Recenzija – Yangsze Choo: „Noćni tigar“ (Znanje, 2020.)

02.12.2020.

Povijest i mitologija, misterij i praznovjerje, stvarnost i mit

• Roman „Noćni tigar“ male­zij­ske spi­sa­te­lji­ce Yangsze Choo uzbud­lji­vo je i nape­to šti­vo o odras­ta­nju dvo­je pro­ta­go­nis­ta, dje­ča­ka i dje­voj­ke, čije se sud­bi­ne kroz fabu­lar­ni tijek sve više ispre­pli­ću i pos­ta­ju nera­ski­di­vo pove­za­ne u poku­ša­ji­ma sva­kog od njih da rije­ši dra­ma­tič­nu situ­aci­ju u kojoj su se zatek­li i nađe svo­je mjes­to u svi­je­tu, una­toč nepo­volj­nim život­nim okol­nos­ti­ma i nes­klo­nos­ti okoline.

Prostorno-vre­men­ski okvir rad­nje je Malezija, odnos­no bri­tan­ska kolo­ni­ja Malaja tri­de­se­tih godi­na dva­de­se­tog sto­lje­ća, mjes­to egzo­ti­ke, tra­di­ci­je, lokal­nih vje­ro­va­nja, ali i zako­na, obi­ča­ja i mode koje dono­se europ­ski kolo­ni­jal­ni gos­po­da­ri. Nositelji dvi­ju para­lel­nih fabu­lar­nih lini­ja su dje­voj­ka Ji Lin koja pri­po­vi­je­da u prvom licu i dje­čak Ren čija je sud­bi­na ispri­po­vi­je­da­na u tre­ćem, iz per­s­pek­ti­ve pripovjedačice.

Osamnaestogodišnja Ji Lin ambi­ci­oz­na je i daro­vi­ta dje­voj­ka, no pri­li­ke za obra­zo­va­nje su joj uskra­će­ne. Danju radi kao kro­jač­ka nauč­ni­ca, a dodat­no zara­đu­je u ples­noj dvo­ra­ni kako bi otpla­ti­la koc­kar­ske dugo­ve svo­je lako­mis­le­ne maj­ke pri­je no što za njih saz­na okrut­ni očuh. Doba je to tan­ga, fok­s­tro­ta i nije­mog fil­ma. Vlasnica ples­ne dvo­ra­ne vje­štim fri­zer­skim zahva­tom i adek­vat­nom odje­ćom pre­tva­ra Ji Lin u azij­sku kopi­ju Louise Brooks, zvi­jez­de nije­mih fil­mo­va. Šarmantna dje­voj­ka na meti je broj­nih udva­ra­ča i ples­nih part­ne­ra, a kada se igrom slu­ča­ja doko­pa mumi­fi­ci­ra­nog ljud­skog prsta, jezi­ve amaj­li­je jed­nog od njih, zapo­či­nje nje­zi­na opas­na pus­to­lo­vi­na kroz svi­jet taj­ni i praz­no­vjer­ja, ali i kri­mi­na­la, odnos­no trgo­vi­ne mumi­fi­ci­ra­nim orga­ni­ma koja cvje­ta upra­vo zahva­lju­ju­ći praz­no­vjer­ju. Na tom putu oda­no je pra­ti oču­hov sin Shin i među nji­ma se raz­buk­ta­va zabra­nje­na lju­bav koju obo­je sve teže kontroliraju.

Jedanaestogodišnji slu­ga Ren tako­đer ima svo­ju taj­nu. Mora ispu­ni­ti pos­ljed­nju želju svog pokoj­nog gos­po­da­ra dok­to­ra MacFarlanea, u roku od 49 dana pro­na­ći nje­gov dav­no ampu­ti­ra­ni prst i polo­ži­ti ga u grob kako dok­to­ro­va duša ne bi luta­la svi­je­tom u obli­čju dru­gog čovje­ka ili još gore krvo­loč­ne živo­ti­nje. S tim taj­nim zadat­kom dola­zi u kuću svog novog gos­po­da­ra, tako­đer liječ­ni­ka, Williama Actona. Propisani rok za pola­ga­nje prsta u grob neumit­no pro­tje­če, Ren ne napre­du­je bog­z­na­ka­ko u svo­joj potra­zi, a niz neo­bjaš­nji­vih smr­ti poga­đa grad, šire se praz­no­vjer­ne gla­si­ne o lju­di­ma koji se pre­tva­ra­ju u tigro­ve, a potra­ga za prstom sve čvr­š­će ispre­pli­će sud­bi­ne Rena i Ji Lin. Kako se rad­nja roma­na razvi­ja nji­ho­vi život­ni pute­vi sve se češ­će pre­si­je­ca­ju kako na javi, tako i u sno­vi­ma pa tako roman uz detek­tiv­ski zaplet i intri­gan­tu lju­bav­nu pri­ču dobi­va i oni­rič­ku, fan­tas­tič­nu dimen­zi­ju prot­ka­nu azij­skim legen­da­ma i običajima.

Značaj tigra u azijskoj tradiciji i kulturi

U roma­nu „Noćni tigar“ ispre­pli­ću se povi­jest i mito­lo­gi­ja, mis­te­rij i praz­no­vje­rje, stvar­nost i mit. U poprat­nim bilje­ška­ma roma­nu auto­ri­ca napo­mi­nje zna­čaj tigra u azij­skoj tra­di­ci­ji i kul­tu­ri. Tigrovi tra­di­ci­onal­no iza­zi­va­ju dubo­ko pošto­va­nje u cije­loj Aziji, a vje­ro­va­nje da se duša pret­ka može rein­kar­ni­ra­ti kao tigar raši­re­no je oso­bi­to na Javi, Baliju, Sumatri i Maleziji. Tigrovi duho­vi pojav­lju­ju se u mno­gim obli­ci­ma, neki čuva­ju hra­mo­ve i sve­ta mjes­ta, a vje­ru­je se da pos­to­je i taj­na nase­lja u džun­gla­ma nas­ta­nje­na lju­di­ma tigro­vi­ma. Takve zvi­je­ri koje ima­ju ljud­sku kožu nazi­va­ju se tigrod­la­ci­ma i mogu se uspo­re­di­ti s europ­skim vukod­la­ci­ma, budu­ći da i jed­ni i dru­gi utje­lov­lju­ju nape­tost izme­đu ljud­ske i zvjer­ske pri­ro­de unu­tar samo­ga čovje­ka, a isto tako i zabra­nje­ne, skri­ve­ne ili potis­nu­te čovje­ko­ve žud­nje  pro­ji­ci­ra­ne u krvo­loč­nu zvijer.

I dois­ta svi liko­vi ima­ju neku taj­nu ili nedo­pu­šte­nu strast: Ji Lin i Shin nas­to­je potis­nu­ti inces­tu­oz­nu lju­bav, koja i nije incest u pra­vom smis­lu jer nisu u krv­nom srod­stvu, ali u obi­čaj­nom jest jer su nje­zi­na maj­ka i nje­gov otac supruž­ni­ci pa su pro­ve­li dio dje­tinj­stva i rane mla­dos­ti pod istim kro­vom odga­ja­ni kao ses­tra i brat, što­vi­še kao bli­zan­ci jer rođe­ni su istog datu­ma. Život dje­ča­ka Rena još je taj­no­vi­ti­ji. Ren je siro­če i mora se muko­tr­p­no pro­bi­ja­ti kroz život bri­nu­ći sam o sebi. Kako bi uop­će stu­pio u bilo kak­vu služ­bu, pos­lo­dav­ci­ma laže da mu je tri­na­est, a ne jeda­na­est godi­na, za što europ­ski gos­po­da­ri baš i nema­ju izo­š­tre­no oko kad su u pita­nju azij­ske dje­ca, niti sma­tra­ju da je ikak­va eks­plo­ata­ci­ja iste pro­blem. Iako je Ren zbog svo­je inte­li­gen­ci­je i vje­šti­ne, a još više zbog obaz­ri­vos­ti i čes­ti­te nara­vi voljen i pošto­van od obo­ji­ce gos­po­da­ra, i jedan i dru­gi mu nas­to­je pru­ži­ti pri­li­ku za bolji život i ne osta­vi­ti ga bez kro­va nad gla­vom u slu­ča­ju svo­je smrti.

Osim nejas­na pori­jek­la, pri­kri­va­nja pra­ve dobi i potra­ge za prstom pokoj­nog dok­to­ra MacFerlanea Renova veli­ka taj­na je i komu­ni­ka­ci­ja s pokoj­nim bra­tom bli­zan­cem Yiom. Ona se na javi odvi­ja rijet­ko, jedi­no u situ­aci­ja­ma koje Renu stva­ra­ju veli­ku nerv­nu nape­tost, ali čes­ta je u nje­go­vim sno­vi­ma. Fantazmagorični pri­zo­ri rije­ke s poto­nu­lim ljud­skim i živo­tinj­skim leše­vi­ma i sablas­ne željez­nič­ke pos­ta­je s jed­no­s­mjer­nom pru­gom okvir su nji­ho­vih očaj­nič­kih susre­ta i poku­ša­ja komu­ni­ka­ci­je u koji­ma Yi nas­to­ji Rena naves­ti na rje­še­nje pro­ble­ma i dati mu odgo­vo­re za koji­ma tra­ga ili ga skre­nu­ti sa sve pogi­belj­ni­jeg puta. Tajna kirur­ga Williama Actona strast je pre­ma mla­dim Azijatkinjama, pre­ma koji­ma ne želi nikak­ve oba­ve­ze i čiju zaljub­lje­nost shva­ća ola­ko. Sve one gube živo­te pod nejas­nim okol­nos­ti­ma na jeziv i tra­gi­čan način, što daje pros­to­ra za praz­no­vjer­na naga­đa­nja o tigrod­la­ku, ali i za ozbilj­ne sum­nje poli­cij­skih ins­pek­to­ra. Tu je i zago­net­na Lydia, boga­ta­ška kći, dje­voj­ka koja se pri­bli­ža­va godi­na­ma u koji­ma je uda­ja sve teži zada­tak, a koju pra­ti pri­ča o zaru­ka­ma raz­vrg­nu­tim u Engleskoj i jedva zata­ška­nom skan­da­lu. Lydia je baci­la oko na neza­in­te­re­si­ra­nog Williama, a kon­tro­lu nje­go­va živo­ta i odno­sa sa žena­ma pro­vo­di pod pla­štem pri­vid­nog tru­da oko eman­ci­pa­ci­je i pro­s­vjet­lji­va­nja lokal­nih djevojaka.

Konfucijansko učenje o pet vrlina

Osim ispre­ple­te­nim sud­bi­na­ma, pete­ro glav­nih juna­ka pove­za­no je i kon­fu­ci­jan­skim uče­njem o pet vrli­na, naime svat­ko od njih dobio je ime po jed­noj. Ji je podri­je­tlom Kineskinja i na man­da­rin­skom nje­zi­no ime gla­si Zhi što zna­či mudrost, koju dje­voj­ka, una­toč mla­dos­ti i povre­me­noj brzo­ple­tos­ti utje­lov­lju­je. Ime nje­zi­na polu­bra­ta Shina, na man­da­rin­skom je Xin i zna­či vjer­nost, što ispra­va ne izgle­da tako, ali Shin kroz dra­ma­tič­ni ras­plet doka­zu­je svo­ju oda­nost Ji Lin. Tragični mali Yi, Renov mrtvi brat bli­za­nac na osno­vu ime­na tre­bao bi utje­lov­lji­va­ti pra­ved­nost, ali on je s one stra­ne i pra­ved­nost koju utje­lov­lju­je nekog je višeg reda i ne sasvim jas­na živi­ma. Ren zna­či čovječ­nost, naj­važ­ni­ju vrli­nu bez koje su osta­le neza­mis­li­ve, i dois­ta Ren je naj­hu­ma­ni­ja oso­ba u cije­lom roma­nu i jed­no od naj­kom­plek­s­ni­jih pita­nja jest zašto se sud­bi­na ili slu­čaj tako okrut­no poigrao s njim da pos­ta­ne neho­tič­ni ubo­ji­ca daju­ći svom gos­po­da­ru smr­to­nos­ni otrov u uvje­re­nju da mu daje spa­so­nos­ni lijek. No tko je peta vrli­na Li? William ili Lydia? I u jed­nom i u dru­gom europ­skom ime­nu sadr­žan je slog koji se tako izgo­va­ra, a zna­či red. Yi uvje­ra­va Rena kako u cilju rje­še­nja svo­jih život­nih zago­net­ki, od kojih je potra­ga za prstom tek jed­na, mora naći osta­lih tro­je, ali ga i upo­zo­ra­va da jed­no od njih ne utje­lov­lju­je vrli­nu na pra­vi način. I dois­ta može li Europljanin, kao eks­plo­ata­tor za koga je Malezija tek jed­na kolo­ni­ja, egzo­tič­na i nejas­na u svo­joj mul­ti­et­nič­nos­ti i kom­plek­s­nos­ti obi­ča­ja, vje­ro­va­nja i tra­di­ci­je, utje­lo­vi­ti red koji bi bio povo­ljan za nje­zi­ne žitelje?

Osim sim­bo­li­ke tigra, kine­ske sim­bo­li­ke bro­je­va i sim­bo­li­ke kon­fu­ci­jan­skih vrli­na otje­lov­lje­nih u pro­ta­go­nis­ti­ma, čak i kad ovi odstu­pa­ju od njih, auto­ri­ca u svo­je dje­lo uno­si i sim­bo­li­ku bli­za­na­ca. Ji Lin i Shin, nisu biolo­ški bra­ti i ses­tra, ali rođe­ni su istog datu­ma i već pri­li­kom vjen­ča­nja nje­zi­ne maj­ke s nje­go­vim ocem osje­ća­ju nejas­nu mje­ša­vi­nu odboj­nos­ti i nak­lo­nos­ti koja će pos­te­pe­no pre­ras­ti u nedo­pu­šte­nu lju­bav, Yi i Ren su bli­zan­ci, ali raz­dvo­je­ni su smr­ću u kojoj Yi osta­je vječ­no u dobi u kojoj je pre­mi­nuo, dok Ren odras­ta i tako se sve više uda­lja­va od mrtvog bra­ta. William i Lydia nisu ni u kak­vom srod­stvu, ali za osta­le pro­ta­go­nis­te pred­stav­lja­ju par tipič­nog europ­skog muškar­ca i žene. Blizanci su u svim kul­tu­ra­ma sim­bol dvoj­nos­ti i isto­vjet­nos­ti, oni su slo­že­no i udvos­tru­če­no biće u kojem se nedos­tat­nos­ti dopu­nju­ju, a suprot­nos­ti prevladavaju.

Vještim razvi­ja­njem para­lel­nih rad­nji koje se mjes­ti­mič­no ispre­pli­ću i spa­ja­ju, auto­ri­ca nas u neiz­vjes­nos­ti i nape­tos­ti drži do samog kra­ja roma­na. Na kra­ju se neo­če­ki­va­no raz­rje­ša­va i mis­te­rij ukra­de­nog prsta i smr­ti žena oko dok­to­ra Actona. Ji Lin i Ren dobi­va­ju svo­je život­ne pri­li­ke i pred nji­ma su moguć­nos­ti veli­kih pro­mje­na, no hoće li ih i kako isko­ris­ti­ti osta­je otvo­re­no što daje dodat­nu draž romanu.

Yangsze Choo male­zij­ska je spi­sa­te­lji­ca kine­skog podri­je­tla, diplo­mi­ra­la je na Harvardu i radi­la je kao pos­lov­na savjet­ni­ca dok nije napi­sa­la svoj knji­žev­ni prvi­je­nac „Ghost Bride“ pre­ma kojem je Netflix sni­mio isto­ime­nu seri­ju. Roman „Noćni tigar“ dru­gi je nje­zin roman, u nas je iza­šao ove godi­ne u izda­nju Znanja, a s engle­skog ga je pre­ve­la Karmela Cindrić. Yangze Choo živi u Kaliforniji, a zbog ose­buj­nog sti­la pisa­nja u kojem se ispre­pli­ću mit­sko i povi­jes­no, fan­tas­tič­no i real­no, neri­jet­ko je uspo­re­đu­ju s Isabel Allende.

Tekst Dušanka BABIĆ