Sol na poljsku ranu
KINO: CORPUS CHRISTI, redatelj Jan Komasa
Iako sa znatnim zakašnjenjem u odnosu na većinu hrvatskih kina, ovih dana se u pulskom Kinu Valli prikazuje poljska drama „Corpus Christi“ (redatelj Jan Komasa).
To je priča o mladom prijestupniku (odličan Bartosz Bielenia), koji nakon izlaska iz popravnog doma želi postati svećenik, ali ga kriminalna prošlost sprečava u tome. Tijekom lutanja poljskom provincijom lažno se predstavlja kao svećenik, a najzad mu umorni i vremešni lokalni župnik prepušta vođenje svoje župe u čemu se vrlo dobro snalazi. Dolazak mladog i nekonvencionalnog svećenika unosi dobrodošlu promjenu među lokalne župljane, ali i to ima svoj rok trajanja.
Ovaj film naišao je na veliki festivalski odjek diljem svijeta, nominiran je i u kategoriji Oscara za najbolji strani film, iako mu je prijem u domovini, očekivano, znatno hladniji i uz brojne kontroverze. Jan Komasa režirao je film koji prilično dosljedno razotkriva način funkcioniranja katoličke crkve, slično kao u poljskoj drami „Lice“ (redateljica Malgorzata Szumowska), koja je 2019. također prikazivana u hrvatskim kinima, o mladiću koji teško nastrada radeći na velikoj skulpturi Isusa i nakon toga ga svi u mjestu smatraju čudovištem.
U oba filma „vjernici“ mašu raspelima uz istovremeni nedostatak suosjećanja prema drugačijima, odnosno prema glavnim junacima koji su društveno otpisani zbog svog podrijetla ili nesretne sudbine, a zapravo su najbliži Isusovom učenju. Komasa, slično kao Szumowska, režira realističnim i jednostavnim stilom, ne želeći da mu stilske bravure odvlače pažnju s radnje i likova.
Zanimljivo je da ovako oštri filmovi prema katoličkoj crkvi nastaju baš u Poljskoj, iako je riječ o izrazito katoličkoj zemlji. No intenzitet kojim se crkvena vrhuška miješa u politiku i zakonodavstvo očito provocira mnoge umjetnike i društvene djelatnike. Zato se i javljaju ovakvi angažirani redatelji koji dodatno trljaju sol na ovu poljsku ranu.
Elvis Lenić
