Književna prevoditeljica Ana Badurina osvojila prestižnu talijansku nagradu||Dall’Italia un premio alla traduttrice letteraria Ana Badurina

03.12.2020.

[lang_it]Il mio lavoro mi porta a mediare giornalmente tra due culture[/lang_it]

[lang_hr]Posao me navodi da svakodnevno posredujem između dviju kultura[/lang_hr]

[lang_it]• Per la sua tra­du­zi­one in cro­ato di “Eva dor­me”, roman­zo d’esordio di Francesca Melandri, le è sta­to asseg­na­to uno dei pre­mi dedi­ca­ti alla dif­fu­si­one del­la cul­tu­ra ita­li­ana all’estero.[/lang_it]

[lang_hr]• Za pri­je­vod knji­ge “Eva spa­va”, debi­tant­skog roma­na Francesce Melandri, Ana Badurina je nagra­đe­na jed­nom od nagra­da posve­će­nih šire­nju tali­jan­ske kul­tu­re u inozemstvu.[/lang_hr]

[lang_it]“Tradurre è una cre­azi­one impo­ssi­bi­le e nece­ssa­ria” ha più vol­te ricor­da­to Claudio Magris, citan­do il pen­si­ero dei due ger­ma­nis­ti tri­es­ti­ni Guido Cosciani e Guido Devescovi.[/lang_it]

[lang_hr]“Prevođenje je nemo­gu­će i neo­p­hod­no stva­ra­nje”, pri­sje­tio se neko­li­ko puta Claudio Magris, pozi­va­ju­ći se na misao dvo­ji­ce trš­ćan­skih ger­ma­nis­ta Guida Coscianija i Guida Devescovija.[/lang_hr]

[lang_it]“Per capi­re un tes­to, e a mag­gi­or ragi­one per tra­dur­lo – dice­va Umberto Eco – bisog­na fare un’ipotesi sul mon­do possi­bi­le che esso rappresenta”.[/lang_it]

[lang_hr]“Da bismo razu­mje­li tekst, a još više da bismo ga pre­ve­li – rekao je Umberto Eco – mora­mo pos­ta­vi­ti hipo­te­zu o mogu­ćem svi­je­tu koji on predstavlja”.[/lang_hr]

[lang_it]Non si scri­verà mai abbas­tan­za del valo­re del­la tra­du­zi­one e dell’importanza di ave­re bra­vi pro­fe­ssi­onis­ti in tra­du­zi­one let­te­ra­ria. Tradurre è far conos­ce­re la diver­sità, cosa di non poco con­to soprat­tut­to di ques­ti tem­pi. Definirla sfi­da lin­gu­is­ti­ca è tris­te­men­te ridut­ti­vo, con­si­de­ra­to che un tra­dut­to­re non potrà mai rius­ci­re nel com­pi­to sen­za una buona dose di cul­tu­ra, di intu­izi­one e, non ulti­mo, di sen­so di res­pon­sa­bi­lità nei con­fron­ti dell’opera originale.[/lang_it]

[lang_hr]Nikad neće­mo dovolj­no pisa­ti o vri­jed­nos­ti pre­vo­đe­nja i važ­nos­ti kom­pe­tent­ne struč­nos­ti u knji­žev­nom pri­je­vo­du. Prevođenje je upoz­na­va­nje raz­no­li­kos­ti, što nije od male važ­nos­ti, poseb­no u ovo doba. Definirati ga kao jezič­ni iza­zov je tuž­no pojed­nos­tav­lje­nje, s obzi­rom na to da pre­vo­di­telj nika­da neće moći uspje­ti u zadat­ku bez dobre doze kul­tu­re, intu­ici­je i u konač­ni­ci, osje­ća­ja odgo­vor­nos­ti pre­ma izvor­nom djelu.[/lang_hr]

[lang_it]Quando acca­de che un lavo­ro come ques­to ven­ga uffi­ci­al­men­te appre­zza­to, e che il rico­nos­ci­men­to vada ad una pro­fe­ssi­onis­ta come Ana Badurina – ori­gi­ni lussi­ni­ane, laurea in ita­li­ano e sto­ria a Zagabria e, soprat­tut­to, gran­de amo­re per la cul­tu­ra e la lin­gua ita­li­ana – è for­se il momen­to gius­to per tor­na­re sull’argomento.[/lang_it]

[lang_hr]Kad se dogo­di da se ova­kav rad služ­be­no cije­ni i da priz­na­nje pri­pad­ne pro­fe­si­onal­ki poput Ane Badurine – Lošinjanki koja je diplo­mi­ra­la tali­jan­ski jezik i povi­jest u Zagrebu i koja povrh sve­ga gaji veli­ku lju­bav pre­ma tali­jan­skoj kul­tu­ri i jezi­ku – možda je pra­vo vri­je­me za raz­go­vor o toj temi.[/lang_hr]

[lang_it]Ana Badurina, attu­al­men­te pre­si­den­te dell’Associazione dei tra­dut­to­ri let­te­ra­ri cro­ati, ha fat­to conos­ce­re in Croazia scrit­to­ri come Francesca Melandri, Elena Ferrante, Paolo Cognetti, Antonio Scurati, Paolo Cognetti, Antonio Pennacchi, Susanna Tamaro, Sveva Casati Modignani, Flavio Soriga. Alcuni gior­ni fa, per “Eva spava”(Fraktura, 2017), tras­po­si­zi­one in cro­ato di “Eva dor­me” di Francesca Melandri, ha rice­vu­to uno dei pre­mi di tra­du­zi­one dedi­ca­ti alla dif­fu­si­one del­la lin­gua ita­li­ana all’estero.[/lang_it]

[lang_hr]Ana Badurina je pred­sjed­ni­ca Društva hrvat­skih knji­žev­nih pre­vo­di­la­ca, pred­sta­vi­la je hrvat­skom čita­telj­stvu pis­ce kao što su Francesca Melandri, Elena Ferrante, Paolo Cognetti, Antonio Scurati, Paolo Cognetti, Antonio Pennacchi, Susanna Tamaro, Sveva Casati Modignani, Flavio Soriga. Prije neko­li­ko dana je za pri­je­vod na hrvat­ski roma­na “Eva spa­va” Francesce Melandri (Fraktura, 2017.), dobi­la jed­nu od pre­vo­di­telj­skih nagra­da za šire­nje tali­jan­skog jezi­ka u inozemstvu.[/lang_hr]

[lang_it]Partiamo da una noti­zia recen­te. Ti è sta­to asseg­na­to un impor­tan­te rico­nos­ci­men­to, il “Premio alla tra­du­zi­one del Ministero per i beni e le atti­vità cul­tu­ra­li e per il turi­smo per la dif­fu­si­one del­la lin­gua ita­li­ana all’estero”. Quale è sta­ta la tua reazi­one e quale sig­ni­fi­ca­to ha per te?[/lang_it]

[lang_hr]Počnimo s naj­no­vi­jom vijes­ti. Osvojila si važ­nu “Nagradu za pri­je­vod Ministarstva za kul­tur­nu bašti­nu, kul­tur­ne dje­lat­nos­ti i turi­zam za šire­nje tali­jan­skog jezi­ka u ino­zem­s­tvu”. Kakva je bila tvo­ja reak­ci­ja i što ta nagra­da zna­či za tebe?[/lang_hr]

[lang_it]- La noti­zia mi ha rag­gi­un­to men­tre ero con la fami­glia in mon­tag­na, era un gior­no fes­ti­vo in Croazia ed era­va­mo scap­pa­ti dal­la cit­tà per goder­ci la gior­na­ta. Quando ho let­to la comu­ni­ca­zi­one del­la Direzione gene­ra­le bibli­otec­he e isti­tu­ti cul­tu­ra­li non ci pote­vo cre­de­re, anzi pote­vo… per­c­hé un po’ ci spe­ra­vo, ma la noti­zia mi è sem­bra­ta comunque incre­di­bi­le. È un gran­de rico­nos­ci­men­to per il lavo­ro che fac­cio da una quin­di­ci­na d’anni: tra­du­co, pro­pon­go, pre­sen­to auto­ri con­tem­po­ra­nei ita­li­ani qui in Croazia, lo fac­cio con mol­ta passi­one e mol­ta dedi­zi­one ed è bel­lo vede­re che ques­to lavo­ro è sta­to riconosciuto.[/lang_it]

[lang_hr]-  Vijest o tome je dopr­la do mene dok sam bila s obi­te­lji u pla­ni­na­ma. U Hrvatskoj je bio držav­ni praz­nik i pobje­gli smo iz gra­da kako bismo uži­va­li u danu. Kad sam pro­či­ta­la izvje­štaj Generalnog direk­to­ra­ta za knjiž­ni­ce i zavo­de za kul­tu­ru, nisam mogla vje­ro­va­ti, no zapra­vo sam mogla… jer sam se ipak malo nada­la tom isho­du, ali vijest mi se sve­jed­no čini­la nevje­ro­jat­nom. Veliko je to priz­na­nje za posao koji radim pet­na­es­tak godi­na: pre­vo­dim, pred­la­žem, pred­stav­ljam suvre­me­ne tali­jan­ske auto­re ovdje u Hrvatskoj, radim to s puno stras­ti i pre­da­nos­ti i lije­po je vidje­ti da je taj rad prepoznat.”[/lang_hr]

[lang_it]Un passo indi­etro. Come hai ini­zi­ato la tua attività?[/lang_it]

[lang_hr]Vratimo se malo nazad. Kako si se poče­li bavi­ti prevođenjem?[/lang_hr]

[lang_it]- Ho comin­ci­ato ris­pon­den­do a un annun­cio di lavo­ro pub­bli­ca­to su inter­net: una pic­co­la casa edi­tri­ce, Ibis gra­fi­ka, cer­ca­va tra­dut­to­ri per un libro di sto­ria, “Vita di casa” di Raffaella Sarti, e dato che, oltre a lin­gua e cul­tu­ra ita­li­ana, ave­vo stu­di­ato anc­he sto­ria, li ho con­tat­ta­ti. Mi han­no chi­es­to di fare una pro­va di tra­du­zi­one, sono rimas­ti mol­to sod­di­sfat­ti per il tes­to che ho for­ni­to e mi han­no pro­pos­to un con­trat­to. E così ho comin­ci­ato. Poi ho tra­dot­to per loro un altro libro. Mi sono fat­ta corag­gio gra­zie alle cri­tic­he mol­to posi­ti­ve sul lavo­ro che svol­ge­vo e, dopo aver frequ­en­ta­to dei cor­si di tra­du­zi­one let­te­ra­ria, ho comin­ci­ato a pro­por­re auto­ri ita­li­ani anc­he ad altre case edi­tri­ci. Nel 2012 sono diven­ta­ta mem­bro dell’Associazione dei tra­dut­to­ri let­te­ra­ri cro­ati, di cui ora sono presidente.[/lang_it]

[lang_hr]- Počela sam odgo­vo­riv­ši na oglas za posao objav­ljen na inter­ne­tu: mala izda­vač­ka kuća Ibis gra­fi­ka tra­ži­la je pre­vo­di­te­lje za povi­jes­nu knji­gu “Život u kući” Raffaellea Sartija, a budu­ći da sam osim tali­jan­skog jezi­ka i kul­tu­re stu­di­ra­la i povi­jest, odlu­či­la sam ih kon­tak­ti­ra­ti. Prvo su od mene zatra­ži­li da napra­vim jedan tes­t­ni pri­je­vod. Bili su vrlo zado­volj­ni s tek­s­tom koji sam pri­lo­ži­la i ponu­di­li mi ugo­vor. Tako je sve poče­lo. Nakon toga sam pre­ve­la još jed­nu nji­ho­vu knji­gu. Ohrabrile su me vrlo pozi­tiv­ne kri­ti­ka­ma o radu koji sam oba­vi­la, a nakon poha­đa­nja teča­je­va knji­žev­nog pre­vo­đe­nja, poče­la sam pred­la­ga­ti tali­jan­ske auto­re i dru­gim izda­vač­kim kuća­ma. Postala sam čla­ni­ca Društva hrvat­skih knji­žev­nih pre­vo­di­la­ca 2012. godi­ne, a sada sam sada predsjednica.[/lang_hr]

[lang_it]Il pri­mo auto­re ita­li­ano che hai tra­dot­to? Una ric­hi­es­ta del­la casa edi­tri­ce o una tua proposta?[/lang_it]

[lang_hr]Kojeg si tali­jan­skog auto­ra prvog pre­ve­la? Je li to bilo na zah­tjev izda­vač­ke kuće ili si ga ti predložila?[/lang_hr]

[lang_it]- Il pri­mo libro di nar­ra­ti­va che ho tra­dot­to è un tes­to che ho pro­pos­to io, un roman­zo di cui mi sono inna­mo­ra­ta duran­te un sog­gi­or­no di stu­dio a Firenze. Era “Sardinia blu­es” di Flavio Soriga, un libro che è come un fiume in piena di paro­le, mol­to schi­et­to e con un rit­mo fre­ne­ti­co, incal­zan­te. Racconta la Sardegna a caval­lo tra i nos­tri due seco­li, ma anc­he l’autore e la sua malat­tia, la tala­sse­mia. Un libro su cui è sta­to mol­to diver­ten­te lavo­ra­re per­c­hé Soriga, che nel frat­tem­po ave­vo conos­ci­uto, mi ha pro­pos­to di sos­ti­tu­ire le nume­ro­se can­zo­ni ita­li­ane che ven­go­no cita­te in “Sardinia blu­es” con can­zo­ni per lo più ame­ri­ca­ne e ingle­si per ren­de­re più fami­li­are l’atmosfera ai let­to­ri cro­ati. È sta­to mol­to diver­ten­te, è sta­to come cre­are una nuova colon­na sono­ra del libro.[/lang_it]

[lang_hr]- Prva knji­ga bele­tris­ti­ke koju sam pre­ve­la je tekst koji sam sama pred­lo­ži­la, a radi se o roma­nu u koji sam se zalju­bi­la tije­kom stu­dij­skog puto­va­nja u Firenci. Bila je to “Sardinia blu­es” Flavija Sorigae, knji­ga koja je poput rije­ke pune rije­či, vrlo izrav­na i fre­ne­tič­nog rit­ma. Priča pri­ču o Sardiniji na ovom našem pri­je­la­zu sto­lje­ća, ali i o auto­ru i nje­go­voj boles­ti, tala­se­mi­ji. To je knji­ga na kojoj je bilo vrlo zabav­no radi­ti jer je Soriga, kojeg sam u među­vre­me­nu upoz­na­la, pred­lo­žio da se broj­ne tali­jan­ske pje­sme koje se spo­mi­nju u “Sardinia blu­esu” zami­je­ne uglav­nom ame­rič­kim i engle­skim pje­sma­ma kako bi atmo­sfe­ra bila bli­ža hrvat­skim čita­te­lji­ma. Bilo je jako zabav­no – poput stva­ra­nja novog soun­d­trac­ka za knjigu.[/lang_hr]

[lang_it]L’autore che ti ha impeg­na­to di più?[/lang_it]

[lang_hr]Koji autor je od tebe tra­žio naj­ve­ći angažman?[/lang_hr]

[lang_it]- Il libro più com­ple­sso per ogni tra­dut­to­re è sem­pre quel­lo che sta tra­du­cen­do nel momen­to in cui gli­elo chi­edo­no. Ora sto lavo­ran­do su “M, il figlio del seco­lo” di Antonio Scurati, ma è for­se pro­prio Scurati, con il suo sti­le erme­ti­co, con il suo tono filo­so­fi­co, con la mar­ca­te­zza lessi­ca­le del­la sua espre­ssi­one nar­ra­ti­va, l’autore più com­ple­sso da tra­dur­re. Richiede mol­te ricer­c­he da par­te mia, non solo sti­lis­tic­he, e anc­he una pre­pa­ra­zi­one enci­clo­pe­di­ca. Il suo “Il bam­bi­no che sog­na­va la fine del mon­do” è sta­to for­se il pri­mo libro mol­to com­ple­sso che ho tradotto.[/lang_it]

[lang_hr]- Najsloženija knji­ga za bilo kojeg pre­vo­di­te­lja je uvi­jek ona koju pre­vo­di u tre­nut­ku kad ga se pita. Sada radim na knji­zi “M, dije­te svo­ga vre­me­na” Antonija Scuratija, pa je možda Scurati, sa svo­jim her­me­tič­kim sti­lom, sa svo­jim filo­zof­skim tonom, s lek­sič­kom ozna­če­noš­ću svog nara­tiv­nog izra­za, naj­slo­že­ni­ji autor za pri­je­vod. To s moje stra­ne zah­ti­je­va puno istra­ži­va­nja, ne samo stil­skih, već i encik­lo­pe­dij­skih pri­pre­ma. Njegovo “Dijete koje je sanja­lo o kra­ju svi­je­ta” bilo je možda prva vrlo slo­že­na knji­ga koju sam prevela.[/lang_hr]

[lang_it]Sia con “Eva Dorme” di Francesca Melandri, sia con “L’amica geni­ale” di Elena Ferrante hai dovu­to fare i con­ti con la tras­po­si­zi­one in cro­ato del dialet­to e del­le par­la­te loca­li. Spesso il dialet­to di un’altra regi­one non è faci­le nep­pu­re per chi in Italia ci vive…[/lang_it]

[lang_hr]S roma­nom “Eva spa­va” Francesce Melandri kao i s “Genijalnom pri­ja­te­lji­com” Elene Ferrante mora­li ste se nosi­ti s pri­je­vo­dom lokal­nog dija­lek­ta i narje­čja na hrvat­ski. Dijalekt dru­ge regi­je čes­to nije lak ni oni­ma koji u Italiji žive…[/lang_hr]

[lang_it]- Quasi ogni libro che ho tra­dot­to con­te­ne­va par­ti in dialet­to e par­la­te loca­li. Ho tra­dot­to anc­he due auto­ri sar­di, Flavi Soriga e Milena Agus, e, quan­do la par­la­ta non veni­va spi­ega­ta nel tes­to, ho dovu­to chi­ede­re aiuto a miei conos­cen­ti sar­di. Con le altre espre­ssi­oni spe­sso ce la fac­cio da sola con un buon dizi­ona­rio dialet­ta­le. Inoltre mi aiuta mol­to il fat­to di aver par­la­to da pic­co­la in dialet­to vene­to con mia non­na. In ogni caso, oggi, con l’aiuto di tut­te le risor­se che ci offre la rete, è diven­ta­to tut­to più sem­pli­ce. La cosa più dif­fi­ci­le nel­la tra­du­zi­one let­te­ra­ria è cogli­ere il tono del tes­to, la voce dell’autore, il suo sti­le e tras­por­tar­li nel­la tua lin­gua, tut­te quel­le cose invi­si­bi­li gra­zie alle quali un tes­to let­te­ra­rio si dis­tin­gue da tut­ti gli altri tipi di tes­ti e da tut­ti gli altri tipi di tra­du­zi­one. È ques­to il moti­vo per cui la tra­du­zi­one let­te­ra­ria è una vera e pro­pria arte.[/lang_it]

[lang_hr]- Gotovo sva­ka knji­ga koju sam pre­ve­la sadr­ža­va­la je dije­lo­ve u lokal­nim dija­lek­ti­ma i narje­čji­ma. Prevela sam i dva auto­ra iz Sardinije: Flavija Sorigu i Milenu Agus, a kada narje­čje nije bilo obraz­lo­že­no u tek­s­tu, mora­la sam zatra­ži­ti pomoć od svo­jih poz­na­ni­ka iz Sardinije. S dru­gim izra­zi­ma to čes­to mogu uči­ni­ti i sama uz pomoć dobrog dija­lek­tal­nog rječ­ni­ka. Također mi puno poma­že činje­ni­ca da sam kao dije­te s bakom raz­go­va­ra­la na vene­ci­jan­skom dija­lek­tu. U sva­kom slu­ča­ju, danas je, uz pomoć svih resur­sa koje nam nudi inter­net, sve pos­ta­lo lak­še. Najteže je u knji­žev­nom pri­je­vo­du shva­ti­ti ton tek­s­ta, glas auto­ra, nje­gov stil i pre­ni­je­ti ih na svoj jezik. Sve one nevid­lji­ve stva­ri zahva­lju­ju­ći koji­ma se knji­žev­ni tekst izdva­ja od svih osta­lih vrsta tek­s­to­va i od svih osta­lih vrsta pri­je­vo­da. To je raz­log zbog kojeg je knji­žev­ni pri­je­vod pra­va umjet­nič­ka forma.[/lang_hr]

[lang_it]Hai avu­to modo di conos­ce­re per­so­nal­men­te alcu­ni degli auto­ri che hai tradotto?[/lang_it]

[lang_hr]Jesi li osob­no upoz­na­la neke od auto­ra koje si prevela?[/lang_hr]

[lang_it]- Degli auto­ri che tra­du­co ho conos­ci­uto per­so­nal­men­te Flavio Soriga, Antonio Scurati, Francesca Melandri, Melania Mazzucco, Antonio Pennacchi e Paolo Cognetti. Abbiamo par­te­ci­pa­to insi­eme a diver­si pro­gram­mi, ho anc­he inter­vis­ta­to alcu­ni di loro e li ho pre­sen­ta­ti al pub­bli­co cro­ato, duran­te diver­si fes­ti­val let­te­ra­ri, sui gior­na­li o in tele­vi­si­one. Tutti han­no appre­zza­to mol­to il mio impeg­no e lavo­ro da tra­dut­tri­ce, han­no ris­pos­to pazi­en­te­men­te a tut­te le mie doman­de. Ognuno di loro ha carat­te­ris­tic­he diver­se, sono per­so­ne con cui è sem­pre un piace­re conversare.[/lang_it]

[lang_hr]- Od auto­ra koje pre­vo­dim, osob­no sam upoz­na­la Flavija Sorigu, Antonija Scuratija, Francescu Melandri, Melaniju Mazzucco, Antonija Pennacchija i Paola Cognettija. Zajedno smo sudje­lo­va­li u neko­li­ko pro­gra­ma, neke od njih sam i inter­v­ju­ira­la i pred­sta­vi­la ih hrvat­skoj jav­nos­ti u sklo­pu raz­nih knji­žev­nih fes­ti­va­la, u novi­na­ma ili na tele­vi­zi­ji. Svi su cije­ni­li moju pre­da­nost i pre­vo­di­telj­ski rad, strp­lji­vo su odgo­va­ra­li na sva moja pita­nja. Svatko od njih ima raz­li­či­te karak­te­ris­ti­ke, oni su lju­di s koji­ma je raz­go­va­ra­ti uvi­jek pra­vo zadovoljstvo.[/lang_hr]

[lang_it]Un’ultima doman­da. Il lavo­ro di tra­dut­to­re let­te­ra­rio non è tra i più remu­ne­ra­ti­vi ma cer­ta­men­te è tra i più impeg­na­ti­vi. Tu ami così tan­to la lin­gua italiana?[/lang_it]

[lang_hr]Posao knji­žev­no­ga pre­vo­di­te­lja nije među naj­is­pla­ti­vi­ji­ma, ali je sigur­no među naj­zah­tjev­ni­ji­ma. Doista toli­ko voliš tali­jan­ski jezik?[/lang_hr]

[lang_it]- Sì, amo dav­ve­ro tan­to sia la lin­gua che la let­te­ra­tu­ra e la cul­tu­ra ita­li­ana. I nos­tri paesi sono mol­to simi­li: per mol­ti seco­li, alme­no par­zi­al­men­te, abbi­amo fat­to par­te degli ste­ssi impe­ri e sta­ti, è nor­ma­le quin­di che le nos­tre cul­tu­re e le nos­tre tra­di­zi­oni si intrec­ci­no for­te­men­te. Siamo due nazi­oni passi­ona­li, diret­te, e ques­to si ris­pec­c­hia nel­le ris­pet­ti­ve let­te­ra­tu­re. Il mio lavo­ro mi por­ta a medi­are gior­nal­men­te tra le due cul­tu­re per rius­ci­re a tra­smet­te­re i con­cet­ti con la ste­ssa inten­sità. Quando ci ries­co e quan­do i let­to­ri lo rico­nos­co­no, ne trag­go mol­ti­ssi­ma soddisfazione.[/lang_it]

[lang_hr]- Da, stvar­no volim i tali­jan­ski jezik, knji­žev­nost i kul­tu­ru. Naše su zem­lje vrlo slič­ne: već smo sto­lje­ći­ma, barem dje­lo­mič­no, bili dio istih car­sta­va i drža­va, sto­ga je nor­mal­no da su naše kul­tu­re i naše tra­di­ci­je snaž­no ispre­ple­te­ne. Mi smo dvi­je stras­tve­ne, izrav­ne naci­je i to se odra­ža­va u našim knji­žev­nos­ti­ma. Moj me posao navo­di da sva­kod­nev­no posre­du­jem izme­đu dvi­ju kul­tu­ra kako bih mogla pre­no­si­ti kon­cep­te istim inten­zi­te­tom. Kad uspi­jem i kad to čita­te­lji pre­poz­na­ju to me čini vrlo zadovoljnom.[/lang_hr]

[lang_it]Testo di Luisa SORBONE[/lang_it]

[lang_hr]Razgovarala Luisa SORBONE[/lang_hr]

[lang_it]Fotografia di Miljenko ZEKIĆ[/lang_it]

[lang_hr]Fotografija Miljenko ZEKIĆ[/lang_hr]