Dajana Durić i Darko Brajković Njapo izlažu u galeriji Fonticus
U subotu 8. svibnja, u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu, predstavljene su dvije samostalne izložbe, koje je u prisustvu autora Dajane Durić i Darka Brajkovića Njape, u Gradskoj lođi otvorio kustos Eugen Borkovsky.
Darko Brajković Njapo predstavio je projekt naziva “Sedimenti vremena, ciklus radova posvećen Mladenu Stilinoviću”, kojeg kustos Borkovsky obrazlaže: “Artefakti ovog postava zaista nude bogatstvo impresija. Radovima u svim izloženim cjelinama, koji tematski dodiruju mnoge ljudske/međuljudske situacije, umjetnik kao da je želio dotaknuti, provocirati, obilježiti, upozoriti, potaknuti na razmišljanje sve kategorije posjetilaca. Pred nama se nižu kompozicije svih zamislivih kombinacija iskaza. Tu nalazimo referiranje na enformel, suprematizam, anarhizam, barok, geometrijsku apstrakciju, zapise slovima, političke, reklamne i civilizacijske simbole, klasično slikarstvo, simbolizam. Svi radovi nude i raznorodne pristupe oblikovanju. Tu su ready made, crtež, slikanje, objekt, skulptura, otiskivanje, kolaž, perforacije, korištenje slova. Većina podloga su neskrivana ambalaža, kartoni, a korišteno je zaista mnogo slikarskih, ali još i više neslikarskih tehnika i materijala.”
Najveća grupa radova nosi naziv „Ciklus radova posvećen Mladenu Stilinoviću“, a koju je Brajković ostvarivao od 2017. godine do danas. Ovdje taj ciklus prvi put predstavlja kao cjelinu, a referira se na kreativnu poetiku poznatog i priznatog umjetnika Mladena Stilinovića (1947−2016) koji je oko 1970. godine bio jedan od predstavnika tzv. nove umjetničke prakse. Autor kaže “Nakon Mladenove smrti osjetio sam potrebu odati počast umjetniku uz čije sam radove i poetiku odrastao, Taj period na neki način usmjerava moj put u multimediju i konceptualnu umjetnost. Utjecaj i saznanja o konceptualnoj umjetnosti značili su prekretnicu u mojem shvaćanju umjetnosti i prelazak s moderne na suvremenu umjetnost.”
Rad nazvan „Infernal Beauty“ sastavljen je od dvanaest objekata, gdje umjetnik u komercijalnu ambalažu prozirnom folijom pakira nekoliko komada voća te dodaje po jednu fotografiju obnažene djevojke iz Wurt kalendara. Time propituje nekoliko stvari: ekologiju, reklamokraciju, i možda najvažnije: mijenu i tijek, jer i djevojka i voće promijenit će s vremenom svoj izgled i sastav. “Osobno smatram da je ljepota u energiji i da su kanoni koji određuju ljepotu nametnuti nauštrb zdravog razuma. Ja u borama vidim tijek, vidim bogatstvo. Peglanje tih tragova postojanja je atentat na prijeđeni put i time delikt prema životnosti“, ističe Brajković.
Neki od radova nastalih 2021. godine su „Can Money Fix It!?“, „Radniku mrvice“, „Supermarketističke kompozicije“, zatim tekstualan rad naziva „Manifest supermarketizma“ za koji kustos kaže da opisuje stanje suvremenosti, dodiruje umjetničke, socijalne i političke situacije, govori o senzibilnosti i izgrađenoj svijesti autora te njegovom fizičkom i intelektualnom sudjelovanju u tokovima bivstvovanja. „Supermarketizam je antipodna pozicija suprematizma! Supermarketizam je prevlast sadržaja nad suštinom, on je praksa lišena iskustvenog“, pojašnjava autor.
Darko Brajković Njapo rođen je 1986. godine u Puli. Prve kontakte s likovnim oblikovanjem ostvaruje u kamenoklesarskoj radnji djeda Petra Jurića u Pazinu. Pohađao je klesarsku radionicu Siparis u atelieru Janeza i Aleša Pirnata u Katoru, Umag. Izlagao na mnogobrojnim selektiranim kolektivnim i samostalnim izložbama. Član je HDLU Istre. Živi i radi između Grožnjana i Umaga.
“Dajana Durić izložbom naziva “Fraktalne tišine” predstavlja sasvim novi projekt”, ističe kustos. “Radi se o seriji fotografija/printeva i video-radu, a obje sastavnice izložbene prezentacije imaju isto porijeklo i proizlaze iz iste ideje. Različitost medija nudi razradu istog događaja, na dva načina: autorica bilježi trenutke, ali i tijek događanja, gdje su trenuci slikovni materijal, niz fotografija, a tijek je predstavljen video-radom. Rezultate obje faze izvedbe, određene mogućnostima prezentacije, ona paralelno uvodi u prostor bijele kocke. Autorica se na neki način poigrava s promatračem. Jer, iako je u pitanju medij tekućine, rezultati, prezentacija nas odvodi ka zračnom doživljaju, ideji dima u prostoru. Pretpostavlja se da će promatrač prvo vidjeti radove, a tek kasnije pročitati komentar koji razgaljuje, otkriva proces i rezultate. Proces izvedbe, na rubu eksperimenta, pokrenut suptilnim zamjećivanjem malih promjena, iznjedruje termin organiziranog kaosa. Raspršivanje obojanog medija u bezbojnoj tekućini, postaje monument, svjedočanstvo mijene. Autorica inicira i bilježi drhtave, minuciozne, hologramske zapise. Prezentirajući ih u nizu, istražujući njihovu ambivalentnost, događaju se likovne mutacije. Na svima autorica diktira začetak djelovanja da bi kasnije, kompjutorskim metodama kontrolirala događaje.
„Kompozicije fotografija, ali i kadrova filmovanog događanja, nisu podvrgnute apsolutnoj težnji ka stabilnoj kompoziciji. Prevagnula je fascinacija otkrivenim vizualnim efektima miješanja medija. Kontrasti nastaju sami od sebe. Dajana kroz seriju crno-bijelih fotografija nastoji zabilježiti određeni trenutak s ciljem da prenese osjećaj krhkosti, nestalnosti. U procesu autoričina djelovanja oblici se ponašaju poput fraktala. I postupak i materijal podložni su slučajnosti geste. Upravo ta magična slučajnost materijala i uočavanje vlastite snage mijenjanja uznemiruje autoricu. Stoga ona pribjegava niveliranju, doziranju, a kasnije bilježenju na dva medija. Fluidni obrisi printeva na zidovima i lagana događanja u videu, unose pojam sumnje. Umjetnica sumnja, inicirajući mijenu kroz medije pigmenta i fluida. Snaga zaustavljenog ritma ponuđena je senzibilnom promatraču. Usred buke kojom smo okruženi pojavljuju se partiture snažne tišine.” zaključuje kustos.
“Serijom fotografija fluidnih manifestacija akcije, nastojala sam uhvatiti promjenjivost i krhkost trenutka“, ističe umjetnica kojoj je ovo bilo prvo predstavljanje u kultnoj grožnjanskoj galeriji.
Dajana Durić rođena je 1986. godine u Rijeci. Završila je preddiplomski studij Likovne pedagogije na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci te Akademiju likovnih umjetnosti u Varšavi, gdje je 2012. godine magistrirala s rektorovim priznanjem. Izlagala je na više skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Rijeci.
Tekst Lidija KUHAR
Fotografije Marko ŠORGO
