Odstupanje od žanrovskog prosjeka
KINO: MALE STVARI, redatelj John Lee Hancock

Trileri o serijskim ubojicama i detektivima koji ih proganjaju jako su česti u suvremenoj američkoj kinematografiji, ali ta kvantiteta uglavnom ne rezultira naročitom kvalitetom.
Ipak, povremeno se dogodi neki pozitivan odmak, kao u slučaju filma „Male stvari“ (The Little Things) koji se upravo prikazuje u hrvatskim kinima. Redatelj John Lee Hancock napisao je scenarij za film još početkom 1990-ih, ali je stjecajem okolnosti realiziran gotovo tri desetljeća kasnije, dok je radnja ostala u vremenu kad je napisan.
Denzel Washington glumi nekadašnjeg detektiva iz Los Angelesa, koji se poslom nakratko vraća u svoju bivšu postaju i tamo upoznaje mladog detektiva (Rami Malek) koji upravo radi na slučaju ritualnih ubojstava mladih djevojaka. Washingtona postupci ubojice podsjećaju na jedan davni neriješeni slučaj, zbog kojega mu se raspao privatni život, tako da odluči pomoći mlađem kolegi. Udruženim snagama ubrzo dolaze do glavnog sumnjivca zaposlenog u lokalnom servisu (Jared Leto), ali vrlo im je teško naći neoborive dokaze njegove krivnje.
„Male stvari“ se izdižu iz žanrovskog prosjeka zbog barem dva bitna razloga. Prvo, film ima sjajnu atmosferu, sporijeg je ritma i sofisticirano režiranih sekvenci u kojima izvrsna fotografija (John Schwartzman) i glazba (Thomas Newman) pomažu u građenju neonoirovskog ugođaja.
Drugo, sjajna je stvar što na kraju filma gotovo ništa nije riješeno. Nema nikakvih dokaza da je otkriven pravi ubojica i da je pravda izvršena. Nema naznaka da se stariji detektiv oslobodio svojih demona prošlosti, niti da će mlađi uspjeti izbjeći njegovu traumatičnu sudbinu. Ta narativna otvorenost daje filmu gotovo metafizičku dimenziju, jer se otvaraju brojna nerješiva pitanja poput onih je li uopće moguće ostvariti pravdu, isplati li se manična posvećenost nekom cilju i slično.
U tom kontekstu vrijedi izdvojiti i naslov filma, temeljen na jednoj izjavi Denzela Washingtona da su male stvari u životu najvažnije jer upravo one mogu drastično obilježiti nečiju sudbinu. Teško je ne složiti se s ovom devizom Hancockovog filma.
Elvis Lenić