Online izvedbe predstave „Višnjik u Višnjiku“ Bobe Jelčića u siječnju

14.01.2021.

„Višnjik u Višnjiku“, kaza­liš­na pred­sta­va koja nas­ta­je i izvo­di se u vir­tu­al­nom pros­to­ru, autor­ski je pro­jekt kaza­liš­nog i film­skog reda­te­lja Bobe Jelčića, a bit će izve­de­na 17. i 31. siječ­nja online.

Predstavu kroz apli­ka­ci­ju ZOOM izvo­de: Jerko Marčić, Marko Makovičić, Jadranka Đokić, Ugo Korani, Petra Svrtan i Lana Meniga. Izvedba se teme­lji na dram­skom tek­s­tu „Višnjik“ Antona Pavloviča Čehova, a izvo­di u for­mi kon­fe­ren­cij­skog raz­go­vo­ra u kojem su glav­ni liko­vi liše­ni dje­lo­va­nja, a publi­ka ima dodat­nu odgo­vor­nost jer je izlo­že­ni­ja i pri­sut­ni­ja nego u kla­sič­nom kaza­liš­nom smis­lu. Predstava nas­ta­je u pro­duk­ci­ji kaza­liš­ne sku­pi­ne de fac­to Saše Božića. Cijena ulaz­ni­ce izno­si 40 kuna, a može se kupi­ti na ovoj povez­ni­ci.

U izved­bi sudje­lu­ju samo ključ­na lica spo­me­nu­tog pred­lo­ška – vlas­ni­ci viš­nji­ka koji više nisu u sta­nju gos­po­da­ri­ti ima­njem te su nje­go­vo pro­pa­da­nje i pro­da­ja neiz­bjež­ni, kao što su neiz­bjež­ni i nji­ho­vi raz­go­vo­ri na temu kako spa­si­ti viš­njik. Projekt istra­žu­je for­mu kon­fe­ren­cij­skog raz­go­vo­ra, u kojem se glav­ni liko­vi nika­da ne sret­nu uži­vo već se sud­bi­na nji­ho­va viš­nji­ka, pa i nji­ho­va buduć­nost odvi­ja­ju na vir­tu­al­noj razi­ni. Zbog ogra­ni­če­nos­ti kon­fe­ren­cij­skog raz­go­vo­ra, lica su dos­lov­no liše­na dje­lo­va­nja. Jednostavnije, njih “nema” fizič­ki u viš­nji­ku, a viš­njik se prodaje.

Projekt „Višnjik u Višnjiku“ nas­ta­je iz potre­be da se istra­že nove moguć­nos­ti igra­nja i stva­ra­nja pred­sta­va, koje se ne odno­se samo na repro­duk­ci­ju već snim­lje­nih pred­sta­va iz teatar­skih arhi­va koje naj­češ­će nisu ni sni­ma­ne s miš­lju da publi­ci budu pri­ka­za­ne putem nekog dru­gog medi­ja. Ova pred­sta­va u vir­tu­al­nom pros­to­ru svo­je­vr­stan je pionir­ski eks­pe­ri­ment upo­tre­be kaza­liš­ne for­me i pra­vi­la te nji­ho­vo mije­ša­nje s film­skim žan­rom i nje­go­vim zada­nos­ti­ma, kao i ogra­ni­če­nji­ma kori­šte­nog sof­twa­rea. Publika je u ovom medi­ju tako­đer polje istra­ži­va­nja ovog pro­jek­ta, jer je ona izlo­že­ni­ja i pri­sut­ni­ja nego u kla­sič­nom kaza­liš­nom smis­lu. Kao da se voajer­ska pozi­ci­ja gle­da­te­lja poja­ča­va i otva­ra moguć­nost aktiv­ni­jeg par­ti­ci­pi­ra­nja u izved­bi. Pozicija i ulo­ga publi­ke izjed­na­ča­va se s onom izvo­đač­kom: ne dije­li ih zada­ni pros­tor sce­ne i gle­da­li­šta, a moguć­nos­ti plat­for­me kon­fe­ren­cij­skog video raz­go­vo­ra omo­gu­ću­ju joj pot­pu­no aktiv­no uklju­či­va­nje u izved­bu. Tako ras­te odgo­vor­nost poje­di­nog gle­da­te­lja da se odlu­či na taj iskorak.

Izvedba može vari­ra­ti i razvi­ja­ti se, što može pre­ras­ti u kolek­tiv­ni čin rje­ša­va­nja jed­nog osob­nog, ali i soci­jal­nog pro­ble­ma u aktu­al­nom tre­nut­ku. Tako nije potreb­no stva­ra­ti nikak­vu kaza­liš­nu aktu­ali­za­ci­ju teme, već ona publi­ci može pos­ta­ti bli­ska samim izla­ga­njem i publi­ke i izvo­đa­ča direk­t­nim među­sob­nim pogle­di­ma u kame­ru nji­ho­vog računala.

Jedna od tema bav­lje­nja ovom dra­mom je pasiv­nost koja se mani­fes­ti­ra kroz liko­ve, koji, iako pozva­ni da reagi­ra­ju na kriz­nu situ­aci­ju to ne čine. Njihov pro­blem je velik, ali se svi pra­ve da pro­ble­ma nema ili da će ga rije­ši­ti net­ko izva­na. Tako poten­ci­ra­na je nedo­ras­lost i nemo­guć­nost glav­nih liko­va da se nose s real­nim egzis­ten­ci­jal­nim problemom.

Prodaja i ras­pad ima­nja u „Višnjiku“, odnos­no pro­mje­na koja nas­ta­je ras­pa­da­njem jed­nog druš­tve­nog slo­ja u car­skoj Rusiji, rezo­ni­ra danas, u tre­nut­ku svo­je­vr­s­nog nes­na­la­že­nja s novim nor­mal­nim te nasil­nim poku­ša­jem da svi­jet funk­ci­oni­ra po usta­lje­nim navikama.

Priredio B. V.