Predstavljena zbirka „Igle, insekti i izgorjele šibice” Božidara Cvenčeka u Novigradu
Zbirka poezije “Igle, insekti i izgorjele šibice” autora Božidara Cvenčeka, u nakladi Ogranaka Matice hrvatske u Umagu čiji je Cvenček i predsjednik, predstavljena je u petak, 19. ožujka, u prostoru Muzeja Lapidarium u Novigradu. Autora je predstavio recenzent dr.sc Daniel Mikulaco, a na pjesničkoj večeri sudjelovao je i mag. Toni Buršić koji je zaslužan za izvrsno grafičko oblikovanje zbirke, dok najavljena urednica i lektorica mag. Dunja Pašić nije bila u mogućnosti prisustvovati ovom događaju.
Daniel Mikulaco o mladom autoru i njegovoj prvoj zbirci kaže da kao pripadnik mlađeg pjesničkog naraštaja, svoj poetski izraz Cvenček traži i gradi ponajviše na propitivanju tradicija avangardnih stilova, no da on sam nipošto nije avangardist – u smislu radikalnog odbacivanja i negiranja svih kanonskih umjetničkih, socijalnih i institucijskih tradicija i normi.
“Naprotiv, primarno je suvremen, postmodernog garda i s osviještenošću cjelokupnosti postmodernističkoga, strategijskoga instrumentarija, ovaj mladi pjesnik, svoju prvu samostalnu zbirku pjesama temelji ponajviše na dekonstrukciji, prestrukturiranju i nadopisivanju avangardnih, neoavangardnih i postavangardnih praksi iz čega onda proizlazi eksperimentalno tretiranje jezika: znaka, leksika, teksta, formi i oblika. Poezija je to podređena racionalnom konstruktu i vrlo kontrolirane emocionalnosti ili nostalgičnosti te dominacije motiva tjelesnosti naspram rasapa duhovnosti. Zbirka “Igle, insekti i izgorjele šibice” je sofisticirano pjesničko djelo; i kao cjelina, kao i svaki njen pojedinačni dio, kompozicijski i semantički je višestruko kodirano, s dominantnim estetskim i moralnim kodom. Konačno, kako i priliči stanju slike/slika suvremena svijeta, sve je tu označeno prefiksom post: postmoderno, postavangardno, postpovijesno, postidealističko, postsentimentalno, postzbiljsko, i čitljivo s raznih pozicija”, istaknuo je Mikulaco.
“Poezija kodira jezik, a da biste razumjeli poetski, pjesnički tekst potrebno ga je dekodirati. Potrebna je neka vrsta ključa da bi se dekodirao ovaj sažeti tekst, slike, misli, kompozicija, strukture. U tom smislu proza je bitno jednostavnija od poezije koja, iako obimom kratka i sažeta, ima bezbrojne mogućnosti razumijevanja, shvaćanja, interpretacija, viđenja, pozicija. Po mom dubokom uvjerenju umjetnost se bavi ničim drugim nego ljepotom, te pokušava naše živote učiniti ljepšima i plemenitijima. To je neka primarna funkcija umjetnosti. Sklad je odnos pojedinačnih dijelova jednih prema drugima i njihov odnos prema nekakvoj cjelini, a to sve zbrojeno svodi se na kompoziciju, jer pitanje sklada pitanje je kompozicije. Božidar je kompoziciju ove zbirke izveo do perfekcije. Uvodi, naslovi, simboli igle, insekata i izgorenih šibica, grafičko oblikovanje, sve zajedno stvara jednu lijepu i skladnu cjelinu. On što ga čini suvremenim jest prije svega njegova iskrenost začinjena ironijom i vrlo finim intelektom i finom dozom cinizma. Ovo i kompozicijski i semantički vrlo sofisticirano te višestruko kodirano pjesničko djelo može se čitati i kao popularan generacijski tekst. Na više razina, kroz više kodova se može promatrati ove njegove tekstove koji nisu banalni, a ova poezija nije vulgarna ni u jednom trenutku pa čak ni onda kada se koristi vulgarnošću. Poeziju je inače vrlo teško govoriti i rijetki su pjesnici koji svoje stihove govore dobro, a još rjeđe oni koji ih govore vrhunski, a Božidar je jedan od njih”, naglasio je Mikulaco.
Pjesnik je vrlo nadahnuto pročitao nekoliko od svojih 100 pjesama iz zbirke podijeljene na cjeline naziva: „Boje“, „Tonovi“, „Preobrazbe“, „Vizije“, „Oči“, „Zubi“, „Kože“, „Ovisnosti“, „Riječi“, „Flagelacije“. Majstorski oblikovane tekstove koji tako i vizualno prenose poruke svake od pjesama, dizajner Toni Buršić smjestio je u knjigu džepnog formata, kao mogući pokušaj da se i praktično i simbolički “ugura” poezija u ovom užurbanom svijetu.
Na kraju večeri, nakon što se zahvalio svima zaslužnima za njegov uspjeh, i nakon što je potpisao i uručio primjerak svoje zbirke brojnim zainteresiranim posjetiteljima, u kratkom razgovoru Cvenček je otkrio da je ova zbirka nastala u njegovim srednjim dvadesetim godinama, odnosno prije šest godina, koliko ju je pustio da “odleži”. Nastala je za točno tri mjeseca, pjesme je pisao svaki dan želeći da sve bude napisano u jednom štihu. Sadržaja kao takvog nema, a što se tiče same zbirke, ona je pokušaj traženja vlastitog stila.
“Kad stvaram, polazim od riječi, zarobljen sam u jeziku, ne koristim toliko pjesničke slike, više je sve apstraktno, a uglavnom je riječ o estetici groteske. Započeo sam s poezijom, no na lageru imam još napisanih knjiga, ima i proze, kratkih priča, romana, pa vjerujem da ću se uskoro odlučiti za koje izdanje.”, navodi Božidar Cvenček.
Otkrio je i jednu zanimljivost koju možemo pronaći na početku zbirke ” Igle, insekti i izgorjele šibice”, a radi se binarnom kodu. Kada ga pretvorimo u tekst, dobit ćemo sto prvu, a ta pjesma je ključ iščitavanja cijele zbirke. Zadatku nismo mogli odoljeti, te ukoliko smo pravilo unijeli sve nule i jedinice, rješenje zagonetke je donijelo ove riječi:
Brojim poraze.
Insekti po cijelom tijelu plaze.
Gubim slova.
Čovjek sam novog kova.
Glasove čujem.
Smisao kroz žute zube pljujem.
Tekst i fotografije Lidija KUHAR
