Vanda Velagić izvela performans u Novigradu

20.04.2021.

U Galeriji Rigo i Muzeju Lapidarium, u petak 16. trav­nja, pred­stav­lje­na je mla­da glu­mi­ca, foto­graf­ki­nja, umjet­nič­ka pro­du­cen­ti­ca i per­for­me­ri­ca Vanda Velagić iz Novigrada sa svo­jom izlož­bom “Moja mama i nje­zi­ne pri­ja­te­lji­ce – super­he­roj­ke” te per­for­man­som nazi­va “Rite de passage”.

Kustosica izlož­be dr.sc Jerica Ziherl poz­dra­vi­la je broj­ne posje­ti­te­lje, istak­nu­la da je ovo prva izlož­ba ove sezo­ne u gale­ri­ji Rigo te kaza­la kako se nada da će uspje­ti izves­ti cije­li pro­gram koji su pla­ni­ra­li. Zahvalila se Gradu Novigradu, Ministarstvu kul­tu­re i medi­ja Republike Hrvatske i Upravnom odje­lu za kul­tu­ru i zavi­čaj­nost Istarske župa­ni­je čijim je sred­stvi­ma ovaj pro­gram ostva­ren, te riječ pre­pus­ti­la povjes­ni­čar­ki umjet­nos­ti Sabini Oroshi koja je pred­sta­vi­la umjet­ni­cu i nje­zin projekt.

“Zahvaljujem se Muzeju Lapidarium, Rigu, Jerici i Vandi što su me pozva­li da budem dio ovog pro­jek­ta. Puno mi zna­či što se nala­zi­mo u ovom pros­to­ru iz kojeg je kre­nu­la i moja lju­bav pre­ma umjet­nos­ti.” nagla­si­la je Oroshi. “Vandu poz­na­jem već godi­na­ma, jako sam dobro upoz­na­ta s nje­zi­nim inte­re­si­ma i s nje­zi­nim umjet­nič­kim izra­ža­jem. Ona se u svom radu bavi pred­stav­lja­njem raz­li­či­tih žen­skih nara­ti­va, što i danas može­mo vidje­ti na ovoj izlož­bi. Bavi se pita­nji­ma siro­maš­tva, soci­jal­ne neprav­de, eko­lo­gi­je i pita­nji­ma slo­bo­de umjet­nič­kog izra­ža­va­nja kojeg ćemo dje­lom vidje­ti u nje­zi­nom per­for­man­su. Izložba koju mi danas gle­da­mo zove se Moja mama i nje­zi­ne pri­ja­te­lji­ce super­ju­na­ki­nje, a super­ju­na­ki­nje su zato što ih Vanda tako vidi. Vanda ih vidi kao super­he­ro­je zbog nači­na na koje su se bori­le pro­tiv nepri­ja­te­lja u nji­ho­vim živo­ti­ma i oči­to pobi­je­di­le, a taj nepri­ja­telj se mani­fes­ti­rao kao nji­ho­va sva­kod­nev­na život­na situ­aci­ja. Bilo da se radi­lo o boles­ti­ma, stra­ho­vi­ma ili iza­zo­vi­ma sva­kod­nev­nog živo­ta. Stoga ih Vanda i por­tre­ti­ra kao super­ju­na­ki­nje kroz seri­ju foto­gra­fi­ja i video-per­for­man­sa. Ono što je vrlo zanim­lji­vo jes­te da Vanda por­tre­ti­ra ove žene kroz nji­hov unu­tar­nji mono­log te na video-per­for­man­si­ma može­mo vidje­ti kako su se one bavi­le svo­jim pro­ble­mi­ma, kako su se bori­le pro­tiv nepri­ja­te­lja, koje meto­de su koris­ti­le da bi pre­ži­vje­le. U raz­go­vo­ru sa svo­jim pro­ta­go­nis­ti­ca­ma otkri­va­la je nji­ho­ve pro­ble­me i nači­ne na koje su suz­bi­ja­le bol te na svo­jim video urad­ci­ma opo­na­ša poze koje su im olak­ša­va­le tego­be, te tako kroz odre­đe­ne pozi­ci­je koji­ma suz­bi­ja boli poku­ša­va ste­ći moći kao super­he­ro­ine. Na foto­gra­fi­ja­ma ih por­tre­ti­ra kao super­ju­na­ki­nje igra­ju­ći se s Marvelovskom ide­jom kako super­ju­na­ci tre­ba­ju izgle­da­ti i pre­uzi­ma nji­ho­ve karak­te­ris­ti­ke, nji­ho­vu este­ti­ku i pre­ba­cu­je ju u foto­gra­fi­je sva­kod­nev­nih žena koje viđa­mo na uli­ca­ma. One nose šmin­ku super­ju­na­ka, one sto­je u upe­čat­lji­vim poza­ma koje su simp­to­ma­tič­ne za super­he­ro­je i nji­ho­ve život­ne pri­če su tak­ve da su se one tako­đer bori­le te pri­ka­zu­ju dubo­ke ožilj­ke i rane iz svo­jih bita­ka. Time zapra­vo Vanda čini jed­nu vrlo zanim­lji­vu stvar, ona zaus­tav­lja nji­ho­ve živo­te izme­đu fik­ci­je i stvar­nos­ti, izme­đu živo­ta i smr­ti, i čini to jed­nim vrlo inte­li­gent­nim nači­nom pro­ma­tra­nja živo­ta i svi­je­ta, te nas na foto­gra­fi­ja­ma suoča­va s pro­ble­ma­ti­kom druš­tva koje ne želi vidje­ti boles­ne, niti one koji su pati­li. Društvo ih igno­ri­ra, dok nas ona tje­ra da se s time suoči­mo.” istak­nu­la je Sabina Oroshi.

“Večeras ima­mo i čast pri­sus­tvo­va­ti Vandinom prvom per­for­man­su uži­vo. Performans se zove Rite de passa­ge što je fran­cu­ski izraz za obred pri­je­la­za. To je čin kojim Vanda želi ritu­al­no pri­je­ći iz svo­je tre­nut­ne život­ne situ­aci­je u slje­de­ću eta­pu, a to je iz živo­ta s kojim se ona pois­to­vje­ću­je, odnos­no iden­ti­fi­ci­ra kao stu­den­ti­ca, mla­da glu­mi­ca, u eta­pu gdje pos­ta­je pro­fe­si­onal­na umjet­ni­ca. Obred pri­je­la­za kon­tek­s­tu­al­no uka­zu­je na pro­mje­nu druš­tve­nog sta­tu­sa te obič­no uklju­ču­je ritu­al­ne rad­nje i to je naj­češ­će vrlo sve­čan čin, poz­nat u svim pos­to­je­ćim druš­tvi­ma i on se povi­jes­no odvi­jao posvu­da. Vanda se za svoj obred odlu­ču­je cere­mo­ni­jal­no pre­ma­za­ti svim mas­ti­ma. A za taj svoj pri­je­laz ins­pi­ra­ci­ju pro­na­la­zi u izre­ci koja se koris­ti za luka­va, pre­pre­de­na te pri­rod­no sna­la­ž­lji­va čovje­ka doras­log svim pri­je­va­ra­ma i izmo­ta­va­nji­ma. Vanda to svjes­no čini, ona je svjes­no oda­bra­la pre­ma­za­ti se svim ulji­ma i mas­ti­ma.” kaza­la je Oroshi o pre­for­man­su koji je izve­den ispred Muzeja Lapidarium, te zaklju­či­la: “Ovaj per­for­mans je vrlo oso­ban, Vanda će pos­ta­ti ta oso­ba, Vanda će zais­ta pro­ći kroz pri­je­laz i ovo je nje­zi­na cere­mo­ni­ja u kojoj smo mi kao gle­da­te­lji pozva­ni da sudje­lu­je­mo u nje­zi­nom per­for­ma­tiv­nom činu. ”

Izložba osta­je otvo­re­na do 12. svibnja.

Tekst i foto­gra­fi­ja: Lidija KUHAR