Tilen Žbona i Fabio Gasparini izlažu u galeriji Fonticus

25.02.2021.

Dvije samos­tal­ne sli­kar­ske izlož­be otvo­re­ne su u petak, 20. velja­če, u grad­skoj loži pod­no grož­njan­ske gale­ri­je Fonticus, pred publi­kom želj­nom kul­tur­nih doga­đa­nja. Autore Tilena Žbonu koji nije bio pri­su­tan i Fabia Gasparinija te nji­ho­ve rado­ve pred­sta­vio je kus­tos Eugen Borkovsky.

“Vizualizacije ener­gi­ja” naziv je prve samos­tal­ne izlož­be Fabia Gasparinija, a čini ju jeda­na­est sli­ka veli­kog i sred­njeg for­ma­ta. Na nji­ma domi­ni­ra­ju boje koje nisu nijan­si­ra­ne, nego jas­no raz­dvo­je­ne kao rezo­vi­ma, a autor je kazao da su neke od boja na nje­go­vim sli­ka­ma nje­gov vlas­ti­ti izum. “Hvala svi­ma koji se doš­li, ovi rado­vi će napre­do­va­ti, još uvi­jek su to rado­vi u tije­ku”, izja­vio je Fabio Gasparini, a kus­tos o nje­go­voj izlož­bi kaže: “Fabio Gasparini pred­stav­lja sli­kar­ske rado­ve ostva­re­ne u ras­po­nu od pos­ljed­nje dvi­je godi­ne, pa do svje­žih rado­va. Pred nama je niz osli­ka­nih povr­ši­na nagla­še­nog rit­ma i razi­gra­nog, snaž­nog kolo­ra. Rezultat je uvi­jek vizu­ali­za­ci­ja sta­nja, a ne vid­lji­vo. Na svim rado­vi­ma pri­su­tan je ener­get­ski naboj odre­đen rit­mo­vi­ma akci­je. Najčešće smje­ro­vi linij­skih for­ma­ci­ja pos­ta­ju zna­čaj­ne sas­tav­ni­ce rada. Sklad kom­po­zi­ci­ja apos­tro­fi­ran je kom­bi­na­to­ri­kom geome­tri­zi­ra­nih for­mi koje iska­zu­ju snaž­ni ritam. Potez, plo­ha, geome­trij­ski oblik pojav­lju­ju se u ulo­zi moti­va. Radi se o aps­trak­ci­ja­ma, gra­đe­nju sli­ka inter­ven­ci­ja­ma pro­izaš­lim iz snaž­ne i iskre­ne potre­be za obli­ko­va­njem. Umjetnikov pris­tup pre­ska­če vid­lji­vo, ne poštu­je ide­ju opo­na­ša­nja obli­ka oko­li­ne, pri­ro­de. Svi su rado­vi kraj­nje eks­pre­siv­ni, ali pri­mje­ću­je­mo raz­li­ke. Energetsko iska­zi­va­nje pre­to­če­no u pred­met sli­ke kre­će se u ras­po­nu od sasvim ploš­nog, ali kolo­ris­tič­ki razi­gra­nog pros­to­ra do aso­ci­ja­ci­ja tro­di­men­zi­onal­nog pros­to­ra. Moguću tre­ću gru­pu rado­va karak­te­ri­zi­ra­ju izve­de­ni obli­ci koji u pro­ma­tra­če­voj paž­nji, iako pri­kri­ve­ni i/ili ras­pr­še­ni, iska­zu­ju pre­poz­na­va­nje obli­ka. Oblici čes­to bje­že izvan for­ma­ta, pa cje­lo­kup­ni rad dje­lu­je kao isje­čak. Ponekad je kolor ujed­na­čen na cije­lom for­ma­tu, a pone­kad su tu frag­men­ti, deta­lji koji odre­đu­ju izra­žaj­nost i kom­po­zi­ci­ju. Naglašena ploš­na for­ma­ci­ja u više­di­men­zi­onal­nom ambi­jen­tu sig­ni­ra među­pros­tor izme­đu svje­tlos­ti i tame, stvar­nog i ima­gi­nar­nog, mate­ri­jal­nog i mis­tič­nog. Njegovi rado­vi iska­zu­ju ide­ju pro­pi­ti­va­nja ilu­zi­je pros­to­ra i sli­je­de tijek ener­gi­ja uz ins­tin­k­tiv­ni doživljaj.”

Fabio Gasparini, rođen je 1986. u Puli. Likovnom umjet­noš­ću bavi se od 2015. godi­ne. Pohađao neko­li­ko edu­ka­tiv­nih pro­gra­ma, od kojih je zna­čaj­na Likovna radi­oni­ca u Poreču, pod men­tor­stvom Eugena Varzića. Svoje je rado­ve pred­stav­ljao neko­li­ko puta na kolek­tiv­nim, selek­ti­ra­nim izložbama.

Za raz­li­ku od Fabia, Tilenovi rado­vi su stro­go mono­kro­mat­ski, ali tako­đer od sred­njeg do veli­kog for­ma­ta. Ljudske figu­re su sti­li­zi­ra­ne i zame­te­ne sje­nom. Osjeća se sta­no­vi­ta monu­men­tal­nost, kao kod kak­vih stri­pov­skih anti­ju­na­ka. Izložba se sas­to­ji od deset sli­ka na bije­loj i beige, te dvi­je na crnoj pod­lo­zi izve­de­ne pov­la­ka­ma bije­le boje pomo­ću debe­log kis­ta. Izložba nosi naziv “Transkripti sta­nja”, a pojam trans­krip­ti se ina­če koris­ti za pro­jek­ci­je ljud­sko­ga živog govo­ra, na papi­ru. Ovdje je tako­đer živi motiv pre­ne­sen na papir sa svo­jim imper­fek­ci­ja­ma koje nagla­ša­va­ju konture.

“Ova izlož­ba, niz decent­nih sli­ko-crte­ža, koje pot­pi­su­je Tilen Žbona, poigra­va se pro­ma­tra­če­vom per­cep­ci­jom na pla­nu vizu­al­nog i smis­le­nog”, pojaš­nja­va kus­tos Borkovsky te nas­tav­lja: “Proces je mogao poči­nja­ti izbo­rom tona pod­lo­ge ili pote­zom gra­fi­ta koji je uvi­jek kon­tro­li­ra­no ges­tu­alan. Bez obzi­ra na spon­ta­nost i inten­zi­tet izved­be, kom­po­zi­ci­je su sta­bil­ne. Oblici se nuž­no ne nado­pu­nju­ju, poneg­dje su u nes­kla­du, a pojav­lju­ju se u gru­pa­ma kao talo­zi sje­ća­nja, remi­nis­cen­ci­ja na doživ­lje­no. U pos­ta­vu nala­zi­mo raz­li­či­te for­ma­te i raz­no­rod­ne pod­lo­ge. Unatoč boga­toj raz­ra­di, rado­vi su očiš­će­ni od suviš­nog. Autor je znao zaus­ta­vi­ti tre­nu­tak u kojem oblik dobi­va sup­ti­lan likov­ni naboj. Neki deta­lji nose aso­ci­ja­ci­ju pre­poz­nat­lji­vog, ali dobi­va­mo vizu­al­nu infor­ma­ci­ju koja pri­mar­no nije nara­tiv­na. Tek mala dosjet­lji­va suges­ti­ja, ali likov­no zna­lač­ki pre­do­če­na. Odmah je pri­mjet­no da se autor bavi rit­mi­zi­ra­njem slič­nih likov­nih činje­ni­ca, ali upra­vo ta pro­vo­ka­tiv­na slič­nost rezul­ta­ta pos­ta­je kva­li­te­ta kolek­ci­je. Tilen Žbona niže aso­ci­ja­ci­je obli­ka tije­la koja tako pos­ta­ju ne-sama. Ali, u živo­tu, samo­ća, otu­đe­nost, zapra­vo osta­je jedi­na kons­tan­ta koja nas pra­ti. Sva je povi­jest umjet­nič­ke prak­se ponu­da svjes­no ili nes­vjes­no odas­la­nih kodi­ra­nih poru­ka. Tilen Žbona nakup­lja obli­ke koji dje­lu­ju spon­ta­no ali nose pri­kri­ve­ne sadr­ža­je i pozi­ve na raz­miš­lja­nje. Naglašenošću doživ­lja­ja pre­sko­če­na je nara­ci­ja. Autor poštu­je ezo­te­rič­nost koja je čit­lji­va iz for­mi nede­fi­ni­ra­nih obli­ka, aso­ci­ja­tiv­nih obri­sa. On se pro­ma­tra­ču obra­ća na nivou ins­tin­k­tiv­nog. Insinuacija mogu­ćeg mate­ri­ja­li­zi­ra se u ploš­nom for­ma­tu slike.”

Tilen Žbona, rođen je 1976. godi­ne u Kopru. Slikarstvo je diplo­mi­rao 2001. godi­ne u Veneciji, na »Accademia di Belle Arti«, kod prof. Carlo Di Raco. Magistarski stu­dij videa i novih medi­ja zavr­ša­va na »Akademiji za likov­no umet­nost in obli­ko­va­nje« u Ljubljani, 2007. godi­ne. Priznanje za zna­čaj­ne umjet­nič­ke rado­ve pri­ma 2011. godi­ne od sena­ta ALUiO Sveučilišta u Ljubljani. Od 2015. godi­ne član je „Univerzitetnega umet­ni­ške­ga obser­va­to­ri­ja Rektorske kon­fe­ren­ce Republike Slovenije“. Doktorirao je 2017. godi­ne sa temom iz podru­čja edu­ka­cij­skih zna­nos­ti, na Pedagoškom fakul­te­tu u Ljubljani. Trenutno radi kao izvan­red­ni pro­fe­sor na Pedagoškom fakul­te­tu „Univerze na Primorskem”, Koper. Svoje je rado­ve pred­sta­vio na mno­gim samos­tal­nim i kolek­tiv­nim izlož­ba­ma u domo­vi­ni i ino­zem­s­tvu. Živi i radi u Kopru.

Tekst Marko ŠORGO i Lidija KUHAR

Fotografije Marko ŠORGO