ovim vre­me­ni­ma lju­di­ma koji to rade stvar­no tre­ba čes­ti­ta­ti, jer vi zna­te da je kul­tu­ra možda i naj­vi­še pogo­đe­na ovom koro­nom i vje­ru­jem da ćemo se slje­de­će godi­ne naći u jed­nom boljem okru­že­nju i po dru­gi put uži­va­ti u dese­tom rođen­da­nu.”, ista­kao je Vladimir Torbica, pro­čel­nik Upravnog odje­la za kul­tu­ru Istarske županije.

Prisutnima obra­ti­la i dogra­do­na­čel­ni­ca Poreča, Nadia Štifanić Dobrilović: “Moji pret­hod­ni­ci su rek­li puno toga, a ja se želim u ime gra­da pri­je sve­ga zahva­li­ti našem POUP‑u što su bez obzi­ra na ovo­go­diš­nja doga­đa­nja, rav­na­te­lji­ca zajed­no sa svo­jim dje­lat­ni­ci­ma, uči­ni­li sve da se, poštu­ju­ći sve mogu­će mje­re koje su sada na sna­zi i ove godi­ne naš Porečdox odr­ži. Želim se poseb­no zahva­li­ti našim stal­nim posje­ti­te­lji­ma koji su uz nas sva­ke godi­ne i koji, bez obzi­ra na nepri­li­ke, osta­ju naša vjer­na publi­ka. Pozivam sve lju­bi­te­lje doku­men­tar­nog fil­ma i one koji će to tek pos­ta­ti, neka dođu u kino, a dra­go mi je da će biti mogu­će pogle­da­ti fil­mo­ve i onli­ne, jer to je stvar­no jed­na lije­pa ini­ci­ja­ti­va.” zaklju­či­la je dogra­do­na­čel­ni­ca te pro­gla­si­la Festival otvorenim.

Nakon pri­ka­zi­va­nja fil­ma “Da je meni ono što mi nije”, Višnje Skorin, u Maloj gale­ri­ji POUP‑a otvo­re­na je izlož­ba foto­gra­fi­ja Igora Dražića pod nazi­vom Po Puli(zam) koju čine prin­te­vi for­ma­ta 30×22 cm. Ispred gale­ri­je pri­sut­ni­ma se obra­tio vodi­telj likov­nog odje­la Sebastijan Vojvoda rekav­ši: “Kao i sva­ke godi­ne u sklo­pu Porečdox‑a orga­ni­zi­ra­mo i pri­god­nu izlož­bu doku­men­tar­nih foto­gra­fi­ja, a ovom pri­li­kom iza­bra­na je izlož­ba Po Puli(zam) pul­skog foto­gra­fa Igora Dražića koje­mu se zahva­lju­jem na oda­zi­vu. Sve izlo­že­ne foto­gra­fi­je nas­ta­le su u Puli u peri­odu od 2012. do 2019. godi­ne, a riječ je o neko­li­ko seri­ja. Pa tako nala­zi­mo one koje obu­hva­ća­ju pri­zo­re veza­ne uz izgrad­nju obal­nog kolek­to­ra na Rivi nas­ta­le na način da je Igor sva­ki put kad je odla­zio na rad­no mjes­to bilje­žio pro­mje­ne i sve što se tamo deša­va­lo u raz­dob­lju od 2012 do 2013. godi­ne Tu su i  gra­fiz­mi (gra­fi­ti i pla­ka­ti na uli­ca­ma gra­da) koji slu­že kao sce­na gdje se bilje­že nekak­ve slu­čaj­nos­ti i raz­li­či­ti grad­ski urba­ni pri­zo­ri, čine­ći Igora tako kro­ni­ča­rom gra­da. Fotografije su sni­ma­ne raz­nim nači­ni­ma foto­gra­fi­ra­nja (c/b film, color film, digitalno).”

Igor Dražić nagla­sio je da je ovaj pro­jekt nas­tao prvens­tve­no za udru­gu HUIU ( Hrvatsko udru­že­nje inter­dis­ci­pli­nar­nih umjet­ni­ka) u Puli. “Oni su me zamo­li­li da napra­vim neku izlož­bu, pa sam odlu­čio da temat­ski sve uje­di­nim u jed­nu seri­ju foto­gra­fi­ja koje su sve snim­lje­ne na uli­ci u gra­du. Tako je i jedan dio seri­je crno-bije­lih foto­gra­fi­ja kolek­to­ra, koja mi je dugo sta­ja­la u arhi­vi, dobio pri­li­ku da se poka­že. Nadam se da ću jed­nog dana uspje­ti sve foto­gra­fi­je pred­sta­vi­ti u jed­nom koma­du. Ostale foto­gra­fi­je su sve nas­ta­le u dvi­je teme: u jed­noj su poza­di­na uvi­jek neki pla­ka­ti, a u dru­goj su gra­fi­ti u gra­du za koje sam osob­no mis­lio da su dru­ga­či­ji od onih stan­dard­nih gra­fi­ta koji se ina­če pojav­lju­ju po gra­do­vi­ma, koji su u glav­nom samo neki naš­kra­ba­ni tekst. Pronašao sam zanim­lji­ve gra­fi­te koji ima­ju neku likov­nost i kre­nuo ih bilje­ži­ti, a time sam ih saču­vao od pro­laz­nos­ti, jer tak­ve stva­ri ne tra­ju dugo i mno­gi su saču­va­ni još samo na mojim foto­gra­fi­ja­ma. Imam tu još nekih foto­gra­fi­ja koje su veza­ne uz bro­do­gra­di­li­šte i još par eks­pe­ri­me­na­ta koje sam sni­mao u noć­nim sati­ma kada sam obič­nim kolor fil­mom, koji nije pre­vi­đen za te uvje­te, poku­šao  sni­ma­ti noću da vidim koji će se efek­ti na boji dogoditi.”

Radetić je uoči­la odre­đe­nu pove­za­nost ide­je sva­kod­nev­nog foto­gra­fi­ra­nja istog pros­to­ra s onom iz fil­ma “Dim”, kazav­ši kako sma­tra da nešto što je naiz­gled slu­čaj­no, pro­laz­no, nepamt­lji­vo u tre­nut­ku kada se zabi­lje­ži, nakon pro­te­ka vre­me­na, arhi­vi­ra­nja, dobi­je novu vri­jed­nost koja nadi­la­zi tre­nu­tak u kojem je nas­ta­lo te da je u tome vri­jed­nost i ovih foto­gra­fi­ja. Izložba je otvo­re­na do 14. stu­de­nog 2020. godine.

Tekst i foto­gra­fi­je: Lidija KUHAR