Tjedni program Istarskog narodnog kazališta

02.11.2020.

Istarsko narod­no kaza­li­šte Gradsko kaza­li­šte Pula nas­tav­lja s pro­gra­mom u pone­dje­ljak, 2. stu­de­nog u 20 sati gos­to­va­njem pred­sta­ve „Instrukcija“ Eugénea Ionesca u pro­duk­ci­ji Udruge za kul­tu­ru i umjet­nost Drama plus iz Zadra. Predstavu reži­ra Lovro Ivanković, a u z nje­ga u glu­mač­kom je pos­ta­vu i Nika Ivančić.

Predstava ”Instrukcija” nas­ta­la je pre­ma izvor­nom tek­s­tu fran­cu­sko-rumunj­skog pis­ca, pred­stav­ni­ka teatra apsur­da Eugéna Ionesca.  Riječ je o komič­noj dra­mi u koji­ma su glav­ni liko­vi pro­fe­sor i uče­ni­ca. Ovo apsurd­no dje­lo gro­te­sk­nog je karak­te­ra s ele­men­ti­ma nasi­lja, kako inte­lek­tu­al­nog tako i fizič­kog. Radnja pred­sta­ve zapo­či­nje kada sta­rom i nemoć­nom pro­fe­so­ru na ins­truk­ci­ju dola­zi mla­da živah­na uče­ni­ca želj­na zna­nja, koja pri­pre­ma dok­to­rat iz pri­rod­nih i huma­nis­tič­kih zna­nos­ti. Na počet­ku dra­me atmo­sfe­ra među glav­nim akte­ri­ma je ugod­na i vese­la, no kada pro­fe­sor shva­ti da uče­ni­ca ne poz­na­je osno­ve mate­ma­ti­ke kao npr. zbra­ja­nje dva­ju bro­ja, situ­aci­ja se naglo pre­okre­će. Profesor zapo­či­nje opte­re­ći­va­ti uče­ni­cu s nepo­treb­nim zna­njem, činje­ni­ca­ma i poda­ci­ma, što nju dovo­di do pot­pu­nog ludi­la koje eska­li­ra do inte­lek­tu­al­nog nasi­lja. Dolazi do jas­nih zamje­na ulo­ga i dina­mi­ka moći te pro­fe­so­ro­va pra­va narav izla­zi na vidjelo.

„Instrukcija“ pro­go­va­ra o pro­ble­mi­ma današ­nji­ce, s izra­zi­tim nagla­skom na sis­tem obra­zo­va­nja i sve­pri­sut­nog nasi­lja unu­tar istog. Problematika škol­s­tva u kojem se izos­tav­lja­ju osno­ve, bor­ba uče­ni­ka pro­tiv namet­nu­tog sis­te­ma, spol­na nas­tra­nost i sek­su­al­ne per­ver­zi­je samo su neki od moti­va koji pro­ži­ma­ju ovaj komad.

U petak, 6. stu­de­nog u 18 sati na pro­gra­mu je gos­to­va­nje Umjetničke orga­ni­za­ci­je TeatruM iz Zagreba s pred­sta­vom za dje­cu „Šumastikus“ auto­ra i izvo­đa­ča Sanje Milardović i Petra Cvirna.

„Šumastikus“ je pred­sta­va o Rozi i Drašku. Ovo je pri­ča od dva naiz­gled pot­pu­na raz­li­či­ta dje­te­ta, odnos­no karak­te­ra. Zajedno se nađu u šumi i ovi­se samo jed­no o dru­go­me. Ona ima mp3 player i rozi dvo­rac a on pra­vi šator. Ona voli slu­ša­ti Taylor Swift a on voli slu­ša­ti sove. Ona ima puno pri­ja­te­lja, a on samo neko­li­ko. Povremene sva­đe, zajed­nič­ka otkri­ća, sve sku­pa zači­nje­no pre­živ­lja­va­njem u pri­ro­di i pro­že­to čarob­nim pri­ča­ma lek­tir­nih nas­lo­va kao što je Šuma Striborova, čini ovu pred­sta­vu magič­nim mjes­tom naših pro­ta­go­nis­ta a time i zanim­lji­vim i uzbud­lji­vim doživ­lja­jem za našu publi­ku. Predstava je zamiš­lje­na kao dio pro­jek­ta koji se bavi osvje­šta­va­njem mla­đih uzras­ta, u ras­po­nu od pet godi­na sta­ros­ti, o zna­nji­ma pre­živ­lja­va­nja u pri­ro­di, pred­nos­ti­ma i mana­ma teh­no­lo­gi­je te pra­vim prijateljstvom.

U subo­tu, 7. stu­de­nog u 20 sati je na pro­gra­mu pred­sta­va „Rave on“ nas­ta­la u surad­nji s Plesnom mre­žom Hrvatske, u pro­duk­ci­ji Masa dan­ce com­pany iz Zagreba. Koreografi i auto­ri su Aleksandra Mišić i Ognjen Vučinić koji je ujed­no i izvo­đač predstave.

Rave kul­tu­ra pred­stav­lja auto­ro­vu druš­tve­nu uspo­me­nu, nje­gov poku­šaj da se osje­ća kao dio zajed­ni­ce stva­ra­ju­ći vezu s ple­me­nom kroz ples i tje­les­nost. Glazba i este­ti­ka pokre­ta rave ple­sa za nje­ga ima­ju zna­če­nje koje se osje­ća kao puto­va­nje, tran­sfor­ma­ci­ja, tran­s­cen­den­ci­ja i moć oslo­ba­đa­nja; pre­poz­na­va­nje indi­vi­du­al­nos­ti unu­tar kolek­ti­va. U tije­lu auto­ra, rave rezo­ni­ra kao osje­ćaj koji se iza­zi­va zvu­ko­vi­ma i rit­mom. Prema nje­go­vim rije­či­ma, “nje­gov“ rave je samo nje­gov te da je pros­tor ono što dije­li s lju­di­ma, ali ne i osje­ćaj. Ova izja­va je pri­jet­nja za među­sob­no nera­zu­mi­je­va­nje opće­ni­to. U ovom radu, ela­bo­ri­ra­ju­ći osje­ćaj koji pro­iz­la­zi iz afek­tiv­nog tije­la, poti­če se istin­ska kon­fe­ren­ci­ja. Tako, ovaj solo balan­si­ra izme­đu paro­di­je nejas­nih poku­ša­ja da se objas­ni feno­men rave kul­tu­re i ozbilj­nog poku­ša­ja da se vidi u unu­tar­nje Ja. Struktura i kon­cept nas­ta­li su kao ins­pi­ra­ci­ja radom Josepha Beuysa, poz­na­tog kao “pro­vo­ka­tor­skog umjet­ni­ka”, i nje­go­vim per­for­man­som “Kako objas­ni­ti sli­ke mrtvom zecu” iz 1965. On je stva­rao umjet­nost koja je tre­ba­la biti “osje­ća­na ili intu­itiv­no gle­da­na, a ne inte­lek­tu­al­no shva­će­na”. S tim, on suge­ri­ra da se ne može sve objas­ni­ti. Zbog toga je ovaj ples­ni solo moti­vi­ran kroz pita­nja: kako i na koji način može­mo objas­ni­ti osje­ćaj ravea? Možeš li “rej­va­ti“ sam? Kako se može pre­ves­ti i objas­ni­ti nešto što je indi­vi­du­al­no i neiz­re­ci­vo? Može li uspje­ti u svo­joj razradi?

Priredio B. V.